Grupa ,,Bjesovi” nakon sedam godina dolazi u Podgoricu da prenese vrijedne poruke putem svojih pjesama, kako samo to rokenrol muzičari umiju.

Nastupiće na drugom izdanju Rockstrikcije, koje će biti održano u subotu u Kolektoru (prostor bivšeg Titeksa).

Bend s čijim pjesmama publika diše već 36 godina ima šta da kaže, pa smo sa frontmenom Zoranom Marinkovićem razgovarali o rokenrolu, slikarstvu, novom albumu i o tome zbog čega/koga Bjesovi bjesne u današnje vrijeme.  

– Sve što smo tražili dobili smo, i više od toga.

– Rokenrol je istovremeno i duhovan i zabavan i poučan.

– Pjesme za novi album Bjesova nastajale su u jednom jako dugom vremenskom periodu. „Lagano, lagano“ je nastala 1999. godine. Tekst je napisao Goran Ugarčina, prvi bubnjar Bjesova, ja sam napravio muziku. U narednim godinama snimio sam više verzija ove pjesme, da bi svoj konačni, Bjesomar lik, „Lagano, lagano“ dobila u decembru 2008. godine, kad sam je snimio sa Ivanom Kovačevićem. Trenutno je uklapamo u Bjesove… Avgusta 2005. godine u studiju ,,Češnjak” u Kragujevcu, Bjesovi su usnimili album ,,Bolje Ti”. Snimljeno je 12 pjesama od kojih je njih devet ušlo na PGP RTS-ovo CD/DVD izdanje iz 2009. godine. ,,Šta to bi?”, ,,Probudi se” i ,,Skoro 100%” su tri ,,odbačene” pjesme koje se nisu uklapale u koncept ,,Bolje Ti”. U drugoj polovini februara i tokom marta 2016. godine, ove tri pjesme smiksao je Zoran Đuroski. Kad dođe vrijeme, ponovo ćemo ih snimiti za nove Bjesove. Sa radom na pjesmi ,,Dugo sam bio sam”, kao Bjesomar, započeo sam juna 2009. godine, a završio je novembra 2015. Pet godina kasnije, istu pjesmu, prvi put u verziji Bjesova, izveli smo u TV emisiji „Tri boje zvuka“. „Povratak“ i „Gde je čovek?“ napravio sam 2008. godine. Iste godine, kao Bjesomar u saradnji sa Ivanom Kovačevićem, gitaristom Bjesova, snimio sam ih u svom kućnom studiju u Gornjem Milanovcu. Zadnjih par godina ove dvije pjesme izvodimo na koncertima. Tu je još i „Čemu suze“, i… vjerovatno će još koja upasti…

– Bjesovi još uvijek „bjesne“ prije svega zbog jake unutrašnje potrebe za izražavanjem i posljedičnom benefitu u umjetničkom, intelektualnom i duhovnom sazrijevanju. Bitna je i satisfakcija u činjenici da to što radimo nekome znači i da je taj neko spreman da plati kartu za koncert. Tu dolazimo do još jednog razloga dugotrajnosti Bjesova. Dolazimo do finansijskog momenta koji se rijetko spominje, jer je „nedostojan“ u kontekstu uzvišenosti naših poruka, poruka koje nemaju cijenu, samim tim logično bi bilo da budu besplatne. Da se razumijemo, s obzirom na, za šire mase, već hroničnu neaktuelnost rokenrola, koncertni honorari Bjesova nisu nešto spektakularni, ali su dovoljni da sebi obezbijedimo sve preduslove za rasterećeno uranjanje u čistu kreaciju.

– Odgovor je sličan, ustvari isti, kao na prethodno pitanje.

– Dok sam se bavio slikanjem najviše sam radio sa akrilnim bojama. Kažem „dok“, zato što nekih pet-šest godina po završetku studija slikarstva potpuno prestajem sa slikanjem. Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu upisao sam 1986.  a završio 1991. godine. Na drugoj godini studija počeo sam da slikam sa akrilnim bojama, ali ne umjetničkim, nego onim za krečenje, građevinskim. Upotrebljavao sam „Karbon“, Zagreb, akrilne paste. One su pakovane u jako jeftine, a ogromne tube. Moćno koncentrisane pigmente miješao sam sa bijelim polikolorom, kao puniocem i vezivom. Naravno, moj tadašnji motiv nije bio umjetnički eksperiment, nego sam kroz kršenje pravila zanata izražavao sopstveni buntovni mladalačko pankoidni stav. Kasnije sam počeo da koristim akrilne boje kupljene u prodavnicama klasičnih umjetničkih materijala, te tako oslobodio dodatni prostor za šire manevrisanje u onim bitnijim sferama kreacije.

– Sve naj, poz, gledamo se, smajli, srce, sviđa mi se..