ART SLAJDER
BRACO SUBOTIĆ ZA MNE MAGAZIN: Mi smo uzeli uzde u ruke i naš karavan putuje
Foto: Boško Purić
Podgorički bend ,,Vrpca” održaće danas u 20 sati, u lokalu ,,Backstage” u Bokeškoj ulici, promociju spota i unplugged svirku. Ulaz je slobodan.
Sastav, koji čine Braco Subotić (vokal), Miloš Pejović (gitara), Danilo Pendo (bas) i Ivan Bakić (bubanj), polovinom avgusta objavio je album prvijenac ,,Oko Sfere”, a nedavno i spot za pjesmu koju će promovisati, „Nikad dovoljno nije“.
– Sviramo u klubu ,,Backstage”, na sjajnom skrivenom mjestu, a znanom već ljudima, u bašti koja je natkrovljena, uštekana, ušuškana, toplo je. Prilazimo iz drugačijeg ugla, ne ,,Vrpca” električna, već u unplugged izdanju, sa malo drugačijim pristupom temi iliti pjesmama – riječi su kojima je frontmen grupe Braco Subotić u razgovoru za Montenegro magazin najavio večerašnji događaj.
Pričao je još o sferi, graditeljima budućnosti, korišćenju prirodnih resursa na pravi način, prirodi, kamenu, Podgoričanosima i Titograđanosima, tišini i inspiraciji.
Devet godina od nastanka benda objavljen je album prvijenac. Zašto se čekalo do sad?
– Imali smo nemali broj smetnji i prepreka raznih. Ne bih ulazio u detalje, radije. Iz ovog ugla danas, izgleda kao da je sve bilo dio većeg plana, jednog šireg dizajna.
Oko nje, oko Sfere, sve se vrti u krug. Koliko se u ovih devet godina mijenjala sfera oko vas?
– Ozon je oslabio dodatno, ljudi se prepiru oko izgleda zemlje a smeće ne znaju da pokupe i bace gdje mu je mjesto. Mi smo uzeli uzde u ruke i naš karavan putuje.
Foto: Boško Purić
Rekli ste: ,,Ako prihvatimo da se stiglo do izvjesnog zatvaranja jednog poglavlja civilizacije, tek onda možemo djelati u drugom pravcu, što bi značilo Teslijanski, nastaviti da gradimo nešto za buduće generacije i za svoju djecu, za svu djecu zemlje.” U kome vidite te graditelje budućnosti?
– Nove generacije, definitivno. Oni su na jedan način već osvijestili u sebi izvjesne poglede na svijet danas. Navijam za njih.
Tesla je govorio besplatna energija za sve ljude. Na tu njegovu ideju se osvrćete i Vi: ,,U novo vrijeme neograničenih resursa i ljudskih stremljenja. Da osvijestimo u sebi kako energija može biti održiva na više načina i zaista moguća.” S obzirom da je ovaj svijet uvijek, pa i u doba Tesle, živio u vremenu gdje su surovi biznis i ,,glad” za zaradom sve, kako vidite razrješenje ovog problema i konačno prihvatanje ,,besplatne energije za sve”?
– Ljudi moraju shvatiti da su ratovi besmisleni kao i politička trvenja uopšte. Umoran je narod svuda, od toga i takvog usuda. Naprijed je kod, geslo. Moramo se okrenuti miru i prosperitetu. Koristiti na pravi način resurse.
Poslije toliko godina od nastanka pjesme ,,Podgoričanos”, je li se išta promijenilo ili je i dalje ,,Anđeles Los”?
– ,,Podgoričanos” je, mogu reći slobodno, postala alternativna himna Podgorice, što nas veoma raduje. A što se tiče odrednica, metafore, imamo malo više kvartova, reklo bi se, ali u suštini, ostaci Titograda, Titograđanosa, još drže pod kontrolom svu ovu tranziciju, jer sama Podgorica je prevelika i neprirodno bustovana.
Pišete i poeziju. Prva zbirka zvala se ,,Prostor zaposijeda tišina”. Da li i u muzici čujete tišinu?
– Tako je. Tišina nekad može da se pronađe i u zaglušujućoj buci. Ima svoje vaskolike izvore i vidove pojavljivanja. U samoj muzici česti su momenti kada osjetim tišinu usred harmonije ili kontrolisane buke i to me vodi na neko skriveno mjesto. Što se tiče druge zbirke poezije, nadam se da će u toku naredne godine i ugledati svjetlo dana.
Što Vas pokreće, inspiriše?
– Priroda me inspiriše najviše. Zelenilo. Kamen, koji ima energiju svoju iskonsku, na kojem možemo da odmorimo, počinemo nakon duže šetnje ili već nekog hajkinga, planinarenja. Kamen, dakle, onaj iz prirode i zelenilo – neodvojive dvije stvari. A, mimo toga, ljudi koji su produkt te prirode. Ništa manje. Svakodnevno. Mladi, stari, žene, djeca, energije koje čuče u ljudima. Da li se otkriju ili ne, uvijek je pitanje. Sve to pobuđuje, trigeruje dosta mehanizama u čovjeku, u ovom slučaju u meni. Refleksa, skrivenih nekih. Emiter postaje ta rekognicija.
Foto: Boško Purić
Što su planovi?
– Naredni period je koliko danas, ako je danas petak. Sviramo u klubu ,,Backstage”, na sjajnom opet jednom skrivenom mjestu, a znanom već ljudima, u bašti koja je natkrovljena, uštekana, ušuškana, toplo je. Prilazimo iz drugačijeg ugla, ne ,,Vrpca” električna, već u unplugged izdanju, sa malo drugačijim pristupom temi iliti pjesmama. A do kraja godine, ove tekuće, nadamo se da ćemo posjetiti i neke gradove mimo našeg habitusa, Podgorice. Možda odemo na primorje ili na sjever.
Bojana Radonjić
Najnoviji komentari