Glumac Marko Živić sahranjen je, uz numeru ,,Jeleni umiru sami” koju su svi pjevali, danas na Novom groblju u Beogradu.
Jug Radivojević na komemoraciji danas je rekao da su Živiću kostim iz predstave ,,Let iznad kukavičjeg gnezda” položili u njegov sanduk.
– 27. i 28. avgusta Marko je odigrao svoje posljednje dvije predstave, naravno ,,Let iznad kukavičjeg gnezda” u velikom stilu pred hiljadu ljudi, ovacijama je pozdravljena predstava kao i on zbog te uloge koju je maestralno igrao – kazao je Radivojević.
Živić je bio gost rubrike ,,U ogledalu” Montenegro magazina i tada, na pitanje Koju knjigu/film biste preporučili? pomenuo upravo ulogu i kostim iz predstave ,,Let iznad kukavičjeg gnezda”.
– Ovo je teško pitanje, kao i za knjige. Ali recimo, ,,Let iznad kukavičijeg gnezda”. Možda zato što sam više od 200 puta igrao u toj predstavi u Beogradskom dramskom pozorištu. Sjajna ekipa sa Draganom Bjelogrlićem, Borisom Komnenićem, Feđom Stojanovićem i ostalim. Nakon otprilike više od 100 premijera u dosadašnjoj karijeri, uloga gosp. Martinija u toj predstavi mi je najvažnija. Obilježio je taj gospodin i moj privatni život. Kad se ta predstava bude skinula sa repertoara, otkupiću kostim i staviti u ormar, da i dalje živi blizu mene – rekao je Živić.
Dragan Bjelogrlić, grcajući u suzama, održao je govor na sahrani.
– Odlaze ljudi, sve nas je manje koji se prepoznajemo. Sve nas je manje koji se volimo. Umiru Jeleni. Šta raditi kad ode čovjek sa dušom nježne, krhke i ranjene srne. Kako reći zbogom toplom, veselom i razdraganom osmijehu. Kako se oprostiti od te vrcave radosti koja nas je sve opčinjavala, a ustvari je pokušavala da sakrije i zabašuri tužni pogled, nježnost i ranjivost. Ja sad treba da se oprostim od tebe, Marko. Treba da ti kažem kako ti sad negdje ideš i da te svi mi nikada nećemo vidjeti, sresti i zagrliti. Koje su to riječi. Najrađe bih nekako da ti pokažem koliko sam te volio, jer ne znam nisam siguran da sam ti to zaista pokazao kad je bilo vrijeme i to sada boli, ali znam da si to i sam znao. Više od 15 godina opraštali smo se na sceni, obojica smo plakali svaki put. Ja sad evo plačem, da ti dam tu tašnu, da te zamolim nekako da ne ideš. Znam da je uzalud, da je nemoguće, ali znam da ću ti je jednom dati i da ćemo plakati kao nekad. Jeleni umiru sami, kao i ranjene srne, ali ti Marko ostaješ u srcima ljudi koji su imali sreće da te upoznaju, ali zato će priča o Kruševačkom Petru Panu dugo živjeti. Legenda o čudesnom glumcu čudesnog osmijeha, nježnih i tužnih očiju trajaće još dugo. Dobri moj Marko, putuj sa tvojim toplim osmjehom i sa tvojom krhkom, nježnom i tebi znanom tugom. Nama ostaje da te volimo – jedva je pročitao govor sa papira Bjelogrlić.
Od glumca su danas posljednji put došli da se oproste Radoš Bajić, Dragan Bjelogrlić, Gordan Kičić, Ivana Dudić, Zorana Pavić, Katarina Marković, Olivera Kovačević, Dragana Kosjerina, Danilo Ikodinović, Vojin i Bojan Ćetković, Sergej Trifunović, Andrija Milošević, Igor Lazić, Miodrag Radonjić i mnogi drugi.
Marko Živić preminuo je 14. oktobra u KBC ,,Dragiša Mišović” poslije tronedjeljne borbe sa koronavirusom.
B.R.