Nedjelja, 20 Jula, 2025
spot_img
NaslovnicaARTPODGORIČKI SAJAM KNJIGA: Presjek pretposljednjeg dana

PODGORIČKI SAJAM KNJIGA: Presjek pretposljednjeg dana

Program pretposljednjeg dana 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, 13. maja, otvoren je predstavljanjem vrtića ,,Artić Pinokio”, saopšteno je iz PR službe Sajma.
Učenici muzičke škole „Vasa Pavić“ prezentovali su domete te ugledne ustanove sa višedecenijskom tradicijom, na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga.

Na tribini nazvanoj ,,Žene u crnogorskoj književnosti”, na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga govorile su profesorice Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore prof dr. Olga Vojičić Komatina i mr Tamara Pejović Labudović, napravile su mini retrospektivu epoha crnogorske književnosti, kroz prizmu ženskih likova u njoj i učešće malobrojnih autorki koje se u našoj književnosti pojavljuju do 20.vijeka.
– Nije slučajno što ove razgovore vodimo na dan koji neformalno važi za Dan vještica, budući i da je petak 13. pa je valjda i to neka naznaka ove teme. Tema o kojoj je riječ kompleksna je iz mnogo uglova jer u crnogorskoj književnosti žene su rijetko dobijale status aktera kome se ukazuje značaj. Nakon renesanse po pitanju tretmana ženskog sopstva mi jako dugo vrijeme imamo samo srednji vijek, što i nije tako afirmativno za nas – kazala je Olga Vojičić Komatina, ističući da ako je književni tekst mimeza, podražavalac života, onda nam to mnogo govori o prilikama u društvu.
– Nakon Đurađa Crnojevića, o ženama nije pisano, niti su žene pisale, ako izuzmemo Jelenu Balšić, koja pak nije bila iz Crne Gore, ali je sebe utkala u našu baštinu. Ni Njegoš se u svojem stvaralaštvu nije bavio ženama, što se može protumačiti njegovom zaokupljenošću društvenim previranjima u Crnoj Gori njegovog doba – kazala je Vojičić Komatina.
Animalizacija žene, ženskih likova u književnosti Miodraga Bulatovića, bila je tema izlaganja profesorice Tamare Pejović Labudović koja je konstatovala da su svedeni, karnevalizivani ženski likovi kod njega zapravo izraz njegove potrebe da se na neki način obračuna sa stereotipima u kulturnim modelom u društvu u vrijeme kada je on stvarao.
– Tom karnevalizacijom žene, Bulatović je pokušao da se obračuna s kulturnim modelom u kome je stvarao. Njegove žene su grotesne ili udovice, žene odbačene od društva – kazala je Pejović Labudović.
Ovom tribinom nastavljen je kontinuitet saradnje podgoričkog sajma knjiga sa Filološkim fakultetom UCG.
Gost 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja bio je i književnik Milutin Mićović, jedan od naznačajnijih savremenih pjesnika i proznih pisaca u Crnoj Gori.
O Mićovićevom višedecenijskom stvaralaštvu, krunisanom brojnim priznanjima, govorili su predsjednik Srpskog narodnog vijeća Momčilo Vuksanović, književnik Budimir Dubak, profesor Veselin Marković, dok je moderator ovog događaja bila pjesnikinja Milica Bakrač. Budimir Dubak, govorio je o kontinuitetu tematskih opservacija u Mićovićevom stvaralaštvu.
– Milutina pratim od početka. On je uvijek, pa i u posljednjoj njegovoj kapitalnoj knjizi posvećen temeljnim egzistencijalnim pitanjima. U malo prostora, kao u orahovu ljusku, staje sva pregnantnost Mićovićevih uvida – kazao je Dubak.
Profesor Veselin Marković ukazao je na Mićovićevu posvećenost njegoševskom krugu tema u književnosti i van nje.
– Mićović otvara školjke okamenjenog narodnog govora, antropološke matrice kod njega progovaraju slojevitim i asocijativno višeznačnim sadržajem – kazao je on.
