SLAJDER SPORT

VLADAN SPAIĆ U OGLEDALU: Za pravu ljubav potrebno je pronaći osobu koja ne želi da nas mijenja

U susret Olimpijskim igrama, portal Montenegro magazin ove sedmice u rubrici ,,U ogledalu” ugostio je Vladana Spaića, crnogoskog vaterpolistu koji će pod zastavom naše zemlje uskoro nastupiti na najvećem sportskom takmičenju svijeta.

Vladan Spaić rođen je na Cetinju. Od ranog djetinjstva, razvio je ljubav prema sportu, pa je još kao dječak sa braćom često odlazio na obližnji košarkaški teren i provodio vrijeme u igri i druženju.
Raskošan talenat za vaterpolo nije ostao nezapažen, pa je nakon Jadrana, u kojem je stekao punu afirmaciju, usljed velikog interesovanja mnogih evropskih klubova, karijeru nastavio u Marseju. Upornost, srce sportiste i izuzetnu sportsku vještinu, konstantno dokazuje i na nastupima za reprezentaciju Crne Gore, a uskoro će sa ,,ajkulama” predstavljati našu zemlju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Ono što ga kao sportistu vodi naprijed, kako je kazao za MNE magazin, jeste upornost i želja za stalnim napretkom. Iako je poziv koji je odabrao prepun odricanja, ističe da nikada nije zažalio zbog svoje odluke.

Vladan je javnosti poznat kao sjajan vaterpolista, jedan od onih koji su se na Evropskom prvenstvu u Budimpešti 2020. godine okitili bronzom, na ponos i radost crnogorskih navijača, a on danas otkriva i ono što je manje poznato o njemu. Tako saznajemo da je Spaić ljubitelj knjiga, djela Iva Andrića, putovanja, muzike, skijanja… Priznao je i da je veliki gurman, ali da ipak posebno mjesto u njegovom jelovniku ima kuvani raštan, koji ističe kao jedno od najpoznatijih bokeških jela.

Sa Vladanom smo se tokom razgovora dotakli i teme ljubavi. Za pravu ljubav je, smatra naš sagovornik, potrebno pronaći osobu koja neće željeti da nas mijenja, već da sa tom osobom postanemo najbolja verzija sebe…

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Djetinjstvo me podsjeća na druženje sa braćom i drugarima. Dane smo provodili na lokalnom košarkaškom terenu, koji je bio u blizini moje kuće. Tu smo zajedno igrali razne sportove. Roditelji mi nikada nisu bili u dilemi gdje im se djeca nalaze, jer svaki put bi nas pronašli sa loptom u ruci, na terenu. Ljeto sam provodio kod babe i djeda u Beogradu, a preko zime bih išao sa porodicom na planinu gdje sam naučio da skijam, i dan – danas mi je to, pored vaterpola, velika ljubav.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Moj prvi zarađeni honorar bio je novac koji sam zaradio prodajući sladoled pored plaže. Imao sam 11 godina, moja braća 12 i 13, a iako smo bili jako mladi za prvi posao, roditelji su željeli da od malena steknemo radne navike i da shvatimo da je potreban trud i rad da bi se novac zaradio. Od zarađenog novca kupio sam biciklo.

Na čemu insistirate u poslu?

– S obzirom da sam dio jednog sportskog kolektiva, smatram da je prije svega bitno uzajamno poštovanje, ali i pružanje podrške jedni drugima… Ono što mene vodi naprijed je upornost i želja za stalnim napretkom i davanje mog maksimuma. Svjestan sam da ovaj poziv nosi određenu dozu odricanja, ali ni u jednom trenutku se nisam pokajao.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Veliki sam ljubitelj knjiga. Slobodno vrijeme provodim čitajući ih. Obožavam da čitam istorijske romane, modernu psihologiju… ali i klasike književnosti. Knjiga koju bih svima preporučio je ,,Don Kihot” od Migela de Servantesa. Vrlo interesantan roman, koji iako je vrlo obiman, drži pažnju čitaocu, poučan je, a i sa razlogom je drugo najštampanije djelo na svijetu.

Koje jelo najviše volite?

– Iako sam veliki gurman i probao sam različitu hranu širom svijeta, omiljeno jelo mi je kuvani raštan, koje je jedno od poznatijih bokeških jela.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Za pravu ljubav potrebno je pronaći osobu koja neće željeti da nas mijenja, već da sa tom osobom postanemo najbolja verzija sebe… Ta osoba je uvijek tu za nas, da pruži podršku, savjet i bezuslovnu ljubav.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Umjetnik kojeg bih oživio bio bi Ivo Andrić, nobelovac sa naših prostora. Obožavao je Herceg Novi, imao je i kuću tu. Mislim da bi bilo interesantno da je u prilici da vidi današnji narod i način života, koji bi ga sigurno inspirisali za još neki dobar roman.

Putovanje koje pamtite?

– Imao sam tu sreću da sam zahvaljujući sportu dosta putovao i obišao mnoga mjesta, a putovanje koje bih izdvojio jeste moje prvo putovanje sa prvim timom Jadrana. Godine 2013. smo išli u Egipat, u Hurgadu. Boravili smo tamo deset dana… Za to putovanje me vežu jako lijepe uspomene i mnogo anegdota koje sam imao sa ekipom.

Pjesma Vašeg života je?

– Volim da slušam muziku, to me pored čitanja opušta. Ne znam da li bih imao neku posebnu pjesmu da izdvojim jer sve što slušam zavisi od mog trenutnog raspoloženja.

D. Markuš
Foto: Privatna arhiva