DRUŠTVO SLAJDER
JU ,,KAKARICKA GORA”: Povećan broj maloljetnika koji imaju problem zavisnosti
Najmlađi klijent koji je zbog korišćenja psihoaktivnih supstanci na tretmanu u JU ,,Kakaricka gora” ima 20 godina. Većina klijenata kaže da su koristili ta sredstva iz radoznalosti, dosade, pod uticajem vršnjaka. Međutim, ovi razlozi su samo okidači, a pravi su mnogo dublji – nisko samopouzdanje, disfunkcionalni odnosi u porodici, izražena potreba za pripadanjem, osjećaj besmisla življenja…
To je kazala za portal MNE magazin direktorica JU ,,Kakaricka gora” Dijana Milošević. Kaže da je važno da naglasi da za razvoj bolesti zavisnosti nije dovoljno postojanje jednog faktora, već korelacija više njih među kojima se izdvajaju – predispozicija u ličnosti osobe, porodični odnosi i sama društvena sredina.
Smatra da obrazovni sistem ima veliki značaj za prevenciju bolesti zavisnosti, jer je to mjesto gdje djeca provode najviše vremena u toku dana. Škole moraju imati i svoju vaspitnu ulogu, a ne da budu samo mjesto gdje se ide po ocjenu. Važno je, kako kaže Milošević, uključivati učenike u različite sekcije, pratiti njihovo funkcionisanje tokom dana i omogućiti im slobodu da potraže pomoć u psihološko-pedagoškoj službi.
Povećava se broj klijenata sa sjevera
Klijenti/kinje javne ustanove dolaze iz cijele Crne Gore. Međutim, najviše ih je iz Podgorice, Nikšića i primorskih gradova, ali u posljednje vrijeme se povećava i broj klijenata/kinja iz sjevernog dijela Crne Gore.
Trenutno nemaju klijenata koji su stranci, ali za ovih 14 godina imali su par njih.
U periodu od 2017. godine do danas na programu rehabilitacije i resocijalizacije bilo je 240 klijenata/kinja. Milošević kaže da je trenutno na rezidencijalnom dijelu 26 klijenata/kinja, kao i 14 klijenata/kinja na nerezidencijalnom.
Objašnjava kako se etapno odvija procedura liječenja. Tretman bolesti zavisnosti, prema njenim riječima, podrazumijeva promjenu životnog stila, što je mnogo više od uspostavljanja apstinencije od psihoaktivnih supstanci.
-Promjena ranijeg životnog stila, odnosno destruktivnog i autodestruktivnog obrasca ponašanja klijenta/klijentkinje odvija se sistemski, organizovano i kontinuirano. Tretman u javnoj ustanovi traje 12 mjeseci rezidencijalnog boravka, koji se sastoji iz tri faze: adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija – ističe Milošević.
Nakon toga, slijedi 12 mjeseci nerezidencijalnog tretmana koji podrazumijeva podržavanje klijenata/klijentkinja koji su u fazi rezidencijalnog tretmana i volontiranje za one klijente/klijentkinje koji su svojim primjerom pokazali da su usvojili sve sugerisane društveno prihvatljive obrasce ponašanja, a odbacili one negativne stečene tokom aktivne faze konzumacije psihoaktivnih supstanci.
U toku rada sa klijentima/klijentkinjama prepoznaju njihovu potrebu za druženjem, resocijalizacijom i ponovnim integrisanjem u normalne životne tokove, te im se omogućava praćenje kulturno-umjetničkih dešavanja, organizuju se izleti, kao i akcije kojima se doprinosi razbijanju predrasuda o bolesti zavisnosti.
-Nerezidencijalni tretman, shodno programu koji sprovodi javna ustanova, traje 12 mjeseci i besplatan je za sve klijente/klijentkinje. Nakon uspješno okončanog rezidencijalnog dijela, klijent/klijentkinja stiče uslov za potpisivanje Ugovora o nerezidencijalnom tretmanu za narednih 12 mjeseci. Na osnovu profesionalnog iskustva ovaj dio tretmana je najrizičniji i najteži dio integralnog tretmana – ističe Milošević.
Upitana da li bilježe slučajeve da odustanu, kaže – naravno da postoji odustajanje.
