Danas se obilježava 30 godina od smrt muzičkog velikana, pjevača grupe ,,Queen” Fredija Merkjurija.
– Želim da saopštim da sam pozitivan na virus HIV i da imam sidu. Smatrao sam da je korektno da ovu informaciju držim privatnom do sada, zbog svih koji me okružuju. Ipak, došlo je vrijeme da prijatelji i obožavaoci širom svijeta saznaju istinu i nadam se da će se svi pridružiti doktorima, svima u svijetu i meni u borbi protiv ove opake bolesti – napisao je Merkjuri samo dan prije smrti, 23. novembra 1991. godine.
Imao je 45 godina.
Upravo se tih zadnjih dana sjeća i gitarista ,,Queena” Brajan Mej u ovonedjeljnoj TV emisiji Good Morning Britain.
– Bilo je to teško vrijeme za nas kao bend, ali nas je ujedinilo kao porodicu. Stegli smo obruč oko Fredija i pokušali da mu olakšamo život, koliko je to bilo moguće, da držimo podalje ,,krvopije” od njega. Bilo je dosta ljudi koji su virili sa kamerama kroz prozor. To je bilo užasno doba za njega – rekao je Mej za Good Morning Britain.
Tada su, dodaje, mnogo vremena provodili u studiju u Montreu.
– Ma koliko to čudno zvučalo, vrijeme u Montreu bilo nam je najradosnije ikada. Činilo se da je Fredi sve probleme ostavljao vani i jednostavno uživao u stvaranju muzike. Stvaranje muzike bilo je Fredijev život – ističe Mej.
Posljednje riječi koje je povjerio supruzi Brajana Meja Aniti Dobson, sjeća se ona u novom dokumentarnom filmu BBC-a ,,Freddie Mercury: The Final Act”, bile su:
– Draga, kada ne budem više mogao da pjevam, umrijeću.
Dobson kaže da je tako i bilo.
– Kada je završio album, pjevao koliko je mogao, povukao se i pripremio za smrt – rekla je Dobson.
Nekadašnja djevojka Fredija Merkjurija i ,,ljubav njegovog života” Meri Ostin bila je jedna od rijetkih kojoj je dozvoljavao da bude uz njega u posljednjim danima.
– Tokom tih dana osjećala sam toliku ljubav prema njemu. Sjedjela bih svakoga dana šest sati pored njegovog kreveta, bilo da je bio budan ili spavao. Odjednom bi se probudio, nasmiješio i rekao: ,,Oh, to si ti, stara vjerna prijateljice.” Voljela bih da je bilo obrnuto – da sam ja prva umrla, pa da ja nedostajem njemu, a ne on meni. Izgubila sam osobu za koju sam smatrala da je moja vječna ljubav. Kada je preminuo, osjetila sam kao da smo bili u braku, živjeli smo po tim (bračnim) zavjetima – u dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi – sjeća se Ostin koja i sada živi u istoj kući u kojoj je Merkjuri preminuo, a koju joj je ostavio testamentom.
Lični asistent i prijatelj Fredija Merkjurija Piter Friston takođe je bio uz njega do posljednjeg daha. On kaže da je Merkjuri odbijao sve ljekove osim onih protiv bolova u posljednjim danima.
– Samo je uzimao ljekove protiv bolova, odlazio je polako. Jednog dana, Džo Faneli me je zvao u 5:30 ujutru. Fredi je zapao u komu. Vidjeli smo da se malo pomjerio i dok smo mu mijenjali majicu, primijetili smo da je prestao da diše – sjeća se Friston.
Fredi je tako, kao i u pjesmi ,,Living on my own”, živio i umro po svojim pravilima.
Ono što će uvijek živjeti jesu sjećanja na Merkjurija i njegove pjesme.
B.R.