U Crnogorskom narodnom pozorištu danas na Velikoj sceni održan je komemorativni skup povodom smrti Zefa Bata Dedivanovića, doživotnog člana CNP-a, saopšteno je iz PR službe Crnogorskog narodnog pozorišta.
Zef Bato Dedivanović preminuo je 15. maja u Podgorici, u 83. godini.
Glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Slobodan Marunović rekao je na početku obraćanja da ,,kada umre glumac, ne umre samo jedan čovjek, umre i njegova publika, jer je svojom smrću potvrdio i prolaznost njenog života.”
– Umru čak i sjećanja, jer sjećanja na umrle su plačljiva i neiskrena, puna naše slabosti i straha. Kad umre glumac, život se ukazuje poput loše predstave u kojoj rasplet i kraj nijesu vješto pripremljeni.
Upravo sam po sjećanju parafrazirao nekoliko rečenica iz drame ,,Kad umre glumac” sjajnog hrvatskog dramskog pisca Mira Gavrana, čije su drame svojevremeno premijerno izvođene na ovoj našoj sceni – istakao je Marunović.
Sjećanja su dalje vodila Marunovića u vrijeme kada je došao u Crnogorsko narodno pozorište i susreo se sa bardovima crnogorskog glumišta, među kojima je bio i Dedivanović.
– Porijeklom iz patrijahalne i konzervativne sredine, sa svojim karakterom, visprenošću, škrtim ali duhovitim i mudrim riječima, izgledalo mi je kao lik iz djela Marka Miljanova, gdje se ljudsko uvijek cijenilo i poštovalo i stavljalo ispred nacionalnog, religijskog ili bilo kojeg drugog uvjerenja. A to ljudsko i mudro ostalo je od drevnih civilizacija preko Biblije i Kur'ana do istočnjačkih religija i filozofije i ovih naših regula iz krša i drača, kao konstanta univerzalnih vrijednosti – kazao je Marunović.
Zef je, ističe Marunović, bio tradicionalan, intuitivan, duhovan, radoznao i ,,da kažem narodski, ljucak.”
– Iz te ljudskosti rađali su se na sceni oljuđeni, istiniti likovi koje nam je Bato darivao, zreli stihovi iz njegove specifične poetske vizure života, mudri komentari na pojave i ljude, obojeni specifičnim podgoričkim humorom koji se saopštava na najozbiljniji način, sa dozom ironije i cinizma, kao da se govore kapitalni monolozi iz najvećih dramskih djela. Takav način konverzacije pripada samo onima koji se mogu šaliti na svoj račun, svjesni sebe, svojih mana i vrlina i duboke ljudske zapitanosti nad apsurdom života i traganja za njegovim smislom. Iz ovakvog sklopa, radoznalog mladića rođenog u Zatrijepču, sa mudrošću koja se nosi iz kodeksa prostora i kuće u kojoj se odrasta, a ne stiče životnim iskustvom, sin Ujkin i unuk Galja oficira crnogorske vojske, junaka i pomiritelja, otisnuo se u život i u umjetnost… i predstavio se na svoj osobeni, neponovljivi način, koračajući kroz život pun zamki, izazova i prepreka, nimalo jednostavno…ili kako je ruski pjesnik Boris Pasternak jednostavno a suštinski kazao u pjesmi ,,Hamlet”, ,,Nije život što i polje preći” – rekao je Marunović.
Za života je, dodaje Marunović, Dedivanović bio ,,ikona u svakom prostoru gdje se nalazio…na filmu, pozornici ili kao neumorni šetač i pratilac brojnih kulturnih i naučnih skupova i manifestacija.”
– Kao najstariji glumac sa 40 godina ili na ovim daskama na kojima stojim i puno pamtim, znam da će ga tamo gdje odlazi, veselo, u novoj nebeskoj podjeli, radosno dočekati Drago, Boro, Čedo, Veljko, Stevo, Brano, Dragica i Petar, Gojko, Goca, Zlata, Šabelja… i mnogi drugi s kojima je dijelio radost stvaranja, bio posvećenik i monah boginje Talije. Hvala ti za sve lijepo što si nam darivao, druže i brate Zefe i neka ti je vječna Slava – kazao je Marunović.
PR menadžerka Crnogorskog narodnog pozorišta Zorana Kralj rekla je da je Dedivanović bio jedan od najautentičnijih i najosobenijih glumaca koje je naše glumište imalo, od glumca i čovjeka koji se svrstao u red onih posebnih i nezaboravnih.
– U ime svih koji čine CNP upućujemo mu još jednom riječi neizmjerne zahvalnosti i najdubljeg poštovanja, ponosni što je bio i ostaje dio ovog teatra – istakla je Zorana Kralj.
Glumac Voja Brajović, počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta, uputio je poruku koja je pročitana:
– Ja tražim za tebe riječ što grije kao svjetlost, što kao kamen pritiska, kako kaže Ljuba Simović. A onda sam riješio da ti kažem – Zbogom čojku ljudski, Bato i zdravo tvoja poezijo.
B.R.