MAGAZIN SLAJDER
PUTOPIS: Keln, grad veličanstvene katedrale i muzeja
Dodatni dan na novinarskoj turi Turističke organizacije Njemačke provela sam u Kelnu. Bila je nedjelja, što je, kao i kod nas u Crnoj Gori, značilo da ne rade prodavnice i da će stanica biti puna ljudi s rancima i sa djecom ili partnerima, jer slobodan je dan i valja ga iskoristiti za odmor, obilazak novog mjesta ili planinarenje. To je dobra praksa Njemaca.
,,Naoružana” savjetima vodiča iz Bona, krenula sam u obilazak.
Fasada jedne kuće snimljena iz voza
Prva stanica bila je željeznička Keln HBF (Köln Hauptbahnhof), jer sam za manje od pola sata iz Bona vozom bila u Kelnu, sa 9-euro karticom. Prošli sam kroz lijepe predjele, tako da je bilo divno doživjeti Njemačku i na ovaj način.
Stanica je zaista impresivna u veličini. Jedna je od najvažnijih poveznica u Evropi. Puna je radnji koje su otvorene nedjeljom, ima dio da se odloži kofer, tu su i supermarket, butici, knjižare i mnogo toga. Na sajtu čitam nevjerovatnu brojku – 2021. godine uloženo je 1.3 milijarde eura za dodatnu izgradnju i modernizaciju željeznice u Njemačkoj. Kako je to slučaj u cijeloj zemlji, tako je i ovdje – fokus je na zaštiti životne sredine i održivom razvoju.
Katedrala
Preko puta stanice nalazi se jedinstvena katedrala. U vrijeme kada sam bila, nešto poslije 17 sati, u toku je bila misa. Jedni su je slušali, drugi palili svijeće, treći pričali i fotografisali. Tako je izgledao jedan popodnevni dan u ovoj impozantnoj katedrali.
U Drugom svjetskom ratu centar Kelna bio u sravljen nakon bombardovanja. Jedina zgrada koja je to preživjela jeste katedrala u Kelnu. To Njemci uvijek s ponosom istaknu.
Katedrala u Kelnu rađena je u gotskom stilu. Prostire se na skoro osam hiljada kvadratnih metara. Može da primi 20.000 osoba. UNESCO je 1996. godine proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
Temelj je postavljen 15. avgusta 1248. godine. Gradnja je završena 1880. Projektovana je u obliku latinskog krsta. Nakon katedrale u Ulmu, druga je po visini u Evropi, a treća u svijetu. Treća je u Evropi po površini (nakon seviljske i milanske). Zbog tako duge izgradnje, katedrala je simbol snage i izdrživosti evropskog hrišćanstva.
Arhiepiskop Rainald fon Dasel iz Milana je u Keln 1164. godine prenio smrtne ostatke Sveta tri mudraca, pa je katedrala ostala najvažnije mjesto hodočašća u Evropi. Mošti tri mudraca nalaze se u zlatnom sarkofagu iz 13. vijeka sa dijamantima i najveća je relikvijarna svetinja u Evropi. U njemu se nalaze krunisane lobanje i odjeća Tri mudraca koji se smatraju gradskim pokroviteljima.
Tu je i pozlaćeni krst arhiepiskopa Gera iz oko 960. Gero-Kreuz je najstarije preživjelo raspeće sjeverno od Alpa, jedinstveno po tome što je ova slika prva zapadna raspetog Hrista na krstu. Visoko je šest stopa, što ga čini jednim od najvećih krstova svog vremena.
Milanska Madona je drvena skulptura iz oko 1290. godine. Prikazuje Blaženu Djevicu Mariju sa Isusom. Kaže se da ima čudesne moći.
U južnoj kuli nalazi se najveći svjetski zvonik. Najstarije je „Zvono tri kralja“. Najveće djelo kelnske slikarske škole XV vijeka je Triptih Doma od Stefana Lohnera. Vjeruje se da je oltar sa ogromnom monolitnom pločom od crnog krečnjaka najveći u jednoj hrišćanskoj crkvi. Tu je najveći postojeći ciklus prozora ranog 14. vijeka u Evropi, te grobnice dvanaest arhiepiskopa između 976. i 1612. godine.
Muzeji
Nakon posjete katedrali, samo me je nekoliko koraka djelilo od Rimsko-germanskog muzeja (Römisch-Germanischen Museum) koji je bio u fazi renoviranja, pa sam iz prolaza izašla pravo na Muzej Ludvig (Museum Ludwig).
