Privatna predškolska ustanova PPU „Čarli Čaplin” živopisnim programom za djecu otvorila je peti dan 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga, saopšteno je iz PR službe Sajma.
Srednja stručna škola „Spasoje Raspopović” iz Podgorice prva je srednja stručna škola u Crnoj Gori i prva je uvedena u nove obrazovne programe, a učenici ove škole zajedno sa nastavnicima učestvuju u brojnim takmičenjima i osvajaju nagrade.
Predstavljajući svoju školu na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, učenici i profesori su sajamskoj publici približili sve ono što ih činim ponosnim dijelom tog kreativnog kolektiva.
Profesorica CSBH jezika u ovoj školi i moderatorka ove prezentacije Biljana Manigoda napomenula je u uvodnoj riječi da je garancija kvalitetnog obrazovanja u SSŠ ,,Spasoje Raspopović”, u osavremenjenom korišćenju različitih metoda i tehnika rada i primjeni savremenih nastavnih sredstava i pomagala, povezivanju teorije i prakse i povezivanju učenika, odnosno škole sa poslodavcima i strukovnim asocijacijama.
Po završetku ove škole, učenici dobijaju zvanja osam čevrtog i pet zvanja trećeg stepena. To su: tehničar zaštite životne sredine, hemijsko-tehnološki tehničar, hemijski laborant, grafički tehničar, tehničar metalurgije, tehničar modnog dizajna, prehrambeni tehničar, poljoprivredni tehničar, odnosno obrađivač plemenitih metala, izrađivač hemijskih proizvoda, pekar, prerađivač mlijeka i frizer.
Učenici škole pripremili su recitacije i scenski upečatljiv nastup koji je posvjedočio o njihovoj kreativnosti i posvećenosti u radu, kao i o lijepoj atmosferi u kojoj uče i druže se.
Budući učenici škole za srednje i više stručno obrazovanje „Sergije Stanić“ mogu da biraju između nekoliko obrazovnih programa: turistički tehničar, tehničar kulinarstva, tehničar usluživanja, tehničar prodaje, konobari, kuvari, poslastičari i prodavci.
Kako se moglo čuti na predstavljanju ove škole, u okviru 16. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga, njeni učenici već dugi niz godina učestvuju na svim takmičenjima i smotrama znanja, kako u zemlji, tako i u regionu i šire, a postignuti rezultati, iz godine u godinu su sve bolji.
– Škola ima i uspješnu saradnju sa socijalnim partnerima, jer je ta povezanost od velikog značaja za kvalitetno organizovanje i obavljanje praktične nastave naših učenika/polaznika. Primjera radi, socijalni partneri sa kojima škola sarađuje su hoteli, restorani, agencije, prodavnice, poslastičarnice i drugi privredni subjekti – istaknla je PR menadžer Srednje stručne škole ,,Sergije Stanić” Tamara Ražnatović na prezentaciji ove škole na 16.Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga.
Kao izraz potrebe da se srednje stručno obrazovanje podigne za stepen više, već duže od decenije u okviru ove škole postoje i smjerovi Menadžer kulinarstva i Menadžer restoraterstva koji su dio Više škole. Škola ima prostorne i kadrovske potencijale za održavanje nastave, a gostujući predavači i saradnja sa srodnim školama iz okruženja čine da se kvalitet nastave podigne na zavidan nivo.
Srednja elektrotehnička škola „Vaso Aligrudić“ predstavila je zavidna postignuća i rezultate na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, budući da učenici te škole samostalno uz mentorstvo profesora patentiraju i realizuju svoje ideje, čiji rezultat su mikro uređaji i pomagala širokog spektra.
Misija i cilj škole je kontinuirano unapređenje obrazovnog rada, edukacija sa praktičnom primjenom znanja,odnosno adekvatna priprema za tržište rada.
– U školi primjenjujemo savremena tehnička rešenja. Časovi su koncipirani tako da učenici većinu svojih školskih obaveza mogu da realizuju na času – istakao je prilikom predstavljanja škole, profesor informatike Spasoje Papić.
Istakao je da škola u poslednjih nekoliko godina posvećuje veliku pažnju inovativnom pristupu u nastavi, usavršavanjen kadra i uvođenjem IT u nastavni proces.
– Imamo različite elektrotehničke kadrovske profile, a škola se veoma brzo razvija, o čemu svjedoče i brojne prestižne nagrade koje dobijaju naš učenici, koji su i inovatori širokog spektra, od elektronike i instalacija, do internet aplikacija – naveo je on.
Učenici elektrotehničke škole iz svog ugla govorili su o mogućnostima koje ova škola nudi u njihovom obrazovanju, razvoju ličnih afiniteta i odgovoru na zahtjeve i potrebe tržišta rada.
