PREPORUKA ZDRAVLJE
DR NINA MANDIĆ: 60 godina Instituta za bolesti djece, Dječija bolnica- identitetsko pitanje
Mama me je kao sasvim malu dovodila u Dječiju bolnicu čim dobijem povišenu temperaturu. Čuvena teta Boba Vavić mi je bila nešto kao izabrani pedijatar, ali je to tada drugačije funkcionisalo. Ako je bila kiša, a tata na terenu, mama bi je zamolila da dođe kući da me pregleda. Nije tu niko diskutovao o našoj razmaženosti ili teta Bobinoj pretjeranoj požrtvovanosti. Ona je prosto bila takva i podrazumijevalo se da okolnosti zahtiievaju da dođe kući. I danas je živa slika njene tamnoplave čojane pelarine i ljekarske crne torbe-tiho i bez puno razgovora obavi pregled, da kratka uputstva i ode. Jedinu korist od ovih posjeta je (ako se to tako uopšte moglo zvati), imao njen Neven, danas čuveni ljekar na VMA u Beogradu, a tada student medicine. Mama bi za njega pripremala najfinije kolače jer je znala da mu majka nema vremena za pripremu, bivajući vazdan zauzeta brigom o bolesnoj djeci.
Nikakvog drugog interesa tu nije bilo, političkog, materijalnog….Što je nezamislivo s ove vremenske distance.
I sama, pa me po nekad peče savjest, kućne posjete bolesnoj djeci obavljam isključivo u najužoj porodici, a ostale “protekcije” koje trebaju pomoć moraju da dođu na moje radno mjesto.
Prošlo je kroz Dječiju bolnicu mnogo požrtvovanih i stručnih ljekara, koji su obilježili svoje vrijeme. A tradicionalno se međusobno uvažavali, što za ljekarski esnaf i nije baš uobičajeno. A mnogo je važno za kvalitet jedne službe i timski rad kakav je u medicini prijeko potreban.
Danas je Institut za bolesti djece moderna ustanova u kojoj se promoviše savremeni način liječenja. I dalje, uz sve nedaće koje donosi novo doba, važi za mjesto kolektivnog duha i dobre atmosfere.
Donedavno dugo nisam tamo dolazila i onda su me okolnosti navele da ponovo prošetam hodnicima Pedijatrije A i B. Gotovo da se ništa nije promijenilo za prethodnih 20 godina. Isti raspored, pohabani podovi, isti namještaj, ista stolarija. Kolege kažu da se ponešto ulagalo, ali to se na prvi pogled ne uočava.
Dječija bolnica je stara, oronula i islužena gospođa, koja ne dobija čak ni osnovnu njegu, iako se svim svojim preostalim snagama trudi da bude utočište najvažnijima među nama. Bolesnoj djeci.
Za proteklih 20 godina u našem gradu su izgrađene mnoge luksuzne građevine. U njima borave bivši i sadašnji političari, ambasadori i evropske i svjetske organizacije humanitarnog karaktera.
Ovakav način dodjele prvenstva i prioriteta mnogo govori o tome ko smo i kakvi smo.
U najširem smislu.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar ,,Doktorica Mica” Podgorica
