DRUŠTVO SLAJDER
NOVLJANKA ANĐELA SPAIĆ U AUSTRIJI: Opersko pjevanje sagorijeva više od 200 kalorija po satu
Novljanka Anđela Spaić uspjela je da postane dio Univerziteta za muziku i izvođačke umjetnosti Beča koji je 2019. proglašen za najbolji svjetski fakultet u oblasti izvođačkih umjetnosti. U razgovoru za MNE magazin ispričala je, između ostalog, da nije nimalo lako bilo upisati taj fakultet, jer je trebalo ispuniti jako stroge kriterijume.
Na tom Univerzitetu bude primljeno samo oko sedam odsto onih koji izađu na prijemni, a prosječan broj studenata po godini je ispod deset.
Provjera i fizičkih sposobnosti
Prijemni joj je bio izuzetno težak, trajao je punu radnu sedmicu. Osim dvije eliminacione runde pjevanja, morali su da pokažu i svoje glumačke i improvizacione sposobnosti. Nakon toga je slijedio krug plesa, te provjere fizičkih sposobnosti, kompletiran sa intervjuom na njemačkom jeziku pred komisijom sačinjenom od svih redovnih profesora fakulteta, među kojima sjede velika imena operske i operske pedagoške scene.
-Odluka o upisu ovog Univerziteta došla je spoznajom da odsjeka za solo pjevanje na našoj jedinoj muzičkoj akademiji u državi nema, tako da sam bila primorana početi guglati evropske akademije sa jakim odsjecima za solo pjevanje – priča Anđela.
Profesori insistiraju da ih ne persiraju
Sudeći prema njenim riječima, oduševljena je fakultetom i tamošnjim profesorima. Jednostavni su i pristupačni ljudi, pa tek onda profesionalci vrsnih biografija. Uvijek su otvoreni za pitanja i konsultacije, nemaju fiksno radno vrijeme, nisu pretjerano zainteresovani za to koliko, zapravo, časova predviđeno rasporedom imaju kod njih, i često insistiraju da ih ne persiraju.
Anđela priča da je činjenica da konstantno moraju ostajati u jako brzom tempu, uvijek gurati sebe dalje, vježbati bez izgovora, nadograđivati se i u drugim poljima, ali i ostati smireni, socijalni i ne ,,izgoreti u procesu”.
-Naročito soprani imaju veliki pritisak afirmisati se već do tridesete godine – ističe ona.
Ljubav u prostoriji bila skoro opipljiva
Prisjetila se jedne neobične situacije koja joj se dogodila na fakultetu i koju nikada neće zaboraviti. Riječ je o božićnoj proslavi odsjeka za pjevanje gdje su nakon kratkog programa i pjevanja Christmas carols uživali u hrani i piću i u neformalnijoj atmosferi su se družili sa kolegama i profesorima. Scena koju i sada, kaže Anđela, može proživjeti kada zatvori oči se desila upravo na pomenutom slavlju, i to oko ponoći, kada se jedna cijenjena profesorica koja je i semestar kasnije otišla u penziju, popela na scenu i počela pjevati ,,White Christmas”. Uz nju su potom svi počeli da pjevaju, a gledajući oko sebe, primjetila je da se svi grle, smiju, sa svjetlucavim ukrasima za jelke oko vrata i bez cipela.
– Ljubav u toj prostoriji je bila skoro opipljiva. Nevjerovatna energija i atmosfera, mislim da je to bio istinski MDW magic moment – kaže naša sagovornica.
Opera zahtjeva da se isključi lijeva strana mozga
Kroz razgovor smo se potom vratili u period kada se zainteresovala za operu… Rano su je roditelji upisali u muzičku školu i kaže da su odradili odličan posao, nikada je nijesu forsirali, kao ni njena tadašnja prof. klavira Daniela Seferović, koja je jedna od najvećih figura njenog obrazovanja. Sve se dešavalo jako prirodno i neusiljeno – ona je radila, a dalji koraci jednostavno su se sami ukazivali.
