25.12.2022. u 8:00
Muzičar, umjetnik i esteta Massimo Savić preminuo je u petak, 23. decembra, u 61. godini, u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, gdje se liječio od karcinoma pluća. Mi danas podsjećamo na njegovo gostovanje u rubrici Montenegro magazina ,,U ogledalu”.
– Već 34 godine pruža publici najljepše note i riječi, a neće proći dugo kada će poštovaoci njegovog djela biti u prilici da čuju nove pjesme, jer u pripremi je album čiji izlazak Massimo najavljuje za jesen.
Prvi singl ,,Neka ti plove brodovi” autora Predraga Martinjaka već je objavljen, a upravo nas Savić ovim intervjuom vodi u djetinjstvo, svijet knjige i filma, Lisabon, muziku, kuhinju, posao i ljubav kroz koju sa svojom Eni plovi 25 godina – bio je uvod u priču Massima Savića za ovu rubriku.
– Djetinjstvo me najčešće asocira na film Amarcord jer je moj život u Raši (iako sam živio i u Italiji i u Australiji), bio smješten u vrlo sličnu scenografiju kao u Fellinijevom filmu. Imali smo jednog sveopšteg veseljaka, jednog razbojnika, slijepog, jednu gluvonijemu ženu. Osim toga, čovjek koji je bio slijep je fantastično svirao harmoniku i često je to na zadovljstvo mnoge djece radio i u ulici. Pa je tu bila lokalna ljepotica, a i moj djed je bio vrlo sličan pateru familiasu iz Amarcorda.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se. Prvi honorar sam zaradio u Australiji kao klinac čisteći bazene i raznoseći novine, znate ono klasično ,,imaš vozić koji pokrećeš pedalama i bacaš ljudima u dvorište njihove novine”. Čini mi se da sam od prvog honorara kupio jeftiniju surf dasku, ali ne mogu skroz garantovati.
– Na preciznosti, razumijevanju i nadasve poštenju. Na svu sreću sve to imam u timu s kojim radim.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Definitivno Blade Runner, Once Upon a Time in America… a od knjiga, da mi pitanje postavite sjutra vjerovatno bih rekao nešto drugo. Ali kako sam danas u orvelovskom điru onda bih preporučio Niko i ništa u Parizu i Londonu.
Koje jelo najviše volite?
– Najviše volim dobar pršut, ali na takvog naletim jednom u pet godina. Nakon toga definitivno ide parmezan pa riba.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Što da kažem… dan danas ne znam odgovor na to pitanje jer mislim da se radi o slučajnosti i hemijskim procesima u tijelu.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Odmah bih oživio Bowieja, Princea, Franka Zappu… jer su na mene i svjetsku kulturu ostavili vrlo dubok trag.
Putovanje koje pamtite?
– Jedno divno putovanje u Lisabon kada sam sa svojim udruženjem Labin Art Express predstavljao Hrvatsku na EXPO-u. Doživjeli smo svašta, ali ne mogu vam više otkriti.
Pjesma Vašeg života je?
– Iz jednog pogleda.
Bojana Radonjić