-Problem bolesti zavisnosti je veoma kompleksan i za njegovo rješavanje je neophodno da postoji autentična motivacija klijenta/kinje. Oni klijenti/kinje koji traže pomoć zbog spoljašnjih faktora (pritisak porodice, da ne ostanu bez posla, da izbjegnu zatvor, da im se ne oduzmu djeca) najčešće i nakon nekog vremena odustanu i vrate se starom načinu funkcionisanja. Zato mi često kažemo da zavisnici moraju da dotaknu sopstveno dno propadanja i da se suoče sa posljedicima načina života kako bi mogli da uđu u proces zaliječenja – istakla je Milošević.
Sve veći broj maloljetnika imaju problem
Komentarišući kakvo je stanje u Crnoj Gori po ovom pitanju, kaže, kada je u pitanju tretiranje bolesti zavisnosti, trenutno je mnogo bolja situacija nego što je bila godinama unazad. Ističe da javna ustanova na Kakarickoj gori predstavlja relevantno mjesto za pružanje pomoći punoljetnim licima koji su u problemu bolesti zavisnosti.
-Ono sa čim se suočava Crna Gora, a što predstavlja veliki problem, je sve veći broj maloljetnih lica koja imaju problem zavisnosti i prisustvo novih droga koje se teže kontrolišu i čiji se znakovi zloupotrebe teže prepoznaju. To je izazov sa kojim će se morati u narednom periodu sve više baviti i tražiti najadekvatnija sistemska rješenja – navela je ona.
Upitana šta se dešava nakon što korisnici napuste ustanovu, da li ih prate i kako se odvijaju njihovi životi, Milošević objašnjava da danas imaju stotine primjera klijenkinja i klijenata koji su prošli kroz tretman u ustanovi i danas žive funkcionalne živote, studiraju, u radnom su odnosu, zasnovali su porodicu.
-Kroz svoje iskustvo oporavka oni svim zavisnicima koji su u problemu prenose poruku da je oporavak moguć. Međutim, imajući u vidu da bolest zavisnosti pogađa sve sfere života zavisnika, psihofizičko funkcionisanje, porodicu, moralni i duhovni rast i razvoj, izlazak iz ove bolesti je proces u kom motivacija i želja da se izađe iz problema i promijeni način života imaju ključnu ulogu. Veliki dio njih vrlo rado ostaje u kontaktu sa stručnim licima i Javnu ustanovu gleda kao drugu kuću – navodi Milošević.
Na pitanje koliko je povratnika zbog korišćenja psihoaktivnih supstanci, ona kaže da je bolest zavisnosti veoma kompleksna i izlazak iz nje je cjeloživotni zadatak, koji zahtijeva dosta strpljenja i rada na sebi.
– Nažalost, ima osoba koje nisu spremne da se toliko daju održavanju apstinencije, a bolest zavisnosti je takva da ako zavisnik u oporavku nije oprezan ona koristi svaku priliku da se aktivira. Klijenti/kinje koji nemaju autentičnu motivaciju, koji zadržavaju određne rezerve iz aktivne faze, koji ne žele da promijene svoj stil života već samo da ostave sredstvo zavisnosti se i najčešće vraćaju – rekla je Milošević.
Nije samo bolest pojedinca, već i cijele porodice
Dio tretmana čini i porodična terapija, koja se odvija nakon šestog mjeseca boravka klijenta/kinje u ustanovi. Milošević ističe da bolest zavisnost ne pogađa samo pojedinca, već i cijelu porodicu koja zbog višegodišnjeg funkcionisanja njenog člana u svijetu bolesti zavisnosti, i sama poprima neprilagođenost, negativne stavove, formira mehanizme na konceptu trajnog nepovjerenja koje se prenosi na sve sfere funkcionisanja.
– Rad sa porodicama je zbog toga značajan segment u cjelokupnom tretmanu, jer zavisnost nije samo bolest pojedinca, već i cijele porodice, a mijenjajući odnose u porodici ona postaje značajan faktor podrške – navela je Milošević.
Za prijem u ovu javnu ustanovu neophodno je da klijent/kinja Komisiji za prijem klijenata/kinja dostave, uz standardnu dokumentaciju za prijem, i negativan PCR test na COVID-19 i potvrdu o obavljenoj imunizaciji. U slučaju da klijent/kinja nisu vakcinisani prvih sedam dana od prijeme borave u izolacionom bloku.
N.Đ.
(Tekst objavljujemo u okviru projekta ,,Reci NE svim oblicima zavisnosti“ podržanog od Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija)