Njeno ozbiljnije bavljenje operom je počelo u Umjetničkoj školi za muziku i balet ,,Vasa Pavić”, u klasi prof. Marine Cuce-Franović, i u periodu od dvije godine rada sa njom uspjele su izaći na šest državnih i međunarodnih takmičenja sa različitim programom i osvojiti šest prvih nagrada. U Crnoj Gori je nakon toga odlikovana nagradom iz Fonda za kvalitet i talente.
Obožava što u operi može da iskusi iskonske, najdublje emocije, i da ih prenese na druge ljude u publici. Ljubav, strast, mržnja, bol, u operi postoje samo hiperbole navedenih afekata, a ne ljudske i svakodnevne verzije tih riječi na koje smo navikli.
-Donicetijeva Lučija umire zbog ljubavi u svojoj epizodi ludila, Mocartova Elvira je prevarena žena spremna da ubije, ali iako bijesna, ona i dalje voli. Maria Stuarta biva nazvana izdajnicom i prihvata u crvenoj odori biti pogubljena po volji svog naroda. To su neke od mojih omiljenih uloga koje se nadam u zrelijim godinama i otpjevati. Opera zahtjeva od nas isključenje lijeve strane mozga i ućutkavanje integrisanih razumnih ljudi 21. vijeka, nakon čega nam je zadato ući u mentalne sklopove likova koji su živjeli na istom tlu prije 300 godina, ili pak skrojiti naše sopstvene verzije fiktivnih likova koji žive među koricama knjiga. Tu na scenu stupa muzika, jer Rossinijev i Verdijev Otello, iako oboje u suštini Šekspirovi, nisu obojani istim muzičkim bojama, te jedno litetararno djelo postoji u dva paralelna univerzuma – objašnjava naša sagovornica.
Za dvije godine stigle nagrade, priznanja…
Anđela je dobitnica i stipendije svog fakulteta, a radi na par projekata, od kojih izdvaja adaptaciju ,,Čarobne frule” u režiji Heather Tan, i dirigentom Paul-Boris Kertsmanom, svoju prvu glavnu ulogu, ulogu Grofice Clarice će pjevati u Schlosstheatru palate Šenbrun, u operi ,,Dove è amore è gelosia” (Gdje je ljubav tu je i ljubomora) u režiji Clemensa Mayera, i dirigentom Antoniom Losa. Nedavno je imala i svoju 10. audiciju ove godine, tako da se nada da će do ljeta moći najaviti još neki projekat.
Uskoro počinje i zvanično njen dvogodišnji mandat koordinatorke za umjetnosti pri Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu odnosno omsa.me, te najavljuje da će se potruditi da umreže i formiraju zajednicu studenata umjetnosti u inostranstvu.
Kako uspostavlja savršenu tehniku disanja
Komenatišući kako joj odmiču dani, kaže da pored časova, proba i zaista kvalitetnih sesija vježbanja, ne ostane joj puno vremena. Opušta se uz kafu, šetnju sa psom, te brže bolje obuje patike i ode da trči.
– Kondicija i fizička sprema su velika tema u našem zanimanju – prvo kao preduslov za savršenu tehniku disanja bez koje ne bismo mogli podržavati dugačke fraze preko ogromnih orkestarskih aparata, a onda i kondicija doslovno. Da li ste znali da opersko pjevanje sagorijeva više od 200 kalorija po satu – ističe ona.
Kaže da je imala veliku sreću da se rodi i odraste u Boki, tačnije u Herceg Novom. Živjeti na moru, uz more, sa morem definitivno ima udjela u onome ko je ona.
-Jedina pripadnost koju osjećam je pripadnost Boki i Herceg Novom.
Kući se uvijek rado vraćam, i živim za ljetnje mjesece kada filter kafu zamjenim maminom kuvanom, obroke zamjenim gemištom sa tatom, i nosim isključivo obuću koja se može obuti jednim pokretom noge, bez prevelikog truda – priča ona.
Planira da u profesiji bori za što više prilika, nastupa, audicija i konekcija, kako bi, dodaje uz osmijeh, kada diplomira već imala nešto na osnovu čega može da produži vizu. Priželjkuje stalni angažman u Beču.
-Ako se to ne desi, upisaću master ili postdiplomske studije – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
Najnoviji komentari