ART SLAJDER
NIKOLA VRANJKOVIĆ U SUSRET NASTUPU NA ROCKSTRIKCIJI: Svako od nas ima po nekog svog Arsenija
Beogradski rok autor, pjesnik, kompozitor i muzički producent Nikola Vranjković otvoriće petog novembra u Kolektoru, prostoru bivšeg Titeksa u Podgorici, serijal koncerata pod nazivom Rockstrikcija.
Cijenjeni, u Crnoj Gori i regionu, umjetnik za Montenegro magazin ističe da se raduje ponovnom nastupu u Crnoj Gori i nada se da će koncert biti podjednako uspješan kao protekli u Podgorici. Povezanost sa podgoričkom publikom naziva međusobnim uvažavanjem još iz vremena ,,Block Outa”.
Vaša muzika je posebna i stiče se utisak da birate ambijent u kojem ćete je predstaviti. Što Vas je nadahnulo da prihvatite poziv organizatora Rockstrikcije za nastup 5. novembra u podgoričkom Kolektoru?
– Zahvaljujem se organizatorima na pozivu, jer već nekoliko godina nismo svirali u Podgorici. Nadam se da će koncert koji ćemo svirati u novembru biti podjednako uspješan kao i prošli podgorički koncert od prije par godina. Svirali smo prije nekoliko mjeseci dva koncerta u Nikšiću i bilo je odlično. Nadam se i skorom koncertu u Kotoru. Radujemo se ponovnom nastupu u Crnoj Gori.
Kako Vi osjećate povezanost sa podgoričkom publikom?
– To je nešto što traje već dugo, još od vremena ,,Block Outa”. Najkraće bih to nazvao međusobnim uvažavanjem.
Ovaj serijal koncerata nosi naziv Rockstrikcija. Kako danas vidite rock ‘n’ roll scenu? Je li nastupila restrikcija ili je to ipak žanr koji nikada neće biti ugašen?
– Teče već dvadeset druga godina rokenrol restrikcije na ovim prostorima. Ko se nije navikao na taj način preživljavanja, njega više i nema.
Rock ‘n’ roll smatraju i stilom života, za njega su se uvijek vezivali revolucija, bunt, sloboda, istina. Što kod Vas u današnje vrijeme izaziva bunt, a što slobodu?
– Iskreno se ne razumijem u rokenrol stil života. Ja živim od muzike, ali nisam baš primjer nekoga ko živi rokenrol život niti sam skroz upućen šta bi to danas trebalo da predstavlja. Bunt je odavno potrošena riječ i izbjegavam da je koristim osim u slučaju ekoloških protesta hrabrih ljudi koji ustaju da zaštite zemlju i prirodu zemlje koju vole. Revolucija mi zvuči kao neka namještena fudbalska utakmica, a istina kao laka prepreka mnogima koji uspijevaju da je obiđu. Svoju slobodu već morate da naučite sami da gajite i čuvate.
Što je to što Vi želite da prenesete svojom muzikom, kako je Vi vidite?
– Ne razmišljam o tome. Bitno mi je da se osjećam dobro dok stvaram i izvodim svoje pjesme uživo sa ljudima koji mi prijaju. Ništa više od toga.
Autorka omota Anđela Vujić
Omot EP-a Teorija zabave savršeno prikazuje svijet u kome živimo. Prepustila bih, ipak, Vama da kažete koga predstavlja ovaj čovjek na omotu i šta je simbolika knjiga koje vidimo otvorene, u svjetlosti? Koga zapravo love ove udice, ko je mamac?
– Nisam spreman da objašnjavam takve stvari do kraja, kao što ne volim da objašnjavam ni svoje tekstove. Svaki čovjek koji pogleda omot i presluša CD treba da donese svoj zaključak. Jedino što mogu da kažem je da je ovo druga verzija omota koji je uradila Anđela Vujić, a nacrtala je već ranije i omot i za album Veronautika i da je na prvoj verziji akcenat bio na igralištu za djecu i ljuljaškama koje umjesto stolica imaju udice. Ovo je malo blaža verzija.
Da li su ove ruševine na omotu i u spotu Kad tuga pobedi bes ne samo srušeni svijet, već simbolika urušenog čovjeka i vrijednosti?
– Ruševine u spotu su ostaci sela Velika Lukanja koji se pojavljuju sa dna Zavojskog jezera kada se iz njega nekontrolisano ispušta voda. Prizor za divljenje i strahopoštovanje.
Ima mnogo različitih viđenja poštovalaca Vaše muzike ko je Arsenije iz istoimene pjesme. Ko je Arsenije?
– Svako od nas ima po nekog svog Arsenija. Ovaj moj me jako razočarao svojevremeno, a sad mi je već svejedno.
Bojana Radonjić
