ART SLAJDER
PODGORICA: Ovacije i aplauz za ,,Let iznad kukavičjeg gnezda” u CNP-u
Koja je cijena slobode i podizanja glasa u represivnom sistemu? Da li su ludaci samo oni u mentalnim institucijama ili oni zapravo nisu ni ludi? Da li svakoj ptici mogu da skrešu krila? Da li je let iznad kukavičjeg gnijezda dovoljno jak da pokrene kukavice da lete? Da li je u takvom sistemu najbolje biti lud, gluv i nijem?
Šezdeset godina nakon prvog izvođenja na Brodveju sa Kirkom Daglasom u glavnoj ulozi i skoro 18 nakon premijere u Beogradskom dramskom pozorištu, glumci BDP-a donijeli su na scenu Crnogorskog narodnog pozorišta svoju najdugovječniju i najposjećeniju predstavu ,,Let iznad kukavičjeg gnezda” kojom su odgovorili na ova pitanja.
Režiserska palica data je Žanku Tomiću, scenografska Zoranu Ristiću, kostimografska Jelisaveti Tatić Čuturilo, a kompozitorska Aleksandru Simiću. Specijalne efekte radio je Tomislav Magi, a scenske borbe Aleksandar Tasković. Prevod je djelo Đorđa Krivokapića, dok je stručni saradnik psihoterapeutkinja Sandra Stanković.
Spletom nesrećnih okolnosti, od originalne postave ostali su samo Dragan Bjelogrlić (Redni Patrik Mekmarfi) i Daniel Sič (Bili Bibit), dok se ostala postava mijenjala. Tako je crnogorska publika, pored Bjelogrlića i Siča, gledala Predraga Bjelca u ulozi Poglavice Bromdena, Mladena Sovilja u roli Martinija, Jova Maksića kao Skenlona, Milana Čučilovića kao Dejla Hardinga, Andreja Šepetkovskog kao Čezvika, Sava Radovića kao Raklija, Nenada Gvozdenovića kao Doktora Spivija, Milicu Zarić kao Sestru Rečid, Anu Milosavljević kao Sestru Flin, Vladana Milića kao Bolničara Vorena, Miloša Lazarova kao Bolničara Vilijamsa, Zorana Đorđevića kao Bolničara Terkla, Aleksandru Anju Alač kao Kendi Star i Maju Ranđić kao Sandru.
Na početku predstave čujemo smirujuću muziku, vidimo kroz prozor smirujući ambijent sa drvećem i suncem. Već pri ulasku Sestre Flin osjeća se strah, ali i strahopoštovanje za Sestru Rečid. Ona je autoritet. Međutim, u takvom jednom represivnom sistemu naslućuje se duh pobune, od psovke Raklija koju ponavlja tokom cijele predstave, a za koju na kraju saznajemo kome je upućena i zašto, do Čezvikovog ,,A zašto bih ja ovo popio?”, Skenlona, Doktora Spivija do Poglavice.
Onda u sav taj vrtlog ulazi novi pacijent, Redni Patrik Mekmarfi, sitni prevarant, kockar, nekadašnji zatvorenik, optužen za silovanje maloljetnice, koji se pretvara da je lud kako bi izbjegao rad.
On svojom slobodom duha i mentalitetom pokreće ostale da pruže otpor, govori im da ,,nisu ništa luđi od nekog glupana na ulici”.
Publika je tokom više od dva sata predstave pažljivo pratila radnju, smijala se, aplaudirala i učestvovala u košarkaškom meču.
Na kraju je glumačku ekipu nagradila dugim aplauzom, dok je Bjelogrlić na scenu izašao uz ovacije za izuzetnu ulogu Mekmarfija i vraćanje na bis tri puta.
Upravnik Beogradskog dramskog pozorišta Jug Radivojević za medije je rekao da je ovo njihova najstarija predstava i svih tih 18 godina uvijek se tražila i traži karta više.
– To je jedan kuriozitet, nevjerovatan. Imali smo i tu nesreću da nam je nekoliko članova ekipe u tih 18 godina, nažalost, odlazilo. Uspijevali smo nekako i da te velike emotivne lomove prevladamo. Posljednji je bio Marko Živić, koji nas je napustio prošle godine. Sada je Mladen Sovilj na njegovom mjestu. Prije toga su otišli Milorad Mandić Manda, Feđa Stojanović i uvijek ih se sjetimo sa pijetetom i to je nešto što nas obavezuje da nastavimo – kazao je Radivojević.