Studenti Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore priredili su omaž crnogorskom piscu Jevremu Brkoviću, na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja. Oni su čitali njegovu poeziju iz različitih faza njegovog plodnog pjesničkog i uopšte književnog rada rada.
Poznati književnik i jedan od najistaknutijih crnogorskih pjesnika 20. vijeka Jevrem Brković, koji je posljednju deceniju prošlog vijeka proveo u emigraciji u Zagrebu, preminuo je 88. godini, početkom prošle godine.
Brković je rođen 29. decembra 1933. godine, školovao se u Titogradu i Sarajevu, gdje je završio Višu novinarsku školu. Prve pjesme objavio je u crnogorskoj Pobjedi, Omladinskom pokretu, Stvaranju, sarajevskoj Zori i beogradskom Ninu.
Iz Sarajeva je prešao u Beograd, gdje je radio u Ministarstvu vanjskih poslova (Institut za međunarodni radnički pokret), Borbi, Novostima, Radu. U Titograd se vraća 1958. godine i sve do umirovljenja radi na Radio Titogradu.
Inicijator je i jedan od osnivača Crnogorskog PEN centra i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Bosanskohercegovačka književnica Mediha Šehidić predstavila je svoj roman ,,Kapija” (izdanje sarajevskog ,,Buybooka”) na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, a ovom književnom ostvarenju koje je u matičnoj sredini izazvalo veliko interesovanje publike i kritike, sa autorkom je razgovarao pisac Goran Samardžić.
Roman Medihe Šehidić govori o tjeskobi žene, o odrastanju, o zarobljenosti u sopstvenom tijelu i o nametnutom patrijarhalnom vaspitanju.
– Bolest se danas tabuizira. U redu je imati povišenu masnoću u krvi , bolesnu štitnu žlijezdu ili neku drugu bolest. Ali kad se pomene rak, uvijek se u narodu traže sinonimi, te ,,ono najgore” ili ,,pomakni se s mjesta”. Međutim, svaka osma žena, bar tako statistika kaže, oboli od raka dojke, što je poražavajući podatak. Kad sam se suočila sa svime što bolest nosi, rekla sam sebi, da neću o tome da govorim, Vrištaću o tome. A na staklenim vratima vratima onkologije, paradoksalno je pisalo: Dobro došli na onkologiju – istakla je Mediha Šehidić.
,,Kapija” je tako knjiga njenih ličnih suočavanja i pripada korpusu autobiografskog žanra.
– Najveća nagrada koju sam mogla da dobijem, to je to što mi se mnogo žena javilo,doživljavajući moju autobiografsku knjigu kao podstrek, podršku i utjehu.
Kapiju, kao naslovnu metaforu, autorka interpretira kao unutrašnji motiv, simbol svega onoga što je bolno, a navodi nas na rast.
Roman ,,Kapija” je zapravo suočavanje sa vlastitom smrtnošću, odnosno govori o onome ko je preživio rak i kako živi nakon te bolesti.
Goran Samardžić nadahnuto je o ovoj knjizi i autorki govorio kao o skrivenom adutu ,,Buybooka”, te da se ona nakon duge ,,fermentacije”, ovom knjigom, pojavljuje kao ,,gotov pisac”.
– Njena prva knjiga ,,Brodska cesta bb”, privukla je ogromnu pažnju, bila je, uslovno rečeno, mali hit. Osim toga, riječ o čistoj književnosti, finom slaganju rečenica i finom književnom stilu. Kako god da okrenete, stil je veoma važan i to umnogome čini pisca – kazao je Samardžić.
Naveo je da ona kao rijetko ko umije divno da piše o banalnim svakodnevnim temama.
– Ona čak za sebe kaže da nije pisac, nego socijalni radnik, majka, sve drugo, samo ne to – istakao je on, ilustrujući autorkinu skromnost, kada je riječ o njenom odnosu prema sopstvenom stvaralaštvu.
Treća promocija knjige ,,So i more” Ive Bajković, od novembra prošle godine, kada je objavljena u izdanju Narodne biblioteke iz Budve, održana je na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja. O autorkinom prvijencu, knjizi eseja i kolumni, govorio je dr Miomir Maroš, a moderatorka ovom prilikom bila je Stanka Rađenović Stanojević, koja je istakla da je žanr kolumne u ovoj knjizi skladno oblikovan u književnu formu.
Dr Miomir Maroš istakao je da je ,,So i more” zbirka koja objedinjuje sve one lijepo oblikovane motive, lijepe priče s mora, koje je on duhovitto nazvao ,,mediteranskim sindromom”.