Zbirke poezije ,,Trn” i zbornika ,,Dezintegrisano” Milovana Kljajevića predstavljene su publici 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja. U ovim izdanjima autor je savremenoj publici poželio da predstavi i svoje kolege, mlade, u javnosti neafirmisane pjesnike
Milovan Kljajević počeo je da piše poeziju sasvim slučajno, kako sam kaže, piše da bi našao svoju prvu, davno izgubljenu pjesmu. Ova promocija okupila je i druge mlade autore, koji su sa sajamskom publikom podijelili svoje stihove i opservacije o književnosti i poeziji.
Pjesnikinja Radmila Knežević bila je gošća 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i ovo je bila prilika da sa sajamskom publikom podijeli svoju poeziju na duhovne teme.
O knjizi ,,Tvoja ruka” Radmile Knežević u kojoj su stihovi posvećeni zavičajnim temama, Kosovu i Metohiji, Prizrenu i crkvama koje su oblikovale autorkin identitet, govorile su pjesnikinje Stanka Rađenović Stanojević i Milica Bakrač.
Jedan od najčuvenijih specijalista pedijatrije, pulmologije i alergologije i najpopularnijih ličnosti u regionalnom javnom prostoru, dr Branimir Nestorović imao je promociju na 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja i tom prilikom predstavio je svoju knjigu, bestseler ,,Između dva sveta/ Moj život između dva sveta”. Sa dr Nestorovićem razgovor je vodila Jelena Krsmanović.
– Prava vrijednost našeg života su ljudi oko nas, oni koji su tu za nas onda kada smo bolesni.Ali mi toga nismo svjesni. Savremeno doba potpuno zanemaruje duhovnu stranu u čovjeku i to već daje svoje plodove. Mediji ponekad daju netacne informacije i to nije slučajno. Ne trebaju nam ni napetost ni loše stvari, stresni sadržaji veoma loše utiču na našu dušu i na naše zdravlje – kazao je Nestorović i na duhovit način približio publici šta su to postulati umjetnosti kvalitetnog življenja, kojima treba da se vratimo.
– Zapadna medicina nas uči da treba da gutamo ljekove za pritisak, holesterol, ljekove na prazan stomak, pa za doručak, ručak, večeru i one pred spavanje da zaspimo. Po toj logici, nama osim tableta, nikakva druga hrana nije potrebna. To je potpuno izvitoperenje svega što bi trebalo da nam koristi, pa tako i medicine. Medicina mora da se vrati tri koraka unazad, da preispita sebe čemu zapravo služi. Toliko je toga što pijemo kao neku terapiju, ali nemamo nikakav dokaz da sve to zaista djeluje – podijelio je dr Nestorović svoja stručna zapažanja sa podgoričkom publikom.
On je najavio da je jedan od njegovih narednih projekata, internet kanal o narodnom zdravlju.
– Pokušaću ljudima da objasnim koliko je važno da se vratimo onom načinu života kako su živjeli naši stari. Kad dođu vremena krize, jedino što nam zaista ostaje su ljudi oko nas – kazao je Nestorović.
U osvrtu na to da je Podgoricu posjetio povodom promocije na sajma knjiga, jedan od najpopularnijih ljekara u regionalnom javnom prostoru posebno je preporučio čitanje kao vid treniranja i održavanja kognitivnih sposobnosti.
– Čitanjem čovjek angažuje sve djelove mozga, zato je žalosno što ljudi sve manje čitaju. Tiraži knjiga su sada uglavnom veoma mali i to je zaista porazno. Čitajte što više – apelovao je on.
Na pitanje kako je došao na ideju da napiše knjigu, Nestorović je dao lapidaran odgovor.
– Trudio sam se da ljudima pokažem da postoje i druge dimenzije gledanja na problem i njegova rešenja. Eto recimo, korona nam je pokazala mnogo toga, ali virusi nisu naši neprijatelji, nego opomena. Oni su samo prenosioci genetskih informacija – naveo je Nestorović.
U svom nekonvencionalnom stilu on je govorio i o uticaju ljubavi na naš na imuni sistem.
