MODA SLAJDER
RODRIGO BAZILIKATI-KARDEN ZA MNE MAGAZIN: Moj ujak je bio vizionar, a baba mi je rođena u Kotoru
Rodrigo Bazilikati-Karden od smrti ujaka Pjera na čelu je modne kuće ,,Pierre Cardin”. Ovo je godina u kojoj bi njegov ujak proslavio stoti rođendan. Večeras na zatvaranju International Fashion Festivala Porto Montenegro Tivat 2022 Rodrigo Bazilikati-Karden prikazaće kolekciju ,,Cent” u čast Pjera Kardena.
Sa Bazilikati-Kardenom razgovarali smo o Crnoj Gori, gdje nam je otkrio vrlo zanimljiv podatak o porodičnim korijenima odavde, zatim o novoj kolekciji, o Pjeru Kardenu, viziji, recikliranju u modi i Karden metaversu.
Kakve utiske nosite iz Crne Gore?
– Znatiželjan sam da vidim više od vaše zemlje danas, jer idemo u Kotor za koji svi kažu da je fantastičan. Znate, moja baba je rođena upravo tamo, u Kotoru. Tamo idemo danas popodne. Moj otac je rođen u Zadru. Imam nešto od roditelja koji potiču odavde. Moj način razmišljanja vjerujem da potiče iz ovog dijela Evrope.
Što Vas je nadahnulo da prihvatite poziv Vesne Mandić?
– Vesna Mandić je prijateljica od prije pet godina. Pozvala je mog ujaka. Ja sam u to vrijeme radio na novom projektu nadomak Firence. Nakon povratka, ujak mi je govorio o tom putovanju, bio je vrlo srećan. Osjećao sam to svim svojim bićem i rekao: ,,Dobro, idemo tamo.” Ovo je najviše zbog prijateljstva, pored ostalih stvari. Poželio sam da prikažem zadnje dvije kolekcije ovdje. Ovo je dobro mjesto za to. Srećan sam što sam ovdje.
Što ćete predstaviti večeras?
– Više od pola kolekcije biće iz zadnje koju smo predstavili 2. jula u Veneciji na stotu godišnjicu rođenja mog ujaka. Smatrao sam da je najbolja ideja na koji način mu odati počast i slaviti ga rad na nečemu što bi mu se moglo dopasti. Poput nove kolekcije, inspirisane prirodom i svemirom. Znate da je volio svemir. Prva zvanična revija bila je ispred rakete Ariane 5 u Parizu. Mislim da bi bio srećan da je bio tamo. Razgovarao sam sa njim o ovom projektu neposredno pred smrt. Dva mjeseca prije smrti imao sam tu viziju. Oči su mu bile sklopljene, ali je znao za ovo i na kraju rekao da je to izvrstan projekat. To su bile zadnje riječi koje sam čuo od njega. Za mene je to postala misija. Počeo sam da sarađujem sa Tales Alenja Spejsom (Thales Alenia Space), francusko-italijanskom kompanijom, posebno specijalizovanom za komunikaciju sa svemirom. Dali su mi novi materijal, oni ga više ne mogu koristiti, to je dio nečega nalik maramici, materijal koji prekriva satelite kako bi ih zaštitila od sunca. Imao sam toga tri metra i utkao sam ga u dvije kombinacije koje ćete vidjeti večeras.
Vaš ujak bio je vizionar, bar za nas.
– I za mene. Pomogao sam mu sa ,,Centom”. Pomogao mi je da izađem iz karaktera, moje sigurne zone. Znate i sami da sam inžinjer i pijanista, tako da umjetnost, tehnologija i nauka za mene su ista stvar. Zapravo, ne baš identične, ali veliki su dio mog života. Moj način razmišljanja je uvijek otkrivanje, ne volim da stvaram nešto što su drugi ljudi radili. Baš kao i on sam u tom pogledu. Možda je i to razlog zbog čega je ujak želio da nastavim sa ovim, da preuzmem njegovu firmu. Ako vidim da je neko nešto slično uradio, volim da ,,spalim” taj projekat i napravim drugi, jer smatram da osjećaj kreativnosti jeste u tome da budete jedinstveni. Mislim da je to i način da budete etički jaki i moralni, da ne koristite ideje drugih. Imam istu viziju za dizajnera modne kuće. Ne želim da odaberem nekoga samo zato što je veoma dobar dizajner i da vršim pritisak na njega da crta, stvara kao mi. Ako to ne osjeća, mislim da bih se osjećao kao da vršim nasilje nad njime. U oktobru ću putovati širom svijeta, od Meksika, Amerike, Izraela, Orijenta, Kine, Bangkoka. Tamo ću posjetiti sve svoje davaoce licence i tamo raditi masterklas sa mladim ljudima, imajući na umu Pjera Kardena. Ideja je vidjeti ko od njih na prirodan način je blizak našem načinu rada i razmišljanja. Ako ima talenta, zadržaćemo ga u Parizu. To je nagrada. Doći u Pariz na tri mjeseca i onda mi biramo. To mi je potrebno.
