MAGAZIN SLAJDER
ANDREA KLIKOVAC U OGLEDALU: Svaki odlazak kući za mene je poseban
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je rukometašica Andrea Klikovac.
Mnogo toga značajnog sadržano je u broju jedan kod naše sagovornice – rođena je u Podgorici 1991. godine, 2011. upisuje prvi nastup u dresu crnogorske reprezentacije, a u septembru 2021. objavljuje i kraj reprezentativne karijere.
Njen rukometni put počinje 2000, kada je imala devet godina, u ŽRK Petrol Bonusu iz Podgorice. Tu ostaje do 2009. godine i sa njima učestvuje u EHF Kupu pobjednica kupova u sezoni 2007/08. Od 2009. do 2011. igrala je za klub ŽRK Biseri i sa njima bila dio Evropskog kupa. Sezonu 2011-12 provodi u timu ŽRK Žito Prilep, a onda od 2012. do 2018. ostvaruje izuzetan uspjeh sa ŽRK Vardarom. Ligu sa njima osvaja 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018, a Kup Makedonije 2014, 2015, 2016, 2017. i 2018. U ljeto 2018. godine seli se u Mađarsku, ŽRK Kišvardai. Od 1. marta 2019. godine članica je CSM Bukurešta sa kojima osvaja Kup Rumunije. Ugovor sa CSM Bukureštom potpisan je do 2023. godine.
Za reprezentaciju bronzu je osvojila 2010. godine na juniorskom prvenstvu svijeta u Južnoj Koreji. Već naredne, 2011, upisuje prvi nastup u seniorskoj selekciji i sa njima 2012. godine osvaja zlato na Evropskom prvenstvu u Srbiji. Bila je dio nacionalnog tima na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. i Tokiju 2021. godine.
U ovom razgovoru objašnjava da je njen posao veoma težak, naporan i zahtjevan i da iziskuje velika odricanja i stoga uvijek insistira na posvećenosti, disciplini i timskom radu.
Kako već deset godina živi u inostranstvu, svaki odlazak kući za nju je poseban.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me najviše asocira na bezbrižnost, ljubav, druženje i radost. To je period za koji me vežu najljepše uspomene.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Jako mlada sam počela da zarađujem. Prvu platu sam zaradila sa 17 godina, ne sjećam se najbolje kako sam je potrošila. Vjerovatno je to bilo na neki šoping i izlazak sa društvom.
Na čemu insistirate u poslu?
– Moj posao je jako težak, naporan i zahtjevan. Iziskuje velika odricanja. Svi kažu da sam veliki borac i uvijek insistiram na posvećenosti, disciplini i timskom radu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Obožavam da gledam filmove svih žanrova, uglavnom su to akcije i drame. Uz romantične filmove često zaplačem, pa bih kao jedan od najboljih izdvojila Notebook.
Koje jelo najviše volite?
– Veliki sam gurman i moram reći da podjednako volim i slatko i slano. Poznato je da se sportisti zdravo hrane, ali kad mogu uvijek sebe častim nekim slatkišem. Ono za dušu, što se kaže 🙂
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav nam je potrebno razumijevanje, podrška i povjerenje. Život jedne sportistkinje je mnogo drugačiji i specifičniji, tako da smatram da su te tri stvari ključne kada je ljubav u pitanju.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Da mogu, oživjela bih Dragana Gagu Nikolića. Iako je ostavio neizbrisiv trag u kinematografiji, voljela bih da možemo još malo uživati u njegovim ulogama.
Putovanje koje pamtite?
– Sportisti tokom karijere proputuju svijet, ali to su putovanja sa puno obaveza. Moji odmori su jako kratki i gledam da svaki slobodan trenutak provedem sa porodicom i momkom. Pošto živim u inostranstvu već deset godina, svaki odlazak kući je za mene poseban kad sam sa njima.
Pjesma Vašeg života je?
– Ne bih mogla da izdvojim samo jednu pjesmu. Veliki sam ljubitelj muzike i slušam sve žanrove, obožavam Mariju Šerifović i Zdravka Čolića. Generalno volim da slušam muziku i uživam u istoj, posebno od ova dva izvođača.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