– O tome ništa nećete naći u udžbenicima medicine. Ne priznaje se da imamo dušu, ne shvataju mehanizam sindroma slomljenog srca, da neko može da umre od tuge, nakon smrti bliske osobe i da tu nema lijeka. Zašto? Pa to je materijalistička medicina. Eto danas snimamo mozak sa svih strana, ali i dalje ne znamo ništa više o epilepsiji ili o malignim bolestima, nego što smo znali prije 100 godina – istakao je dr Branimir Nestorović koji važi i za vatrenog pobornika homeopatije i akupunkture, uvjeren da drevne medicine imaju odgovor za efikasno liječenje narušenog psihofizičkog statusa.
Hrvatski autor Renato Baretić predstavio je roman ,,Zadnja ruka”, na 16.Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja a razgovor sa autorom vodio je Đorđe Gregović koji se u razgovoru trudio da evocira primorske teme.
,,Zadnja ruka”, žanrovski je slojevita i jezično virtuozno pisana priča objavljena u izdanju Hena.com.
Urednik knjige Kruno Lokotar kazao je da je riječ o četvrtom romanu toga autora, u kojem je ponovo vidljiva Baretićeva legendarna vještina jezičnih poigravanja i majstorskih dijaloga, osvjedočenih u njegovoj knjizi ,,Osmi povjerenik”, kao vjerovatno najpopularnijem romanu savremene hrvatske književnosti.
Njegova nova knjiga propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču u kojoj se očaj, rezignacija, proplamsaji sreće i straha smjenjuju i miješaju.
Glavni junak ,,Zadnje ruke” bivši je novinar i priznati pisac u stvaralačkom i egzistencijalnom škripcu, koga počinju da opsijedaju njegovi sopstveni likovi.
Prema klasičnoj klasifikaciji, ,,Zadnja ruka” po svemu je ,,roman lika”, rekao je Lokotar, ali to je roman lika u kome glavnog lika terorišu njegovi sopstveni likovi.
Baretić je otkrio kako je prvih 107 stranica ove knjige nastalo 2013. godine, da bi onda roman stavio po strani i ponovo mu se vratio tek za vrijeme pandemije. U međuvremenu je puno pisao, a uz svoj novinarski posao, radio je i kao sastavljač pitanja za kvizove, predavač kreativnog pisanja, televizijski i filmski scenarista, (ko)autor tekstova za kazališne predstave. No, nije imao vrstu koncentracije potrebnu za pisanje romana.
,,Teško da ste skoro pročitali nešto tako potresno, a toliko lijepo kao što je nova knjiga Magdalene Blažević, u izdanju ,,Booke””, zapisano je o knjizi ove autorke, koja je tim povodom posjetila 16. Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja. Razgovor sa autorkom vodio je Goran Samardžić.
On se posebno osvrnuo na formu poetskog romana, kakav roman ,,U kasno ljeto” i jeste.
– Iz posvete je jasno da je ovo roman o ratnom zločinu. Odmah na početku saznajemo da je naratorka mrtva devojčica. Magdaleni je poslo za rukom da napiše potresnu knjigu, a da izbjegne patetiku. Ovaj roman nije za običnog čitaoca – kazao je Samardžić.
Naveo je da vrijeme romana nije hronološko ni linearno.
– Morate biti koncentrisani na tu dimenziju romana, koji može da bude funkcionalan kao poezija. Samo čitanje ovog romana dolazi kao nagrada – kazao je on.
Autorka nam govori o svom djetinjstvu, daje nam krokije života na selu, grubog, siromašnog i neidiličnog, jer stvaran život nikad nije bajkovit, ali jeste topao i živopisan, pun mirisa, boja i zvukova. Glas kojim govori nije nezreo, naprotiv, ali jeste djetinji i poetičan, i upravo to pojačava sablasnu jezu predstojeće smrti. Je li iko javio ljetu da sam umrla? Ovo je prije svega roman koji u svakom akteru vidi ranjivost i ljudskost, čak ni naoružani vojnici nisu svedeni na dehumanizovano zlo. U njemu nema nacionalnosti, ne spominju se zaraćene strane i utoliko je antiratni vapaj snažniji, jer je to mogao da bude bilo koji rat”, navodi se u recenziji knjige.
Uprkos mučnoj temi, ,,U kasno ljeto” je roman koji čitaoca očarava poetičnošću i nježnošću.

POVEZANI TEKSTOVI

POPULARNO