Kako ste Vi doživljavali ujaka, kako ga se sjećate?
– Imao je veoma osoben način da nas nauči, da nam pokaže. Sa mnom je bilo malo drugačije, ali vidio sam kako to radi sa ostalima. Nikada nije nametao bilo što. Nije govorio: ,,Morate to uraditi tako.” Više je volio to da pokaže način na koji bi to uradio, a na vama je da shvatite, da to učinite na svoj način, da upijete to ili ne. Volio je da vidi efekat toga, tako da bi vas mnogo posmatrao. Mene je posmatrao 25 godina. Stalno bih osjetio taj njegov pogled, sve vrijeme, pa čak i kada sam bio u Veneciji, jer prvo sam živio u Veneciji, a u Pariz bih dolazio svaka tri mjeseca. Nakon toga svakog mjeseca, pa svakog vikenda, pa svaka tri dana. Sve to kako bih išao na posao. Porodica mi je bila u Veneciji, kao i kćerka. Morao sam odabrati i to sam i učinio prije tri godine. Preselio sam se u Pariz, ali osjećam se Italijanom, baš kao što se i on osjećao. U tom mentalitetu je da kažete stalno ,,da”, kada imamo projekat, izazov, mi pristajemo, probamo, čak iako kasnije ne možemo to da finiširamo. Ujak mi je govorio da je u Francuskoj to drugačije. Obično kažu ,,ne, nemoguće je to uraditi.” Volio je jednostavne ljude i ljude koji bi rekli ,,u redu, pokušaću”, jer osjećao bi tu želju tada kod njih da to urade. Na primjer, Francuz bi imao zadršku u prikazivanju rada. Italijani nisu takvi, oni prikažu, a ako postoji problem, okej je i to.
Šta je Karden metavers?
– Radim na tome sada. Kreiram to već dvije godine. Osjećao sam to mogu to pokazati ujaku, ali nisam bio u prilici. Radio sam na novoj ,,Pierre Cardin” platformi i nazvao je Cardin Palace. Počinje od naše zamisli palate, odnosno tornja sa dosta prostorija unutar koja možete posjetiti virtuelnim putem. To je stvarnost u virtuelnom svijetu. Možete ući među naše kreacije. Ideja je da u drugom koraku transformišem ga u nešto što ne možete posjetiti sami, već sa drugim ljudima i sresti ih tačno onako kako metavers dopušta. Možete, dakle, to posjetiti putem metaversa, jer su izmislili avatare. Ne sviđa mi se ideja avatara toliko, ali mislim da način na koji biste odjenuli tog avatara može biti nešto sa čime se identifikujete. Volio bih transformisati sve naše sadašnje odjevne predmete u 3D verziju i dati mogućnost da se kupi ta 3D odjeća. Problem je samo tehničke prirode. Teško je napraviti 3D prirodnim, jer izgledaju kao da su od kartona. Potrebno mi je više vremena da uradim nešto lijepo. Znate, u tom slučaju, kada radite digitalno prelijepi odjevni komad se može pretvoriti u grozni. Lakše je sa torbama, naočarima i namještajem.
Koliko je recikliranje bitno za modu?
– Važno je, jer razlog iz kojeg sam počeo ovo da radim jeste što znam da smo druga industrija po zagađenju na svijetu. Nevjerovatno. Moramo nešto da učinimo i samo 1,4 procenat ljudi radi nešto po tom pitanju. Moramo puno da radimo na tome. Zbog toga sam razgovarao sa mnogim partnerima jer ideja je da se pritisnu i drugi konkurenti da učine isto. U redu, cijena novih materijala je skuplja sada. Problem je ako ne pospješite proizvodnju, cijena će uvijek biti skuplja. Moramo svi da rizikujemo i da idemo tim putem. Možda da i kreiramo fabriku sa novim materijalima u modi. Možda to uradimo i sami, ne znam, razmisliću o tome. Možda i za sve svoje davaoce licence odlučim da koriste isti materijal.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
