Porto Novi
ART SLAJDER

KIC: Sanja Šekularac-Vlahović predstavila prvijenac ,,Nesmir”

Sanja Šekularac-Vlahović promovisala je sinoć prvu knjigu poezije „Nesmir“ u Multimedijalnoj sali KIC-a ,,Budo Tomović” u Podgorici.
Sala je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a bilo je i onih koji su stajali.
– Na samom početku zbirke, ono što je karakteristično, Sanja počinje pjesmom ,,Sloboda”, a zasvršava se ,,Nesmirom”. Ona na jedan vrlo vješt način zbunjuje čitaoca, odnosno vodi ga kroz sve te svemire, nemire i imamo neprestanu zapitanost, u smislu lirskog subjekta. Ja bih istakla jednu činjenicu, da Sanja u svojoj biografiji nije stavila ništa osim da je rođena u Bijelom Polju i da živi i radi u Podgorici, a ono što je napisala kaže ,,Stepenik po stepenik… Gazim, tabam… Prolijećem život.” Na jedan gradacijski način nas uvodi u tu njenu poeziju i dala bih joj riječ da nam kaže kako to izgleda kad tišina progovori, jer ona je negdje rekla ,,Sve vidim, sve ćutim” – dala je viđenje knjige i autorke na početku promocije  novinarka Željka Mirković, koja je vodila program.
Šekularac-Vlahović zahvalila je svima koji su došli.
– Uzbuđena sam i srećna. A kako zvuči tišina kad progovori? Bučno. Nekad se osjetim kao grof Vlad, uplašim se svog glasa – kazala je Sanja Šekularac-Vlahović.
Sloboda je, ističe autorka, probijanje barijera, a hod iznad oblaka je jedino ako si slobodan rukama da zagrliš nebo.
Nesmir je, dodaje ona, svuda oko nas.
– Svi tragamo za njim, probijamo neke barijere, tražimo nešto, a negdje ćemo dokučiti taj dio istine o nama ili tom našem nad Ja – rekla je Šekularac-Vlahović.
NIjedan nesmir, po njoj, nema kraj.
Nekoliko puta sinoć istakla je i kako nema konačnosti.
Vraća se uvijek pjesmi ,,Lavirint”, a pjesmu ,,Dr, mr, br” posvetila je preminulim dr Ljiljani Mujović i njenom suprugu dr Trifunu.
– Meni je žao što doktorka Ljiljana i Trifko nisu ovdje. Dok sam pisala pjesmu, zajedno smo je dijelili. Kad je izašlo to prvo probno izdanje nekako osjećalo se da je kraj negdje blizu. Plašila sam se da će izaći knjiga, da neće uspjeti da je pročitaju. To probno izdanje sam im dala. Trifko je bio oduševljen, on tu poeziju inače ne čita, ali njemu se to svidjelo. Direktno pjesmu za doktorku, jedno deset puta sam joj čitala, svaki put iznova i iznova i Vjera kaže da ona na pravi način oslikava njenu majku – podijelila je sjećanja Šekularac-Vlahović.
Neke pjesme posvetila je i suprugu poput ,,Volim”.
Stihove iz knjige nadahnuto je govorio Slaviša Šćekić, dok ga je jednako inspirativno na gitari pratio Luka Šekularac.
– Kćerka Radosava Šekularca, koji nije vidio, a vidio je. Tako ona vidi trećim okom. Što moj drug Laza Ristovski kaže: ,,Ima ljudi koji gledaju, a ne vide. Pa ima onih koji ne gledaju, a vide.” Kad Sanja pusti vama  slobodu i vi je uzmete, vi više nemate izgovor na neodgovorena pitanja, nemate izgovora na nepronađene odgovore. Morate dalje da tražite – kazao je Šćekić.
Dizajnerka knjige prof. Ana Matić rekla je da je poslije dugo vremena poželjela da ilustruje neku knjige, te da je proces bio neobičan.
– Sanja i ja smo prijateljice i ne smatram ovu ilustraciju svojom. Rad na ovoj ilustraciji bio je kolaborativni projekat, prije svega Sanje, ali ne samo nje. Vidim da su tu u publici i druge saradnice na knjizi Lejla Abdić-Đoković i Slavica Stamatović-Vučković. Bio je zanimljiv postupak. Dosta se čitalo, razgovaralo, pa se ponovo čitalo, razgovaralo. Svaka je od njih imala je neku svoju impresiju u susretima sa Sanjom. Sanja je krenula to da mi prenosi. Ja sam došla na ideju koju nisam do kraja iznijela Sanji ni ostalim saradnicama na knjizi. Mišljenja sam da poezija je sama po sebi ilustracija i ne treba je ilustrovati. Ja sam ilustrovala impresije drugih čitalaca na Sanjinu poeziju. Uvijek sam paralelno čitala i samu tu pjesmu, tako da je to neka kompilacija napravljena od nekih kompozicija i svih tih utisaka. U tom tekstu sam na kraju napisala ,,Kako je i sama više puta rekla – pišem ove pjesme, ali one nisu samo moje, one su sada i vaše. Evo, ova je tvoja, ova Slavičina, ova doktorkina, ova Lejlina, ova Marijanina, a ova…” To mi je dalo ideju da krenem na taj put i da držim to u tajnosti od njih, jer da sam im rekla, prije svega Sanji, šta radim, ona bi počela da pše novu poeziju – kazala je Matić i pročitala pjesmu koju je Sanja Šekularac-Vlahović posvetila njoj, a zove se ,,Ispred”.  
Nakon promocije, autorka je potpisivala knjige.

This slideshow requires JavaScript.

B.R.
Foto: B. Šekularac