Crnogorska književnica Katarina Sarić prirediće 4. februara u sali Dodesta u KIC-u autorsko veče.
Rođena je 1976. godine na Cetinju. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću diplomirala je filosofiju, a potom jezik i južnoslovenske književnosti. Na Fakultetu za političke nauke u Podgorici završila je postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada. Objavljivala je u gotovo svim književnim žanrovima. Proznim i poetskim tekstovima zastupljena je u mnogim antologijama i zbornicima, domaćim i međunarodnim portalima za kulturu, umjetnost i društvena pitanja te brojnim domaćim i međunarodnim časopisima za književnost i kulturu. Njena djela su nagrađena više puta i prevedena na 20 svjetskih jezika.
Roman prvijenac „S one strane svjetlosti” objavljuje 2011. godine. Slijede filosofsko-fragmentarna triologija „Caligat in Sole” (2012), epistolarni roman „Nađa, uspori, zgazićeš pticu” (2014), roman „Amputirani” (2017), zbirka priča „Akutna ženska sedmica” (2017), zbirka poezije „Sve jAdno mi je i ostale dijagnoze” (Narodna biblioteka Budva, 2019), dvotomna savremena epika„ Kamijada i Kamiseja” (2018), putopis Moja Indija – OM journay (2019), životopis „Golo meso” (Balkanski književni glasnik, Beograd, 2020), zbirka priča „Kakofonija” (Balkanski književni glasnik, Beograd, 2020), zbirka poezije „Globus Hystericus” (Balkanski književni glasnik, „Beograd”, 2020) i zbirka poezije „Smrt Madam Dupin” (Poetikum, Kraljevo, 2021).
U razgovoru za MNE magazin ističe da će 4. februara u Dodestu biti predstavljeno cjelokupno njeno stvaralaštvo, a performans, po kojem je prepoznatljiva, ostavila je za kraj.
Ponosna je na činjenicu da je sve što je radila i objedinjavala u nastupima stiglo i prepoznato kod njenih čitalaca.
Priredićete autorsko veče 4. februara u sali Dodesta. Što pripremate za to veče? Da li publika može da očekuje još jedan Vaš performans?
– To će biti veče posvećeno mom cjelokupnom stvaralaštvu, tako da će publika imati prilike da čuje od svega ponešto, kako kratkih priča, odlomaka iz romana, tako i poezije. Performans naravno, po njemu sam postala prepoznatljiva i ostaviću ga za kraj večeri.
Poruka je ono što je oduvijek pratilo predstavljanje Vaših knjiga. Poruka u knjizi i poruka u performansu su time bili sjedinjeni. Iz Vašeg razgovora sa posjetiocima i čitaocima, da li je poruka stigla do ljudi onako kako ste željeli?
– Jeste, i mogu reći da sam izuzetno ponosna na tu činjenicu jer sve što sam radila i objedinjavala u nastupima, stiglo je i prepoznato kod mojih čitalaca.
Koliko Vam znači to su Vaša djela prepoznata u svijetu putem prevođenja na mnoge jezike? Najnovija vijest je da je ,,Mazga” prevedena na mađarski jezik.
– Djela su mi, mahom poezija, prethodne godine prevedena na dvadeset svjetskih jezika. Mađarski je novina i sem Mazge koja je najnovija, preveden je već broj pjesama iz zbirke Smrt Madam Dupin koja je već doživjela francusko i englesko, a uskoro slijedi i italijansko izdanje.
Nije strana stvar da se djela pretvore u filmove. Koji Vaš roman biste voljeli da bude pretvoren u film?
– Voljela bih da se Amputirani ekranizuju jer je riječ o političko-erotskom romanu čija se radnja odvija na oštricama hladnog rata između Moskve i Njujorka, sa povremenim upadima u tampon zonu Balkana. Bio bi to zanimljiv triler.
Vaše knjige i pjesme su uvijek pune iskrenosti. Što za Vas predstavlja pisanje?
– Hvala Vam što ste iskrenost okarakterisali kao vrlinu u današnjem svijetu. Pisanje je moj način da preživim surovu realnost, a i ponudim je čitaocu kao svojevrstan bijeg.
Što su planovi u stvaralačkom radu za ovu, 2022. godinu?
– Gotovo nikada ne planiram ništa, započela sam rad na novom romanu i ne žurim. Najviše patim što više ne mogu da pišem poeziju, kao da je ta magija nestala iz mog pera. Mogu reći samo da ću se nadati da će mi se, možda baš u ovoj novoj godini, vratiti.
Bojana Radonjić