Ovaj muzej svim umjetnicima i onima koji vole umjetnost je na listi stvari koje morate čekirati kada dođete u Keln. Muzej Ludvig je jedan od najvažnijih takve vrste u svijetu. Ludvig iz naziva odnosi se na par kolekcionara Petera i Irene Ludvig koji su Gradu Kelnu 1976. godine poklonili donaciju više od 350 radova pop arta i njemačkog ekspresionizma, Pikasa i drugih pionira savremene umjetnosti. Grad je, u znak zahvalnosti, izgradio muzej u kojem će biti sva ova djela i nazvao ga Ludvig. Muzej je za javnost otvoren 1986. godine. Iz godine u godinu kolekcija se dounjava. Ovo je tako postao muzej sa najširom kolekcijom pop arta, trećom najvećom kolekcijom Pikasovih djela, jednom od najljepših kolekcija njemačkog ekspresionizma, izuzetnom kolekcijom istorije fotografije i najvažnijh svjetskih kolekcija 20. i 21. vijeka.
Ljubavni katanci
Kada izađete iz ovog prelijepog muzeja, sa desne strane staza vodi u dva pravca. Sa lijeve strane je most Hohencolern (Hohenzollern Bridge) na kojem od 2008. godine zaljubljeni parovi postavljaju katance u znak vječne ljubavi. Potom ključeve bacaju u Rajnu. Zašto se ljubavni katanci postavljaju baš na mostove? Mostovi su oduvijek bili mjesto spajanja, nikada razdvajanja. Sam most izgrađen je 22. maja 1911. godine, zatim dignut u vazduh šestog marta 1945. godine kako neprijatelji ne bi došli do Kelna i opet stavljen u funkciju za pješake osmog maja 1948. godine.
Četiri su spomenika, po dva sa svake strane – statua Fridriha Vilhelma Četvrtog nalazi se sa sjeverne strane obale, a Vilhelma Prvog sa južne, Fridriha Trećeg sa desne obale, a Vilhelma Drugog sa lijeve obale rijeke Rajne.
Stari grad
Vratila sam se i prešla na desnu stranu staze. Stepenice su vodile do starog grada i obala Rajne. Park pored Rajne bio je pun, a djeca su uživala kupajući se u obližnjoj fontani.
Uske ulice pune kafića, poslastičara i restorana u kućama raznih boja čine ovo mjesto veoma šarmantnim.
Kao i cijelo vrijeme tokom boravka u Bonu, vodič Tomas Hese bio je od velike pomoći, pa je na moje pitanje Da li brojevi na kućama u Starom gradu Kelna imaju posebno značenje?, kontaktirao sa Turističkom organizacijom Kelna i preveo mi njihov odgovor. Naime, kako mu je objasnila Judit Blimke iz Službe za korporativne komunikacije Turističke organizacije Kelna, to je godina u kojoj su kuće sagrađene.
– Uništene su u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga su opet izgrađene. U pitanju je kopija originalne fasade. S obzirom da su kuće uske, brojevi godine izgradnje nisu postavljeni slijeva na desno već od vrha ka dolje – napisala je u odgovoru na njemačkom Judit Blimke Tomasu Heseu, a on mi potom preveo na engleski ovu interesantnu činjenicu vezanu za brojeve na kućama u Starom gradu Kelna.
U jednom od kafića, u kojem prave odličnu kafu (ja sam probala čaj late (chai latte)), nisam mogla da odolim da ne uslikam ,,fiću”. Na malom trgu na kojem se ovaj kafić nalazio, sa druge strane jela sam odličnu bečku šniclu sa krompir salatom (Wiener schnitzel). Stari grad je i ,,dom” crkve Veliki Sveti Martin, ali i Arheološke zone.
Po povratku, stepenice kojima sam došla do starog grada bile su ispunjene smijehom i turistima. Sjela sam sa njima da odgledam ulični šou simpatičnog Afrikanca.
Musical Dome
Obilazak završavam sa Musical Domeom. Predivna građevina koja je gost, između ostalog, najvećim svjetskim mjuziklima. Tako će biti i u oktobru kada će se desiti premijera Baz Lurmanovog Mulen Ruža prvi put na njemačkom jeziku. Izvršni direktor i producent Maik Klokov, kako piše na sajtu Broadway Worlda, objašnjava da je ovo novo poglavlje u istoriji Musical Domea. To sigurno jeste, jer kompanija kojoj Klokov pripada, a zadužena je za produkciju ovog spektakla investirala je u njega 20 miliona eura, što je najviše za jednu predstavu u Kelnu ikada.
Musical Dome otvoren je 1996. godine, najveće je pozorište u gradu i može da primi 1.700 posjetilaca. Nalazi se na suprotnom ulazu od katedrale kada izlazite sa željezničke stanice.
Više informacija o Kelnu i Njemačkoj možete naći na sajtu germany.travel.
Tekst i foto: Bojana Radonjić
