Glumci Narodnog pozorišta Sarajevo sinoć su sa scene Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici ispraćeni sa povicima ,,bravo” i dugim aplauzom.
Gostovali su sa predstavom ,,Protekcija”, u režiji Kokana Mladenovića, a po tekstu Branislava Nušića, u godini jubileja, sto godina rada Narodnog pozorišta Sarajevo.
Svaka predstava Kokana Mladenovića priča za sebe, baš kao i svako djelo Branislava Nušića.
Direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, reditelj Dino Mustafić, kazao je juče na konferenciji za novinare da će se publika nasmijati karakterima, ali i osjetiti bol u stomaku i pitati se kakvi smo mi to ovdje, pa se ne mijenjamo skoro cio jedan vijek.
Zaista je takav osjećaj ostao nakon odgledane predstave. U bilo kom kraju ovog našeg lijepog, čudnovatog regiona i svijeta, prepoznaće se u karakterima i situacijama, rečenicama u ovoj predstavi.
Cijela ekipa koja je radila na ovoj predstavi u potpunosti je donijela i duh Branislava Nušića i duh Kokana Mladenovića na scenu. Beskompromisnih boraca.
Glumačka ekipa je cijela bila izvrsna, a scenografija pokazala dubinu i tunela i zatvora i na kraju svijetla.
Revolucija traži žrtve, pa je tako pred sudom Svetislav (Dino Bajrović), novinar koji je na portalu Narodni neprijatelj objavio tekst o 34 afere ministra pravde Ljubića (Ermin Sijamija).
– Nebitno čija si ljubav, nebitno čiji si zet. Nebitno čiji si sinovac, nebitno čiji si tast…, zakon je isti za sve – pjevali su akteri predstave.
Kasnije će se ispostaviti da baš i nije tako, jer ,,ministar Ljubić, pune dvije decenije, kao javni tužilac, a zatim ministar… i to u dva saziva Vlade, odlučuje za koga u ovoj zemlji važe zakoni, a za koga ne važe.” Afere magično nestaju u njegovoj fioci.
– Te 34 afere, zaključane u fioci ministra Ljubića, mastermajnda organizovanog državnog kriminala, koštale su ove zemÌju tačno dvije milijarde dvjesto šesnaest miliona osamsto osamdeset hiljada osamsto osamdeset devet konvertibilnih maraka (2.216.880.889 KM). Za taj novac se može sazidati 369 škola, podići 127 bolnica, napraviti 116 kilometara auto-puta. Za taj novac mogu se isplatiti 1.106.000 radničkih plata ili 2.314.000 socijalnih i boračkih pomoći. Za taj se novac od ove zemlje mogla, ne samo na riječima, napraviti evropska država, a ne prćija političkih i kriminalnih gangova, za šta imamo neoborive dokaze – poručuje Svetislav na protestu.
Kad vas masa nosi na rukama, u tom trenutku počinje vaš pad, a revolucija kreće iz stomaka.
Porodica je osnovna (kancerogena) ćelija društva. Tako Svetislavov otac Aćim, predsjednik suda (Aleksandar Seksan) objašnjava supruzi Saveti (Amra Kapidžić) kako mu je obećano mjesto višeg savjetnika ministra, ako partiji donese glasove. Publika u sali se smije.
Smije se i sceni kada kćerka Julka (Merima Lepić Redžepović) pita strica Manojla (Mirvad Kurić), ,,uglednog biznismena”, mesara, koji je fakultet završio, a on joj na to odgovara bendžamina (Bendžamin Frenklin nalazi se na novčanici 100 dolara). Stric smatra da se sve i svi mogu kupiti. Julka pita oca što je njemu onda ta njegova diploma donijela.
Brata pita za koga on to diže revoluciju – one kojima se obećava normalna zemlja, a oni je normalnu nikada nisu vidjeli, radnicima koji žive od bijedne plate, djeci koja se liječe preko SMS-a…?