Za MNE magazin odgovorio je na pitanje Koliko je bilo izazovno zamijeniti sve te glumce?
– Uvijek je izazovno, ali pošto je struktura tako jaka i pošto je Bjelogrlić taj koji od početka zna svaki detalj te predstave, on je najzaslužniji što je, prije svega, i on podnio sve te brojne izmjene. To baš nije lako, da se partneri tako često mijenjaju. Ali i neko poštovanje prema toj predstavi, koja je apsolutni hit i želja svih onih koji su ulazili unutra da pomognu da se ona desi. Bukvalno, osim ove dvije pozicije (prim. a. Bjelogrlić i Daniel Sič koji su od premijere jedini stalni članovi u predstavi), na svih ostalih 14 smo imali po dvije, tri, pa čak i četiri rotacije u ovih 18 godina – rekao je Radivojević.
Prošle godine su pokrenuli eks-Ju turneju sa ovom predstavom. Do sada su bili u Skoplju, Ljubljani i Zagrebu. U aprilu će biti u Banjaluci i Sarajevu.
Ovo je, ističe Radivojević, samo uvertira u saradnju sa CNP-om. Krajem marta slijedi gostovanje na sceni BDP-a sa ,,Pokojnikom”, ,,Šćeri moja” i ,,Bladi Munom”, a onda BDP krajem aprila uzvraća gostovanjem sa komadima ,,Čitač” Borisa Liješevića, ,,Demokratija” Veljka Mićunovića i ,,Zaljubljeni Šekspir” Ane Tomović.
Jovo Maksić za novinare je nakon predstave rekao da je ,,sjajna ideja da sa ovom predstavom obiđu region”.
– Ovo je, zapravo, jedna mala država unutar bolnice – objasnio je Maksić.
Dodao je da su sve sad uobličili u ,,taj izraz koji ja ne volim da koristim mnogo, politička korektnost.”
– Iza te političke korektnosti se, zapravo, krije jedna diktatura. To je borba jednog običnog čovjeka. To najosnovnije pravo ne može da dobije zato što imate neke koji su iznad prava. Ne govorim samo o našem regionu, već globalno, o svijetu. Najveći koji se kite demokratijom zapravo guše demokratiju na drugi način – kazao je o predstavi i slobodi Maksić.
Mladen Sovilj nakon predstave govorio je za medije o ulozi i slobodi.
– Javnost vjerovatno je svjesna na koji način sam ja naslijedio ovu ulogu i taj događaj jeste sam po sebi tragičan, ali mi moramo nakon toga da li vidimo u kom smjeru i sa kojom svjetlošću ćemo dalje da puštamo da to živi. Nisam htio da se okrećem na taj način prema tom događaju. Naprotiv, htio sam i u slavu Marka i u slavu pozorišta i u slavu tog fenomenalnog komada i te fenomenalne uloge, tog karaktera, da se s tim poigravam i da to odiše nekom vedrinom kojom, osim što taj lik zaslužuje, zasluživao je i zaslužuje i dalje Marko – kazao je Sovilj.
Za MNE magazin prokomentarisao je izjavu Bjelogrlića da je ova predstava velika oda slobodi.
– U kratkim crtama, ne mogu ništa mudrije od toga, konciznije, da kažem. Kao i svaka tačka u istoriji civilizacije, zaslužuje svoju odu slobodi. Čini mi se da je ovo ta, da je na Zapadu bilo vrlo potrebno da se dogodi. Nije ni slučajno zašto su, ako gledamo kroz vremenski kontekst, ovaj roman, a zatim i film, vrlo važni. Ne znam, za slobodu se valja boriti svakodnevno, što za individualnu, što za kolektivnu, bilo koji oblik. Sloboda, naravno, ne smije biti nikakav alibi za bahaćenje sopstvenih misli, ideja i motiva, što se događa na sve strane, što nesvjesno, što svjesno. Ali da, eto, vraćam se na Draganov zaključak, oda slobodi. Na kraju krajeva, on je neko ko je u ovom 18 godina, moramo mu vjerovati i, ako ni zbog čega drugog, zbog svega ostalog, on to umije lijepo da sažme – rekao je Sovilj. Repriza predstave je večeras u 20 sati na Velikoj sceni.
Tekst i foto: B.R.
