30.12.2022. u 12:02
Suze su sinoć ispunile oči publike na premijeri predstave ,,Jerma” u Crnogorskom narodnom pozorištu. Komad, u režiji i adaptaciji Ane Tomović, uz izuzetnu glumu svih aktera na sceni, donio je katarzu.
Lorkina ,,Jerma” postavlja se u CNP-u tačno 88 godina otkako je premijerno izvedena.
Kako je podsjetio direktor ove ustanove kulture Marko Baćović na konferenciji za novinare, ovo je predstava sa pretežno ženskom podjelom koju režira žena. Uloge tumače Kristina Obradović, Aleksandar Gavranić, Žaklina Oštir, Maja Stojanović, Vule Marković i Sanja Vujisić. Dramaturg je Vuk Ršumović, tekst je prevela prof. dr Slavica Perović, scenografkinja je Jasmina Holbus, kostimografkinja Momirka Bailović, scenski pokret je radila Tamara Vujošević Mandić, asistentkinja kostima je Gordana Bulatović, a izvršni producent je Danilo Milatović.
Baćović je istakao da je ,,Jerma” CNP-a psihološka intimna drama, prepuna strasti i emocija.
Tu intimnost i tu emociju donijeli su sinoć Kristina Obradović i Aleksandar Gavranić u ulogama u kojima su se i sami prepoznali.
Muzika, u izboru Mladena Nikčevića, perfektno je pratila cijelu radnju. Posebno je upečatljiv bio odabir pjesme ,,Heart of Glass” (Srce od stakla) na pravim mjestima koja je, uz glumu, dobijala na težini.
Još jedan upečatljiv dio bila je rečenica koju iznova i iznova izgovara lik Kristine Obradović ,,Dobro sam. Sve je okej”, dok se bori sa bolom, jer ne može da zatrudni.
Ta bol razdara njen lik, dovodi je do ivice koju na kraju i prelazi, ne mogavši više da izdrži to.
,,Volim te” riječi su koje često izgovara lik Džona (Aleksandar Gavranić), njenog momka, kasnije muža. Ljubav, u njegovom slučaju, ne pobjeđuje sve, ne pobjeđuje bol koja razdara nju zbog nemogućnosti da se ostvari kao majka.
Upečatljiva je i scena drveta koje Ona gaji u svojoj bašti. Drvo kao simbol djeteta. Zasadila ga je i brine o njemu svakog dana.
Međutim, čini se da su ipak najupečatljivije zadnje dvije scene, koje govore o nemanju komunikacije, o prestanku lutanja, o snu i o spoznaji.
Još jedna tema koja je otvorena jeste odgovor na pitanje ,,Pa dobro, zašto ga ne napustiš?”, koje postavlja Ona sestri Meri (Maja Stojanović) koju muž vara.
– Bojim se da ga ostavim. Nema više ribe u moru. To su samo nejestivi primjerci – kaže joj Meri, a onda joj govori kako je Džon i ona podsjećaju na nju i supruga Dejvida.
Rediteljka Ana Tomović kazala je za medije nakon premijere da je pisac Sajmon Stoun i sam imao slično iskustvo i iz toga je pisao i radio dramu ,,Jerma” kao repliku na Lorku.
– Ova drama se može tretirati i kao egzistencijalistička i filosofska. Ono što je meni bilo važno da preispitam kao žena je do koje mjere mi kao žene u savremenom svijetu, u svijetu u kojem smo izuzetno emancipovane i imamo pravo i na svoju karijeru, na svoju ličnost, da izaberemo da li želimo ili ne želimo da imamo dijete, da li želimo da slijedimo tu biološku funkciju ili ne, koji je to trenutak kada biologija unutar nas proradi i šta je to što ona čini unutar nas – kazala je Tomović.
Za MNE magazin rekla je da smatra da je cijela ekipa radila izuzetno vrijedno i posvećeno.
– Stvarno smo imali divan proces i svi smo vjerovali u ovu temu, priču i u želju da je ispiričamo danas i ovdje u Podgorici – istakla je Tomović za naš portal.
