Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je reprezentativac Crne Gore i košarkaš Mursije Nemanja Radović.
Rođen je u Bijelom Polju 1991. godine.
Djetinjstvo ga, kaže, asocira na koš u njegovom kraju, časove karatea i društvo iz osnovne škole.
Košarku je počeo da igra sa 13 godina. Prve korake bilježi u mlađim kategorijama KK Centra iz Bijelog Polja. Sa 15 godina dolazi u barski Mornar i tu ostaje do 2011. U podgoričkoj Budućnosti bio je od 2011. do 2012. Od 2012. do aprila 2013. igra za Vršac, a potom do kraja sezone u grčkom KAOD-u. Od juna 2013. do februara 2014. član je Mege. Od 2014. seli se u Španiju gdje i ostaje. Za Mursiju je igrao u periodu od 2014. do 2017. Zatim je bio član Obradoria, a od 2018. do 2020. godine i Saragose. U Mursiju se vraća 2020. godine. Ove, 2021, ugovor mu je produžen na dvije godine.
Prošao je sve reprezentativne selekcije Crne Gore. Sa kadetima je osvojio srebro na Balkanskom prvenstvu održanom 2007. godine u Crnoj Gori, sa juniorima 2009. bio treći na Evropskom prvenstvu (B divizija) u BiH, a bio je iste godine dio i all-star meča mladih igrača ispod 18 godina iz cijele Evrope. Od 2013. godine član je seniorske reprezentacije Crne Gore. Sa njima je osvojio srebro na Igrama malih zemalja 2017. godine u San Marinu.
Objašnjava da se sa godinama dosta mijenjao i tako imao različite poglede na posao. Insistira na tome da uvijek da sto odsto od svojih mogućnosti, ali, prije svega, insistira na tome da bude u momentu, uživa u svakoj sekundi na terenu.
U braku sa Ivanom ima sina. Smatra da je za pravu ljubav potrebno da sretnete pravu osobu. Nakon toga ,,sve ide lako”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na koš u mojem kraju, na časove karatea i na društvo iz osnovne škole.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Mislim da sam majci kupio ogrlicu sa mojim inicijalima u znak zahvalnosti za sve što je uradila za mene.
Na čemu insistirate u poslu?
– S godinama sam se dosta mjenjao i tako sam imao različite poglede na moj posao. Mogu vam reći da u ovom momentu moje karijere pokušavam da uživam u svakoj sekundi. Insistiram na tome da uvijek dam sto posto od svojih mogućnosti, da kad odem kući znam da sam uradio sve što sam mogao ali, prije svega, insistiram na tome da budem u momentu, da uživam u svakoj sekundi na terenu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Preporučio bih knjigu ,,Sazrevanje” od Isidore Trifunović. Mislim da u knjizi može da se čuje dosta mudrosti i da svaka osoba može da izvuče makar jednu dobru stvar za sebe.
Koje jelo najviše volite?
– Najviše volim burgere. Veliki sam gurman, istinski uživam u hrani. Meso obožavam.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da je najvažnije da sretnete onu pravu osobu. Kad se to desi, nekako posle sve ide lako, jedno za drugim.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Volio bih da oživim Nebojšu Glogovca, da još jednom odem na neku od njegovih predstava. To je jedan od mojih omiljenih glumaca.
Putovanje koje pamtite?
– Jedno od omiljenih putovanja mi je bilo Santorini. Mnogo lijepih sjećanja sa tog putovanja.
Pjesma Vašeg života je?
– Pa, jedna od mojih omiljenih pjesama je ,,Tropski bar” od Vlada Georgieva i Niggora.
Bojana Radonjić