Predstava „Omladina bez Boga“, koju je po tekstu Edena fon Horvata režirala Tara Manić, odigrana je premijerno sinoć na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
– Predajem ovu knjigu javnosti našeg vremena. Znam, mnogo će se zabranjivati, jer riječ je o idealima čovječanstva… To je knjiga protiv duhovnih analfabeta, protiv onih koji vjerovatno umiju da čitaju i pišu, ali ne znaju šta pišu i ne razumiju šta čitaju. A napisao sam knjigu za omladinu koja danas već iznova izgleda sasvim drugačije nego što je sebi zamišljaju užireni filistri. Iz blata i govana propalih generacija izrasta jedna nova generacija. Neka njoj bude posvećena moja knjiga! Neka ona nauči iz naših grešaka i sumnji! I ako samo jedan pročita ovu knjigu, biću srećan – napisao je u predgovoru knjige ,,Omladina bez boga” Eden fon Horvat.
Sinoć su u sali Crnogorskog narodnog pozorišta neke nove generacije od onih koje je opisao u romanu igrale i gledale komad rađen po tom djelu, te su njegove rečenice doprle i do onih koji su ga igrale i do onih koji su predstavu gledali.
Svi glumci i studenti glume Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja pružili su izuzetne uloge, a publika ih za to nagradila aplauzima. Stoga bi ih već ovdje vrijedjelo pomenuti sve – Miloš Pejović (Profesor), Mirko Vlahović (Julije Cezar), Danilo Čelebić (Svještenik), Dubravka Drakić (Totova majka), Slobodan Marunović (Direktor škole), Jovan Dabović (Predsjednik suda), Dragan Račić (Narednik/Prodavac cigareta), Branka Otašević (Gazdarica/Starica/Stenografkinja), Aleksandar Radulović (Naumanov otac), Andrea Mugoša (Ziglerova majka), Tihana Ćulafić (Neli, prostitutka/Naumanova majka), Vukan Pejović (Rudolf, učenik), Nikola Perišić (Branilac), Slavko Kalezić (Tužilac/Magdalena, prostitutka), Slaviša Grubiša (Inspektor), kao i studenti glume Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja Pavle Bogojević (Nauman, učenik), Milo Perović (Zigler, učenik), Matija Memedović (Tot, učenik), Miloš Kašćelan (Ludvig, učenik/Dječak iz šume), Una Lučić (Eva, djevojčica iz šume) i Stefan Vuković (Dječak iz šume/Volf).
Svaka uloga glumaca u komadu i cijela radnja, uz scenografiju i osvjetljenje, savršeno se razvijala i povezivala od početka do kraja.
Komad je fon Horvat napisao u nacističkoj Njemačkoj, opisujući oblikovanje svijesti njemačke omladine tog vremena – kroz obrazovni sistem i svakodnevnu propagandu preko sredstava javnih komunikacija (radio i filmski žurnali).
Lik Profesora, kojeg tumači Miloš Pejović, donekle je sam Horvat. Ta autobiografska piščeva crta osjeća se od prve do zadnje scene. Naime, fon Horvata je, kao intelektualca, mučio osjećaj krivice zašto se nije jače borio protiv ,,ispiranja mozga” omladine. Kada se konačno odlučio za ,,pročišćenje” i ,,otpuštenje” u vidu knjige ,,Omladina bez boga”, ona mu biva zabranjena u Njemačkoj.
Već u prvoj sceni Pejović, legavši raširenih ruku, pokazuje buduće ,,vaskrsnuće” Profesora. Dan je njegovog rođenja (rođendana) i čita pismo u kojem mu roditelji žele da mu ,,Bog svemogući da zdravlje i sreću”, na što se on ironično nasmije.
Nakon toga, publika gleda prvo od mnogih popuštanja Profesora i držanja istine u sebi. Ocjenjujući radove svojih studenata na temu kolonije, jednom od njih želi dati jedinicu, ali ga u tome sprečava Gazdarica, koju glumi Branka Otašević.
Istina nije poželjan saveznik, pa tako Naumanov otac, kojeg tumači Aleksandar Radulović, Profesoru kaže: ,,Biblija se mora razumjeti u nekom drugom značenju ili nikako.”
S druge strane, učenici vrše vršnjačko nasilje, a profesoru se podsmijevaju. Profesor primjećuje da su nasilnici ,,hrabri samo u grupi”, a Direktor (Slobodan Marunović) kaže: ,,Ja ne razumijem kakva je ova omladina danas? Bez Boga.”, a onda i još jednu ključnu rečenicu: ,,Zaboravljamo na vrijeme.” Vrijeme – 1937. je godina kada fon Horvat završava i objavljuje roman ,,Omladina bez boga”, a 2021. godina kada Tara Manić postavlja komad u Crnogorskom narodnom pozorištu. Mnogi još danas vide ovdje i u svijetu obrise tog vremena.
Omladina pjeva ,,Budućnost nam pripada sva”, a Narednik (Dragan Račić) poručuje ,,ako je dobro domovini, biće svoj njenoj djeci.”
Drugi dio predstave publiku, u svojstvu porote, vodi na suđenje Zigleru za ubistvo Naumana i tu prodavac cigareta (Račić) Profesoru izgovara rečenicu nad kojom bi svako mogao da se zamisli, a to je da su svi krivci za ubistvo, pa i roditelji i da ,,rade sve kao da On ne postoji”. Zanemarena djeca postaju tako zanemareni ljudi – nasilnici u stroju koji samo žele da negdje i nekome pripadaju.
A ,,Bog živi tamo gdje nije zaboravljen.”