Aleksandar Gavranić kazao je da je suštinski ovo priča o tome kako se lako ljubav izgubi.
– Ako čovjek ne ulaže u tu konstrukciju koju smo mi nazvali ljubav, ako je stvarno ne čuva i ne njeguje i ako nije povezan svakodnevno sa svojim partnerom, ako se ne trudi da ga razumije i najveća ljubav na svijetu tako lako se pretvori u nešto toksično i negativno i meni je iz ovog teksta zapravo to bilo najbolnije, jer i ja imam ženu, imam dijete, imam porodicu koju čuvam i gradim i dok sam i radio cijeli komad razmišljao sam najviše o tome kako je zapravo teško to sačuvati i kako moraš svaki dan da se boriš za svoju porodicu, za svoju ljubav, za ženu, za sina, za prijatelje – u jednom dahu rekao je Gavranić.
Kristina Obradović u razgovoru za medije je istakla bojazan da je praznina postala vjerna pratilja savremenog čovjeka.
– Prazna utroba ove naše junakinje nije daleko od prazne duše i praznih htjenja ili isprazne jurnjave za nekim smislom i zato mislim da se nemogućnost ostvarenja njene uloge kao majke može reflektovati i na neke druge stvari i da je ovo svakako onako kako smo mi gradili i pravili ovu cijelu priču priča koja se ogleda i u muškarcu i u ženi – rekla je Obradović.
Priča je, kaže, bila beskrajno teška, a ekipa koja je radila na predstavi beskrajno divna.
– Ne postoji niko od nas koji se na neki način nije susreo sa ovim ili barem približnim oblikom borbe u svom životu. Možda ne sa istim ciljem. A pogotovo ne postoji niko od nas koji u svojoj najbližoj okolini trenutno nema nekoga ko kroz ovu priču prolazi. Moja odgovornost u tom smislu bila je ogromna. U jednom trenutku morala sam da se odlučim da je maknem sa svojih pleća, zato što je počela da pritiska život uloge i moja privatna razmišljanja na tu temu su postala previše, gušila su stvar – iskrena je Obradović.
Dodaje da je beskrajno zahvalna ,,paru ozbiljnih, snažnih i velikih žena u mom životu koje su mi bile inspiracija, uzor i sa kojima sam igrala, s njima u mislima i sa partnerom u očima, pošto, vidjeli ste, zaista se svodi na ono što se dešava između očiju i između duše.”
,,Dobro sam, sve je okej” je upečatljiva rečenica koju njen lik izgovara. Mi žene uvijek smo dobro i uvijek je sve okej i uvijek je to nikoga da ne opterećujemo, mi se same borimo sa svim problemima?, pitamo je iz MNE magazina.
– Da, pogotovu možda ova neka sadašnja i ovdašnja žena. Upravo ta jedna jurnjava za onom impotentnošću današnjeg čovjeka, gdje si ubijeđen sa svih strana da je samo dovoljno da nešto jarko želiš i da ti, što kažu Englezi, ,,work hard”, znači, dovoljno snažno na tome i dovoljno pouzdano, dovoljno predano i dovoljno često, dovoljno posvećeno na tome radiš i to će doći. Nije bog religijski Bog ono što imam na pameti kada pokušavam da kažem sljedeće, ali, bojim se da smo stvarno počeli da gubimo dosluh sa prirodom i sa osnovnom ljudskom prirodom i sa onom prirodom koja nas okružuje. Postali smo kvariše. Generalno govoreći. Ali, nekako i dalje ljepota i dobrota će spasiti svijet, uvjerena sam u to i ova priča izgleda, koliko sam za ovo kratko vrijeme uspjela da opipam puls, je donijela svima jednu veliku katarzu. To je predivno, ja sam srećna beskrajno – kazala je Obradović za MNE magazin.
U predstavi svaki od likova ima ime, osim lik Kristine Obradović koji se zove Ona. To znači da se ova priča tiče svakog od nas, svi se možemo naći u takvoj situaciji?
– Upravo tako – zaključuje razgovor za MNE magazin Obradović.
,,Jerma” je na repertoaru i 30. decembra.
B.R.