Badnje veče je praznik koji se obilježava 6. januara, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, piše portal To sam ja.
Badnji dan, a potom i veče, najavljuju Božić, dan kada se rodio Sin Božji, Isus Hristos. To je i posljednji dan božićnog posta, koji vjernici drže šest nedjelja. Tada je porodica na okupu, a na trpezi se nalaze posna jela koja često imaju određenu simboliku.
Za ovaj dan i kuća se posebno oprema. Običaj da se pod posipa slamom održao se još ponegdje, kao podsjećanje da se Hrist rodio na slami.
Izuzev toga, primjenjuju se i drugi narodni običaji koji su duboko utkani u hrišćansku tradiciju i čine srž Badnje večeri.
Tradicionalno, na Badnje veče okupljaju se svi članovi porodice i učestvuju u pripremama, podsjećajući se koliko je važna porodična sloga.
Badnjem danu, odnosno Badnjoj večeri, prethodi post dug 40 dana. Vjernici koji drže božićni post smatraju ga očišćenjem od raznih tjelesnih i duhovnih slabosti i na taj način, čistog tijela i duha, dočekuju proslavu Hristovog rođenja. Mnogi kažu da je post dobar za zdravlje, a ima i onih koji poste simbolično, samo na Badnji dan.
Svakako, ovo veče predstavlja krunu dugog perioda posta i okuplja porodicu koja u svečanom ambijentu, u miru, slozi i blagostanju dočekuje najradosniji praznik.
Kako hrišćanska tradicija nalaže, noć uoči Božića ne treba spavati, već sa nestrpljenjem iščekivati srećne vijesti. Mnoga domaćinstva ranije su se pridržavala toga, kao i drugih običaja, poput onog da se hrana jede isključivo rukama, na slami kojom je bio prekriven pod. Ipak, danas je praksa nešto drugačija.
Običaji za Badnje veče razlikuju se od mjesta do mjesta, pa čak i od kuće do kuće. Pojedini obredi svakako se ističu kao najučestaliji, te se i dalje viđaju u mnogim domovima.
Prije večere se tradicionalno u kuću unosi badnjak – simbol sreće, radosti, zdravlja i napretka. U nekim mjestima, prevashodno u selima, rano ujutru na Badnji dan, muškarac, glava porodice, sa sinom odlazi da odabere najbolje drvo i odsječe badnjak, a ovaj čin praćen je brojnim ritualima.
Kasnije u toku večeri, domaćin unosi badnjak u kuću i izgovara riječi: „Dobro veče i srećno Badnje veče”. Ukućani odgovaraju sa: „Bog ti dobro dao i sreće imao”. Potom posipaju badnjak žitom (negdje se održao običaj premazivanja medom i posipanja vinom). Ukućani se pozdravljaju sa badnjičarom i čestitaju jedni drugima praznik tradicionalnim pozdravom: „Mir Božji, Hristos se rodi”, a ukućani odgovaraju sa: „Vaistinu se rodi”.
Na kraju svih običaja, a pred večeru, na red dolazi paljenje badnjaka i to predstavlja uvod u Božić.
Ovaj čin nosi različitu, drevnu simboliku i tumačenja. Smatra se i da se održao u znak sjećanja na vatru koju su od nasječenog granja naložili vitlejemski pastiri da bi se ogrijalo tijelo tek rođenog Isusa.
Po podu se posipa slama, a danas je to uglavnom ispod stola za kojim se večera.
Posipanje žita po slami je sjećanje na događaj Hristovog rođenja, kada je Bogomati bacala žito životinjama da ne bi jele slamu na kojoj je ležalo novorođenče. Potom se cijela kuća okadi, ukućani pomole, a nakon što su svi običaji završeni, pristupa se svečanoj trpezi.
Izvor: tosamja.media