– Poražavajuće je, jer je Horvat, kad je pisao ovaj roman 1936. rekao da on govori o čovjeku u nacističkoj državi. To se nekako čini kao neka prevaziđena kategorija, nešto što smo ostavili Drugim svjetskim ratom iza sebe, a onda se nekako ispostavi da nam je i taj čovjek i da nam je ta država izuzetno bliska i da negdje očigledno prepoznajemo te obrasce – rekla je nakon premijere režiserka Tara Manić za medije.
,,Omladina bez boga” govori, dodaje ona, o odsustvu vjere, ali ne isključivo u teološkom smislu, već pitanju mobilizacije, indoktrinacije mladih ljudi, zloupotrebe školstva i sve to na kraju dovodi u ovom komadu do krvoprolića.
Na pitanje MNE magazina – Što misli da će spasiti čovječanstvo, omladinu?, odgovara:
– Mislim da će to uvijek biti istina. Pitanje individualne istine, pitanje kolektivne istine, pitanje smjelosti da se istina kaže. Mislim da je to neki mali pomak koji nekako može da nosi izuzetno teške posljedice u određenom trenutku, ali mislim da na duge staze je jedini put ka nekoj slobodi kojoj svi težimo.
Miloš Pejović poslije premijere rekao je da je humanizam nešto što bi, prije svega, prosvjetni radnici trebalo da propagiraju i da uče djecu.
Što se tiče uloge, dodaje da je želio da ideju samog djela utka u lik Profesora i vjeruje da priča ,,dovoljno dobro upozorava na ono na što smo željeli da upozori.”
Postavljamo i njemu pitanje o tome što misli da će spasiti čovječanstvo, omladinu.
– Teško je dati odgovor na to. Da znam šta će spasiti, pokušao bih da spasim. Međutim, definitivno mislim da će se u jednom momentu desiti neka vrsta revolucije, ali ne ona na kakve smo navikli do sada, zato što vremena se mijenjaju. U jednom vremenu u kojem se obrazovanje uopšte toliko ne cijeni, samo po sebi, po prirodnom toku stvari, moraće se doći do neke reakcije na to. Šta će biti ta reakcija? Nadam se da će biti u nekom pozitivnom smjeru, jer to je jedino moguće. Mislim da će sama omladina nekako doći do toga. Pričam iz ličnih primjera. Vidim da djeca, čak i neka od prijatelja koji žive u Americi, dvanaestogodišnjaci, sad već počinju da primjećuju sami da nešto nije u redu sa sistemom. Žele više obrazovanja, sami žele da vrate neke vrijednosti koje su propale u zadnje vrijeme. Naravno da treba jedna opšta volja za to. Ja se bojim, iskreno, da li ima uopšte dovoljno volje, ne samo političke nego volje u narodu da se tako nešto mijenja – kazao je Pejović za MNE magazin.
U predstavi Profesor izgovara istinu, oslobađa se i sve dalje oslobađanje osoba u njegovom okruženju potiče od toga. Pitamo ga da li pojedinac može nešto da uradi.
– Pojedinac može i mora, ali svako za sebe mora da uradi. Kao što mislim, na primjer, ako uzmemo ekologiju, jednostavno, ne možemo da se borimo protiv zagađivanja nacionalnih parkova, a u isto vrijeme da bacimo papir ili da ne mislimo o tome. Isto je sa svim stvarima. Moramo ne biti licemjeri i priznati sebi neke stvari i govoriti istinu – rekao je Pejović za MNE magazin.
Branka Otašević nakon premijere u razgovoru za medije priznala je da je ovaj tekst ,,još više u rane zario realnost, da shvatim da, gdje god pošli, ono što je loše je loše i, nažalost, se to nama sad dešava.”
Pozvala je mlade da dođu i pogledaju predstavu.
Kao osoba i majka vjeruje da će zagrljaj spasiti svijet, posebno omladinu.
– Da se ne osjećamo usamljenima i da nismo dokoni. U dokonosti leži razmišljanje o svemu što ne valja. Mislim da to jedino može da nas spase – kazala je Otašević za MNE magazin.
Matija Memedović za MNE magazin o tome kako je kao mlad čovjek doživio ovaj komad ističe da je to tekst koji je, prvi put u životu, čitao bez ijedne pauze.
– Toliko mi je držao pažnju i toliko me nekako vezao da sam samo razmišljao šta je sljedeće. Mislim da je i takva predstava, da smo čitavim radom, cjelokupnim procesom od mjesec i po, uz veliku ulogu i veliku podršku Miloša Pejovića donijeli u Crnogorsko narodno pozorište jednu zdravu predstavu koja, iskreno se nadam, da će se veoma dugo igrati. Volio bih da što više ljudi to pogleda i da proprate kako se to i nekad, a naravno i sad, dešava. Kroz igru, naravno, jer ovo je sve igra – kazao je Memedović za naš portal.
Ljubav će, vjeruje on, spasiti svijet i omladinu.
– Samo ljubav. Mislim da je ljubav ta jedina koja će sve nas spasiti, koja nas nekako zajedno stavlja u jedan čvor dobrote. Dobrota i ljubav na kraju uvijek pobijede – rekao je Memedović za MNE magazin.
Dramatizaciju komada je uradio Vuk Bošković, prevod Relja Dražić, scenografkinja je Vesna Popović, kostimografkinja Selena Orb, kompozitor Vladimir Pejković, za scenski govor zadužena je Dubravka Drakić, scenski pokret Tamara Vujošević – Mandić, asistent kosimografkinje je Gordana Bulatović, asistent reditelja Danilo Milatović, a izvršna producentkinja Nela Otašević.
Predstava će reprizno biti izvedena 18. oktobra, 19. oktobra i 1. novembra, kada će biti obilježen Dan Crnogorskog narodnog pozorišta.
B.R.