MAGAZIN SLAJDER
BOJAN PEKO MINIĆ U OGLEDALU: Djetinjstvo me asocira na iskrenu ljubav, vjeru i nadu
Foto: Treći svijet – Damjan.S
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je frontmen kolašinske grupe ,,Rudolf” Bojan Peko Minić.
Rođen je 1987. godine u Podgorici. Osnovnu školu je pohađao u Kolašinu, Sutomoru i Kruščiću (Vojvodina), a srednju u Kuli (Vojvodina). U Kruščiću je bio prvak Srbije u recitovanju i proglašen najboljim glumcem amaterskih pozorišta Srbije za ulogu Čelnog u predstavi ,,Velika drama” Siniše Kovačevića. U Kolašinu je učestvovao u nekoliko predstava. Nagrađivan je za književnost, poezija, proza i aforizmi su mu objavljivani u raznim zbirkama i časopisima, a potpisuje i džepnu zbirku ljubavne poezije.
Djetinjstvo ga, kaže Minić, asocira na mirise i ljude kojih više nema, smijeh i igru, iskrenu ljubav, vjeru i nadu. Toga, takođe, smatra Minić, više nema.
Obrazovni put vodi ga dalje 2009. godine na osnovne studije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti. Već nakon prve godine postaje nosilac stipendije fondacije „Ljubica i Tomo Lompar“ sa Cetinja, tada najprestižnije stipendije u državi. Po okončanju osnovnih studija, 2012/2013. upisuje se na specijalističke, a potom i magistrira s prosjekom 10 i radom „Stilogenost i stilematičnost glasova u crnogorskom jeziku na primjerima iz književnoumjetničkog funkcionalnog stila“. Nakon odbrane magistarskog rada, upisuje se na doktorske studije u okviru smjera Jezik, književnost, kultura na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Profesor je crnogorskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Naš svestrani gost bavi se i muzikom. Iz grupe ,,Katarza”, čiji je, takođe, bio član, nastao je 2017. godine sastav ,,Rudolf”. Iste godine objavljen je album prvijenac ,,Divljina”, a drugi, pod nazivom ,,Na olupini” ove, 2021. Svake sedmice članovi grupe obraduju vjerne poštovaoce svog rada sa po jednom pjesmom sa albuma.
Minić u ovom razgovoru kaže da su za pravu ljubav potrebni predanost, odanost i stalna vježba, a isti odgovor je dao i na to na čemu insistira u poslu.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na mirise i ljude kojih više nema, smijeh i igru, iskrenu ljubav, vjeru i nadu. Kojih više nema. Sa današnjeg aspekta bih mogao nabrajati mnoge stvari kojih tada nijesam bio svjestan, ali dijete u meni pamti ovo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvu zaradu sam napravio prodajući upaljače, žvake i slične sitnice ispred prodavnice mojih roditelja u Kolašinu, ljudima je bilo simpatično da dijete ispred prodavnice na kartonskoj kutiji prodaje stvari upravo iz te prodavnice i uvijek bi ponešto uzeli. Prodavao sam i romane i stripove po plaži u Sutomoru, a prvu pravu platu sam zaradio u Vojvodini u prvom srednje konobarišući i potrošio je dva dana prije isplate čašćavajući za rođenje sestrića Matije.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na predanosti, odanosti i stalnoj vježbi. Ljubav prema poslu se podrazumijeva, bez toga je to robija, a ne posao.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ovih dana ponovo čitam Kleptonovu autobiografiju i mislim da je to štivo za svakoga, nezavisno od muzičkog ukusa, zaista zanimljiv životni put i ishod. Što se filmova tiče, posljednji koji mi se baš svidio je film Otac, sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi.
Koje jelo najviše volite?
– Iako u suštini volim mnoga jela, što se po meni može i zaključiti, mislim da prvo mjesto odnosi dobro zaljućen gulaš. Kačamak tijesno uz njega.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Predanost, odanost i stalna vježba. Iskrenost se podrazumijeva, bez toga je to robija, a ne ljubav.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Žrtvovao bih priliku da vaskrsnem Ričarda Rajta iz Pink Flojda u nadi da će se možda ipak okupiti za priliku da oživim Njegoša da se izjasni šta je po nacionalnosti i da završimo s tim i sličnim glupostima. Ako bi umio od šoka išta izgovoriti u onome što bi ovdje zatekao.
Putovanje koje pamtite?
– Volim vožnju motorom jer sam tu svoj na svome, ali često putujem i drugim prevoznim sredstvima i teško bih mogao da se odlučim za jedno putovanje, ali neka bude da je ekskurzija u Grčku (ne polumatura nego matura), bilo je tu dobro društvo, obišli smo Meteore, Hilandar, Solun i druga divna mjesta po Grčkoj, a još nijesam bio opterećen brigom o obavezama koje me čekaju kad se vratim.
Pjesma Vašeg života je?
– Uh, ne bih mogao napraviti ni zadovoljavajuću plejlistu svog života, ali čisto da ne izbjegnem odgovor neka bude Marija od Divljih jagoda. Nijesam baš oduševljen samom pjesmom, ali to mi je bila pjesma za audiciju za bend Katarza, iz kojeg se kasnije izrodio Rudolf, tako da ima bitnu ulogu u svemu tome.
B. Radonjić
Foto: Privatna arhiva
