MAGAZIN SLAJDER
BOJANA KRIVOKAPIĆ ZA MNE MAGAZIN: Kotor je moja luka inspiracije
Na nedavno održanoj Crnogorskoj nedjelji mode mogao se osjetiti i duh Mediterana zahvaljujući mladoj dizajnerki Bojani Krivokapić. Kao diplomac odsjeka za Modni dizajn UDG-a, predstavila je kolekciju ,,Priča moga neba” sa oslikanim plavim detaljima na bijelim kreacijama, upotpunjenim malim šeširima.
Uvijek pozitivni komentari na račun kvaliteta i ljepote njenih modela dokaz su da je ona jedna od mladih ljudi koji čine budućnost crnogorske modne scene. Bojana sa porodicom živi primorski san u, kako kaže, najčarobnijem mjestu na svijetu, njenom Prčanju. Izlazak sunca, more, priroda i ljubav su učinili da pronađe u sebi iskru mašte i umjetnosti. Od malena se bavila plesom, folklorom, a onda se odlučila za odbojku. Ipak, ono što je pratilo tokom cijelog puta igre, zabave, sporta su olovka, boje i bijeli list papira. Tu je prenosila svoja osjećanja, crtala, slikala, stvarala umjetnost, a to je istinska ona.
Nakon završene srednje Ekonomske škole odlučno je koračala ka ostvarenju svog sna upisavši Fakultet za dizajn i multimedije – smjer Modni dizajn. Naime srednja škola i fakultet naizgled nespojive branše, brojevi i umjetnost za nju su predstavljali najlogičniji slijed. Oduvijek je željela biti mozak i ruka svog zanata, umjetnica koja će stvarati magiju, ali i menadžer koji će znati sve to usmjeriti i na kraju prezentovati publici. Posvećenost i odgovornost tokom studiranja rezultirali su time da Bojana jedina iz svoje klase prođe u polufinale Serbian Fashion Week-a sa kolekcijom ,,No- WiFi”. Ta kolekcija je govorila o ljudima, udaljenosti, pogubnosti tehnike i svim stvarima koje odvajaju čovjeka od čovjeka. Osim što je svoje modele imala priliku da prikaže nekoliko puta na Montenegro Fashion Week-u, kao dio klase je u Novom Sadu zajedno sa kolegama prezentovala kolekciju ,,Širom zatvorenih očiju”. Rad na sebi Bojana nastavlja tako što je upisala Master studije na Univerzitetu Mediteran – odsjek Vizuelna umjetnost, Likovni smjer sa ciljem da napreduje i vrijedno radi na svojim snovima.
Koju poruku ste kolekcijom ,,Priča moga neba” htjeli da prenesete publici?
– ,,Priča moga neba“ – Ptica/Ja/Umjetnik/Pojedinac – tematika kojom sam se bavila u svom diplomskom radu i završnoj kolekciji. Postojala su ta pitanja u mojoj glavi, na koja sam odlučila sama sebi dati odgovor. Ko smo to mi umjetnici? Šta je to u nama pa imamo želju da stvaramo, kakav je to plamen što se rasplamsa u nama, ta strast i magija koju osjetimo? Zašto su nam duše tanane, I osjećaju druge ljude, tako duboko i empatično? Da li svako ima taj unutrašnji svijet, gdje mi umjetnici zalutamo, stvaramo ga i čuvamo, kao bazu mira i spokoja… Mnoga pitanja duše i odgovore sam pronašla kroz samu umjetnost, poeziju i prozu, potkrijepljenu psihologijom i raznim istraživanjima. Baš kao što stih pjesme „Albatros“ Š. Boldlera, kaže :
„Tom knezu oblaka i pesnik je sličan,
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.” – Jer poezija je priča duše.
Svakom pojedincu, posmatračima, publici, željela sam prenijeti emociju, empatiju i ruku podrške da njegujemo taj svijet u nama, tog unutrašnjeg umjetnika kojeg skrivamo. U ovom slučaju glavni lik moje priče bio je Albatros, moćna ptica, velikih krila. Da svi baš kao i on raširimo svoja krila i uzletimo, osjetimo snagu, strast i ljubav prema životu i hrabro se prepustimo i poletimo tamo gdje se osjećmo istinski slobodno i nasmijano. Pored ove glavne tematike, kao podjednako bitnu stavku, na koju sam stavila veliki znak uzvika, bila je i samoodrživost. Još ne toliko mnogo prihvaćen i zastupljen pojam kod nas, samoodrživa moda. Tematika koja je ključna i za civilizaciju, nas, pa i svake jedinke koja korača, udiše vazduh i živi na planeti Zemlji. Kroz odabir materijala (konop, ribarska mreža, pamuk…), kroz odabir bojanja tkanine (šibori tehnika), kroz samo stvaranje modela pristupala sam principima samoodrživosti. Iz postojećih materijala, njihovom reprodukcijom dobijanjem novih elemenata, ciklični procesi, tehnike, sve to dovelo je do kolekcije koja se može nazvati, samoodrživom.
