SLAJDER ZDRAVLJE
DR NINA MANDIĆ: Unuče…bijela kuga…zona komfora
Jedan dalji rođak koji dugo živi u Americi kaže da je primijetio da ovdje uvijek “odrađuješ nečiji posao”, a da za sopstveni tražiš pomoć. “Završi mi ovo, molim te”. ” Završeno ti je”. I tako u krug.
Uvijek smo u nekim perifernim krugovima. Nikad u centralnom. Nikad u svom dvorištu. Da razmislimo, šta je zaista važno za nas: Šta obući, gdje otputovati? Šta je novo na Fejsbuku? Kakvo će vrijeme biti? Šta je izjavila neka lokalna zvijezda?
Malo se bavimo suštinom: međuljudskim odnosima, kvalitetom života, radom na sebi, svojim osnovnom poslom, zdravljem, fizičkim i mentalnim. Čini se da se i djeci posvećuje sve, samo ne dovoljno pažnje i vremena.
U skladu s gore navedenim, u moru događanja se malo pažnje pridaje podatku da je u Crnoj Gori u 2021. godini prirodni priraštaj bio negativan. Zavladala je bijela kuga.
Koga to interesuje pored žučnih, neizbježnih rasprava iz svakodnevnice: Da li se vakcinisati? Rusi ili Ukrajinci? Srbi ili Crnogorci? Dritan ili Aleksa?
Ali, da se vratim u svoje dvorište. A kad ću ja dobiti unuče?
“Čeekaaaj! Ne miješaj mi se u život! Hoću malo da se odmorim od fakulteta! Da uživam! Uostalom ne mislimo svi da su djeca centar svijeta!”
Da bi bile tolerantne i moderne i “na visini zadatka”, moje drugarice i ja ne pitamo i ne pravimo pritisak. Moderno rečeno, poštujemo granice naše djece koja su već zreli ljudi.
A za to vrijeme, naša muška i ženska odrasla nejač, nek se kreću u zoni svog komfora. Tako je ugodno, ali nezanimljivo…i samo sebi svrha. Neka pričaju o vakcini, ratu, dnevnoj politici. Sve teme gdje ne preuzimaš odgovornost, a dolazi do izražaja analitičnost, širina pogleda na situaciju, obrazovanje.
S druge strane, mora se priznati da je u današnje vrijeme raznih pritisaka i trke za statusom, materijalnim dobrima, mladim ljudima teško ostvariti uslove za zdravo odrastanje potomaka.
I bake i djede više nisu požrtvovani kao ranije. Kad pitam mlade roditelje da li mogu da “uskoče” i povremeno olakšaju, odgovor je obično odrečan. Ili još uvijek rade ili imaju pritisak i šećernu bolest.
I ovim putem im poručujem da je bavljenje unučetom najbolji lijek, savršen antidepresiv i bolja terapija od najbolje medicinske.
Jako želim unuče. Ono zatvara krug života, čini nas korisnim i važnim, razmjenjujemo ljubav na najljepši mogući način. A roditeljstvo je teško, zahtjevno, naporno, skupo i oplemenjuće smisleno, uzbudljivo smiješno, tužno.
I ako hoćete i oda čovječanstvu. I lokalno i globalno.
Jedan umni i duhoviti Duško Radović iz prošlog vijeka je rekao:
“Rađajte tu djecu šta se cjenkate toliko? Da je neko ozbiljno razmišljao ni vi se ne biste rodili”.
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU Doktorica Mica Podgorica