– Iako Ivu znam prvenstveno kao koleginicu iz medija, već na sam nagovještaj o ovoj knjiz ,,upecao” sam se odmah to na sve ono što nas kroz tu knjigu povezuje kao primorce i to primorce koji čeznu da se vrate moru – istakao je Maroš i duhovito konstatovao da je Iva Bajković rodno senzitivna na jedan poseban način, prema muškarcima.
– Možda je to tako zbog sinova. Ako je tako, onda su oni srećni – kazao je on.
U recenziji knjige Želidrag Nikčević je zapisao je da Iva Bajković piše drukčije, hrabrije i iz neposredne blizine i iz samog srca egzistencije, o porodici, odrastanju i ljubavi, o nezaboravnim druženjima i rastancima.
– O Beogradu, Podgorici i Budvi, o zanosima mladosti i sivilu svakodnevice, o borbi da se ostane dostojanstven i onda kad bi čovjek najradije gorko opsovao. O nadi da nas ni u ovom premreženom haosu još nije sasvim napustila sloboda govorenja istine. I zato se njeno pismo prima kao stisak prijateljske ruke, kao nešto blisko, toplo, saučesničko. Sve ostalo možeš ostaviti na obali ili u hotelu, kad se vraćaš sa odmora: pročitao i zaboravio! A Ivine bilješke su tu, posmatraju nas svojim radosnim i radoznalim očima, obraćaju nam se jezikom koji čak i na internetu uliva obično ljudsko povjerenje. Ne kriju svoje slabosti, ne plaše se da priznaju poraze i zablude – ali nastavljaju da zapitkuju, da vole i da vjeruju – zapisao je u recenziji Nikčević.
Srpski pisac Vladimir Pištalo predstavio je i roman ,,Sunce ovog dana” i zbirku eseja ,,Značenje džokera”, a razgovor sa piscem vodila je Ksenija Rakočević.
U romanu ,,Sunce ovog dana” Pištalo, smještajući Andrićevo djelo usred ličnog književnog mita, svoju priču o pojačanoj sadašnjici ispisao je kao pismo Andriću.
Kako je već u recepciji njegovog djela pisano o ovom Pištalovom ostvarenju, on beskompromisno demonstrirajući etiku književne odanosti, ali istovremeno i etiku odanosti književnosti, pripovijedanju svijeta, on razgovara sa Andrićem na način blizak onome na koji je mladi Andrić vodio „Razgovor sa Gojom“.
– Andrić je oprao noge svima o kojima je pisao, činom opraštanja. Nisam znao kako će da izgleda ova knjiga, mislio da to treba da budu eseji. Ali shvatio sam da je to dosadno. Sve što sam u nekom kontinuitetu pisao na tut emu, prebacio sam sve u prvo lice, što je dalo priči dalo neku novu živost – istakao je Vladimir Pištalo, koji je jedan od omiljenih gostiju podgoričkog sajma knjiga.
Pišući o Andriću, on ističe da je nanovo pročitao sve što je Andrić napisao.
– Andrić je bio jako dobar stilist, dobar pisac, tako da sam pišući, pola pisao mojim, a nesvjesno pola njegovim stilom, slično sviranju u četiri ruke – rekao je on, ilustrujući odnos prema Andrićevom djelu.
Putopis iz svijeta Andrićevog književnog djela, kombinovan je sa izvještajem iz našeg svijeta koji prati sunce ovog našeg dana.
Kritičar Nenad Šaponja lijepo je o ovom romanu primijetio da ovaj današnji Pištalov razgovor sa Andrićem, lociran između konkretnih vremena, Andrićevog i našeg, i bezvremena književnosti, uz korištenje duše kao lampe, pokazuje kako je moguće književno, jezikom slika i emocija, govoriti i o književnosti i o vremenu u kome se govori.
– I zaista, nakon čitanja ove knjige, ispisane kao savršeno odsvirana kompozicija, ni čitanje Andrića neće biti sasvim isto – zapisao je Šaponja.
Ovaj epistolarni roman toka književne svesti, pisan je kroz tuđu svest. Usred mreže britkih asocijacija, zamaskiran je u manifestni govor eseja koji u sebi sadrži skrivenu i zbirku priča i zbirku pesama i putopis. On čitaoca izvještava o Andrićevim prozorima u svijet i svijest iz panoptikuma, cirkusa i knjiga; o književnim prozorima u strast i u tajnu žene; o onome što zaista jesu mitski heroji njegovog doba; o Gavrilu Principu i ,,Mladoj Bosni” kao društvenoistorijskom kontekstu nepravde posljednjeg kmetstva u tadašnjoj Evropi; ali i o istini današnjeg svijeta i njegovog neokolonijalnog ustrojstva u kome „usrećitelji traže od usrećenih da se odreknu sopstvenih očiju“.
