Završni online festivalski program Kreativne ekologije za dovoljno zajednički svijet dostupan je do 16. decembra, saopšteno je iz press tima Pravo Ljudski Film Festivala.
– Selekcija povezuje filmove koji stvaraju i dijele posebnosti (ne)imaginarnih teritorija gdje subjektivnost, intimno pamćenje, kao i snovi i spekulacije komuniciraju društvene i ekološke informacije kroz stoljeća. Ovaj izbor od osam filmova vezanih za sadašnju i buduću ekološku krizu zasnovan je na istorijskim, mitološkim i aktuelnim pričama za koje smatramo da je važno da ih podijelimo širom bivše Jugoslavije (i šire) – kažu organizatori.
Program otvara film Ukroćujući vrt od Salomé Jashi koji slijedi čovjeka koji kupuje stoljećna stabla, neka visoka poput zgrada od 15 spratova, od zajednica širom gruzijske obale, i iskopava ih iz korijena kako bi ih skupljao u svom privatnom vrtu. Kako bi premjestili stabla tih dimenzija, okolno tlo biva u potpunosti uništeno i ljudi koji žive u blizini su primorani da se adaptiraju. Film istovremeno slijedi ovaj proces i portretiše potrebe i vrijednosti današnjeg gruzijskog društva, te zrcali teme prisilne migracije, gdje je ,,iskorijenjivanje” više od metafore.
U sličnom „kolekcionarskom“ tonu film Ništa osim sunca autora Aramija Ullóna prati život Matea Sobodea Chiquena koji od sedamdesetih bilježi priče, pjesme i svjedočanstva svog Ayoreo naroda. Kako bi sačuvao fragmente jedne kulture koja iščezava, Mateo posjećuje zajednice sušne i napuštene paragvajske Chaco regije, i na kasetama bilježi iskustva drugih pripadnika Ayoreo naroda koji su, poput njega, rođeni u ogromnim šumama, slobodni nomadi, bez kontakta sa bijelom civilizacijom, sve do dolaska religioznih misionara koji su ih primorali da napuste zemlju predaka, načine preživljavanja, vjerovanja i domove. Posljednji film koji prati kolekcionare sjećanja je Može li se planina sjećati od Delfina Carlota Vazqueza. Ovaj dokumentarac je lični dnevnik perioda života u Meksiku i portret Popocatepetla, aktivnog vulkana. Tokom osvajanja, meksičke revolucije, uspona EZLN-a i današnjeg jačanja feminizma, vulkan je odgovarao erupcijama na socijalne zahtjeve. Može li se planina sjećati?
Filmovi Gdje smo rediteljke Amélie Bargetzi, El Lado Quieto od Carolina Fusilier i Miko Revereza i Život koji dijelimo redatelja Diogo Perreira dijele zajedničku nit, život na rubu ekonomskog i ekološkog uništenja. Od prošlosti, preko sadašnjosti, pa sve do budućih vizija stanovnika, ovi nas filmovi podsjećaju na svrhe i vrijednosti društva na rubu haosa. Rediteljka Bargetzi prati dešavanja u maloj industrijskoj luci-gradu Fos-sur-mer koji se nalazi na jugu Francuske. Grad i lokalno stanovništvo guše se atmosferskim zagađenjem iz brojnih rafinerija i industrija koje ih okružuju. Carolina Fusilier i Miko Revereza u svom filmu putuju sve do pacifičke obale Meksika gdje se nalazi ostrvo Capaluco. Nekada užurbano ljetovalište za kruzere u prolazu, sada je bez ljudi. Radoznalo morsko stvorenje izlazi iz vode nakon što je proputovalo jaku struju sa Filipina. Reditelj Perreira se u svom filmu fokusira na jedan djelić života Poete i Belinhe, para porijeklom iz Cape Verdea, koji žive u zajednici kojoj prijeti kraj: naselju Barruncho u Odivelasu. Sa neizvjesnom budućnošću pred sobom, Poeta i Belinha se brinu o svojim životinjama i usjevima, i prilagođavaju se dnevnim promjenama.
Zadnja dva filma programa dijele temu razaranja zemlje putem vatre ili vode. Rock Bottom Riser u režiji Ferna Silve propituje utjecaj naseljeničkog kolonijalizma, potragu za oblicima inteligentnog života, i otkriće novih svjetova dok zurimo u postojanje sopstvene planete. S druge strane, Holgut od Liesbeth de Ceulaer prikazuje kako se sibirski permafrost topi. Drevne kosti se dižu iz zemlje i divlje životinje kao da počinju nestajati.
Selektorka programa Adrianna Quena opisala je izbor filmova sljedećim riječima:
– Kako se odnosimo prema misteriji prirode, izvan sebe i unutar sebe? Može li to biti ključ za širenje naše političke imaginacije izvan ekstraktivizma i suprematizma? Kako bi se naši životi mogli promijeniti ako se sjetimo i prepoznamo da životinje, povrće, vulkani i fantastična morska stvorenja takođe imaju aktivnu političku i društvenu agenciju u stvaranju svijeta? Izum antikolonijalnog i više od ljudskog društvenog svijeta poput takvog, sa kapacitetom za ovu vrstu pamćenja, zahtijeva maštovite duboke ekologije koje mogu uključivati subjektivnost, mitove, šapat i čuđenje kao dio naših ekosistema. Filmovi u ovom programu ispunjeni su tom misterijom i čudom, u najpolitičnijem od svih prostora, svakodnevnom.
Šesnaesto izdanje Pravo Ljudski Film Festivala velikodušno je podržano od strane Nacionalne fondacije za demokratiju (Vašington) i mnogih drugih partnera, dok je specijalni program Više od svega, željela sam još malo ostati – savremeni brazilski film uz podršku Ambasade Brazila u Bosni i Hercegovini.
Za sve informacije o dostupnosti filmova, kao i svim ostalim festivalskim aktivnostima, pratite web stranicu pravoljudski.org, društvene mreže i hashtagove #plj16 i #pravoljudski16.