Predstava je prilagođena današnjem vremenu, današnjim medijima, svijetu društvenih mreža, sukobu stare i nove generacije, ali se bavi istim ljudskim moralnim i društvenim dilemama kakve su vladale i prije stotinu godina i u vrijeme kada je tekst nastao, a vjerovatno i mnogo, mnogo ranije. Svi problemi čovječanstva su uvijek isti, samo se okolnosti mijenjaju.
Izvrsne uloge ostvarili su još Belma Salkunić kao Draginja, ministrova kćerka, Amina Begović kao Persida, ministarova sestra dizajnerka, Mona Muratović kao Jovanka, Manojlova kćerka, Aldin Omerović kao izdavač Sava Savić, Emina Muftić kao astrološkinja Madam Zvjezdana, Amar Čustović kao zatvorski čuvar Milutin Žunić i Mak Čengić kao novinar Žika Jauković.
Muzičari Ana Petrović, Dominik Rob i Filip Soldat uradili su odličan posao.
Baš kao i Milena Bogavac koja je bila zadužena za adaptaciju teksta i pisanje songova, scenografkinja je Marijela Hašimbegović, kostimografkinja Lejla Hodžić, kompozitorka Irena Popović Dragović, dramaturškinja Džejna Hodžić, lektorka Mirela Latić, saradnica za scenski pokret Amila Terzimehić, inspicijent Mustafa Zrnić i suflerka Esmeralda Abdijević.
– Publika je bila divna, ka i uvijek, moram reći, kad gostujemo sa predstavama u Podgorici. Mislim da je bila divna razmjena energija. Mi smo uživali. Po reakcijama, mislim da je publika uživala i stvarno je svaki put zadovoljstvo doći i igrati za vašu publiku – prenijela je utiske Kapidžić nakon predstave za Montenegro magazin.
Kaže da zakon nije isti za sve i da ,,nikada neće biti.”
– To je nepromjenjivo, to je konstanta u životima svakog od nas, i nas u Bosni i Hercegovini i vas u Crnoj Gori, bilo gdje u ovom našem nesrećnom regionu – rekla je Kapidžić za Montenegro magazin.
Svjetlo na kraju tunela vidi u mladim generacijama.
– Uzdam se u mlade generacije. Čvrsto vjerujem da će naša djeca da pokrenu stvari nabolje generalno, u svemu – zaključila je naš razgovor ovim riječima Kapidžić.
Dino Bajrović sumirao je utiske poslije predstave za naš portal.
– Mislim, bar po onome što sam čuo, po reakcijama publike i na kraju po aplauzu, da je publika uživala. Mi definitivno jesmo. Ovo je nova predstava čiju smo premijeru imali nedavno u Sarajevu. Ovo je prvi put da je u nekoj drugoj zemlji igramo i meni je drago što je to baš Podgorica. Pogotovo iz razloga što sam, na neki način, vezan za Crnu Goru, jer su moji korijeni iz Crne Gore. Presrećan sam što sam dobio priliku da igram ovdje u Crnogorskom narodnom pozorištu. Zaista, divno je iskustvo – kazao je Bajrović za Montenegro magazin.
On je mišljenja da je zakon isti za sve.
– Ja mislim da generalno jeste i zato ne možemo da napravimo nikakav pomak, jer, kao što vidite, svima koji pokušaju, sistem ih samelje i nestanu. Ali, naše je da se trudimo, da pokušavamo da se nešto promijeni, pa će se onda promijeniti, a ne da se priklonimo sistemu – istakao je Bajrović za Montenegro magazin.
Svjetlo na kraju tunela Bajrović vidi u ljudima samim.
– U želji za pravdom i u želji za promjenom. Mislim da u nama leži ta promjena i revolucija koje moramo da pokrenemo i ispoštujemo do kraja – zaključuje naš razgovor Bajrović.
B.R.