
Ana Đurić Konstrakta nastupiće 26. avgusta na Sea Dance Festivalu na plaži Buljarica. Biće to prvi put da nastupa sa samostalnim projektom u Crnoj Gori. Na bini sa njom biće ,,Zemlja gruva”, u izmijenjenom sastavu.
Ovo je bio povod da Đurić danas boravi u Podgorici.
Za MNE magazin govorila je o Exitu, crnogorskoj publici, pjesmi ,,In Corpore Sano” i njenim efektima i o tome u kakvom bi svijetu i kakvom društvu željela da žive njeni kćerka i sin.
Dio ste Exita i Exitove avanture. Nastupili ste na Sea Staru, čekaju Vas koncerti na Exitu i Sea Danceu. U čemu je značaj Exita, Sea Dancea i Sea Stara?
– Exit je značajan bio, pod jedan, za Srbiju zato što je uspio da izraste u najveći festival koji je nama svima kao publici omogućio da vidimo velike svjetske zvijezde i podržavao je domaće autore. S druge strane, drago mi je što je Exit učinio napor da regionalno napravi festival, što vjerujem da nije lako, ali je značajno za povezivanje i razmjenu, što se muzike tiče. Mislim da smo mi zaista tu svi na jednom, našem mjestu.
Prvi put dolazite u Crnu Goru sa samostalnim projektom. S obzirom na pune klubove i mjesta gdje ste nastupali sa ,,Zemljom gruva”, zatim 12 poena na Evroviziji, kako Vi osjećate crnogorsku publiku i povezanost sa njom?
– Sa ,,Zemljom gruva” sam imala prilike da u nekoliko navrata nastupam ovdje. Bilo je divnih koncerata, kao na primjer, na krovu Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović”. To je veoma lijep koncert bio. Tako da postoji to neko praćenje i u tom smislu nadam se da će tako nešto biti i na Sea Danceu. Ne znam, i za mene je nepoznanica kako zapravo Konstrakta sa tim novim stvarima stoji ovdje u Crnoj Gori, ali, koliko dobijam informacije, koliko vidim, jeste prepoznato za sada i zbog toga mi je drago. Mislim da to tako treba da bude. Tu smo, naši smo, u smislu tom jezičkom, to je sve nekako isto, ako mogu da kažem, tržište i ista platforma kada je muzika u pitanju.

,,In Corpore Sano” je postao hit širom Evrope i svijeta. Kako objašnjavate to?
– To ne znam kako da objasnim. Da, zaista dobijam te neke izvještaje u kojima je ,,In Corpore Sano” u vrhovima nekih lista u državama za koje ja to ne bih pretpostavila. Ne znam ni da li je to u pitanju dijaspora. Nisam ni sigurna da je to samo što se tiče dijaspore. Mislim da je dosta tu pomoglo to što su sve pjesme na YouTubeu prevedene, pa oni imaju prilike i da shvate o čemu se tu radi. Ne znam kako da to obasnim. Ja ustvari još nemam objašnjenje tog fenomena.
Koji su planovi za pisanje i objavljivanje novih pjesama? Kako zapravo teče taj Vaš proces stvaranje pjesme?
– Trenutno plana nema. Postoje samo neki periodi u životu kad se tebi, da kažem, daunloduje negdje u nekom zapećku tvog mozga neka tema o kojoj bi eventualno jednog dana se stekli uslovi da ti sjedne i da joj se posvetiš i da je uradiš. To tako kod mene zapravo ide. Nemam sad neki plan, ali, voljela bih da se otvori to neko vrijeme u kojem ću moći da stvaram, ne znam ni što bi to bilo ni na koji način bi bilo, nemam ideju, ali, let it be.
Kakav svijet, kakvo društvo želite za sina i kćerku?
– Saosjećan. Mislim, sad su to teške teme, u smislu ne znam kako da se izrazim, a da ne zaglavim u nekom opštem mjestu. Ali, možda je to nešto što je za mene prioritet, to je ta neka saosjećajnost.
Bojana Radonjić