Koliko dugo ste radili na izradi modela?
– Kolekciju „Priča moga neba“ stvarala sam duži vremenski period. Od samog odabira teme, razrađivanja, prikupljanja inspiracije, početnih mudbordova, do stvaranja sketchbook-a, skica,odabira tehnika, materijala, do samog istraživanja svih principa i načela samoodrživosti. Ako računam krajnji i konačni dio stvaranja modela, ovaj proces bih zaokružila u par mjeseci. Dani sreće, truda, ponekad i preispitivanja, ali na kraju ponosa i puno nasmijanih i ponosnih lica koja su zajedno sa mnom bila u ovom zanimljivom procesu.
Da li Vam je između ostalog i Vaš Kotor inspiracija kada dizajnirate?
– Baš tako! Moj grad Kotor, more, galebovi…to sam ja. Sve to je dio mene, kao što sam i napomenula bavila sam se dušom, osjećanjima i unutrašnjim svijetom, a nezaobilazna činjenica je da je baš Kotor moja luka inspiracije. Plavetnilo, kamene kuće, ponte, galebovi, stijene, kultura, duh našeg grada stvara u meni emociju doma, ljubavi, pripadnosti i topline. I sam proces osmišljavanja i stvaranja mojih modela odvijao se u Kotoru, i kroz sam kolorit, priču i editorijal sam to jasno istakla.
Otkud ljubav prema modi i kada ste odlučili da to bude Vaš životni poziv?
– Razigranost, znatiželja, kreativnost, igra… koje sam kao djevojčica posjedovala, prerasla je u stvarnu ljubav, ljubav prema radosti stvaranja i umjetnosti. E pa baš sve to za mene je umjetnost, od olovčice u maloj ruci, pa sada do krojnih šablona i iscrtavanja kreacija, istkane mojom maštom. Znala sam, da ću jednoga dana biti ja ta koja će koračati pistom, poklonti se publici, i sa osmijehom i ponosom predstaviti svoj rad, osjećala sam to. Suprotna činjenica za mene nije postojala, jer djevojčica u meni je to silno željela. A i sada, ja, Bojana sa 22. godine podjednako istu strast i želju imam da nastavim ovom putanjom, gdje sam vrata tek otškrinula, vrata magije i raznih iskustava koja me tek čekaju i ka kojima hrabro koračam.
Ko Vam je najveća podrška, koliko to znači u ovom poslu?
– Porodica, početak svega…ljubavi, istine, topline, spokoja, pravih i čistih emocija, e pa baš tu leži moja najveća podrška. Uvijek sam bila tatina djevojčica koja je hrabro iskazivala svoje mišljenje, jer sam znala da su oni tu iza mene, da me čuvaju i prate. Majka koja mi je dozvolila svijet čarolije da živim, kroz kreativnost učenja, razgovora, stvaranja i svojom nježnošću činila da pronađem sebe. Brat i sestra sa kojima sam se uvijek igrala, maštala o tome da ćemo sve troje biti ti koji će imati šta da kažu i pokažu. Da ćemo živjeti svoje snove, letjeli smo svijetom mašte i stvarali ga i krojili u realnosti. I sada to i živimo. Svako od nas i dalje čuva tu strast u sebi, pogledom prepoznajemo to jedni u drugima. Baza smo, topline, iskrenosti i prave ljubavi jedni prema drugima i tu se krija naša najveća snaga!
Da li su ljudi u Crnoj Gori skeptični kada je bavljenje modnim dizajnom u pitanju?
– Smatram da svaki pojedinac koji istinski želi da se bavi ovom vrstom umjetnosti, ako živi svoju želju, nema prepreka. Iako je Crna Gora mala, mislim da je ipak područje estetike, lijepih ljudi, omladine I da potencijal postoji da se sve ovo podigne na mnogo veći nivo. Ali moda živi u Crnoj Gori, mladost se budi, iskazuje, hrabro! Od mojih kolega početnika, pa do već oformljenih dizajnera, sve je to putanja ka stvaranju nečeg velikog, kao i mode. Nisam skeptična, i nemam strah, smatram da umjetnost može pobijediti svaki vid negacije prihvatanja, negodovanja, jer umjetnost nas čini boljim i sretnijim ljudima. Kao što sam napomenula modu preuzimaju mlade ruke, mladost koja zna šta želi i bez premca radi to dobro. Jedino što je do naše poulacije jeste da nam pruže šansu, poslušaju, vide i možda se i zaljube u naš rad, osjete taj tračak energije koju mi živimo.
Nikolina Petrović
