DRUŠTVO PREPORUKA
PSIHOLOŠKINJA ANĐELA NOVAKOVIĆ: Adolescenti traže psihološku podršku, osjećaju depresivne i anksiozne poteškoće
Mart 2020. godine škole su zatvorene. Mart/april 2020. godine nastava je online. Septembar 2020. godine samo prvih šest razreda i prvi razredi srednjih škola redovno pohađaju nastavu. Januar 2021. godine svi idu u školu, samo u grupama i prate nastavu i online. Teško je i za pročitati. A sve ovo u manje od godinu dana – započinje psihološkinja i psihoterapeutkinja Anđela Novaković svoj osvrt na prethodnu godinu, obilježenu pandemijom koronavirusa.
Ona je za portal covidodgovor.me rekla da ubrzana organizacija koju je izazvao prelazak na online nastavu nije ostavila prostora za procjenu da li je bilo teže učenicima, nastavnicima ili roditeljima.
-Da smo mogli da uđemo u većinu domova naših porodica, vjerovatno bismo vidjeli djecu za trpezarijskim stolovima kako prate nastavu, dok roditelji pokušavaju da zabave mlađe dijete i obavljaju svoje radne zadatke, takođe online. Uz sve to su se pripremali obroci, čistila kuća i sl. U početku, učenicima osnovnih škola je takva promjena generalno prijala – tvrdi Novaković.
Ona je navela da su đaci pratili nastavu na televiziji, na Teams platformi, radili domaće zadatke i da im je sve bilo novo.
Prema njenim riječima, roditelji su se žalili na ličnu preopterećenost, jer su, u većini situacija, oni morali da pomažu oko izrade zadataka, učenja i slanja domaćih radova nastavnicima.
-Kod djece nijesu primjećivali neke posebne promjene, a i nadali su se da tadašnje stanje neće predugo trajati. Ali je potrajalo. Njihova djeca su postepeno gubila motivaciju za učenjem, radije bi se igrala nego sjedjela ispred tv-a ili računara, koncentracije je bila slabija, a uz sve to djeca su bila nervoznija i nerijetko su pokazivala i karakteristike agresivnog ponašanja. Manje su poštovala postavljene granice, burnije su reagovala, bila plačljivija – ocijenila je Novaković.
Ona je dodala da danas škole uglavnom rade redovno, ali je pitanje da li je povratak u školske klupe riješio sve navedene probleme.
-Bojim se da nije. Roditelji dolaze sa djecom kod psihologa iz razloga što djeca pokazuju neke strahove koje ranije nijesu pokazivala. Ne žele sami da spavaju, da ostanu sami u kući, sami u automobilima, plaše se mraka, povučeniji su ili manje motivisani za školu. Tužni su jer je njihov najbolji drug ili drugarica u drugoj grupi i nemaju kontakt. Nerijetko imaju problem sa stomakom i dijareju pred odlazak u školu – kazala je Novaković.
Ona je rekla da adolescenti traže psihološku podršku iz razloga učestalijih rasprava sa roditeljima, prevelikog broja sati provedenih u igranju igrica ili na društvenim mrežama, slabijeg postignuća u školi.
Novaković je dodala da se djeca generalno žale na to da osjećaju karakteristike depresivnih i anksioznih poteškoća.
-Govore o tome da im je teško da se stalno prilagođavaju na okolnosti koje se mijenjaju iz dana u dan – precizirala je Novaković.
Prema njenim riječima, istraživanja u Evropi govore da je 85,7 odsto roditelja primjetilo promjene u emocijama i ponašanju svoje djece tokom karantina.
-Najčešće uočene promjene bile su poteškoće sa koncentracijom, dosada, razdražljivost, nemir, nervoza i usamljenost. Dalja istraživanja navode da socijalna izolacija može u velikoj mjeri povećati rizik od depresije i anksioznosti i generalno uticati na sveopšte mentalno zdravlje djece i mladih u bliskoj budućnosti – smatra Novaković.
Ona je kazala da nas ovi podaci navode da razmislimo koliko je djeci i mladima bitna rutina u svim sferama njihovih života, naročito u smislu kontakta sa vršnjacima.
Zato se, kako tvrdi, postavlja pitanje kako izbjeći situaciju u kojoj naša djeca kasnije mogu imati poteškoće sa mentalnim zdravljem.
-Kako ćemo doći do toga? Pa prvenstveno ćemo brinuti o sopstvenom ponašanju koje djeca i mladi vide, zatim ćemo poštovati propisane mjere i nećemo pred njima iste negodavati, često ćemo sa njima razgovarati o tome kako se osjećaju, zbilja ćemo ih slušati… I bar ćemo ublažiti negativne posljedice situacije u kojoj nam je svima jednako teško i zajedno dovesti do toga da što prije živimo tako što ćemo distancu u životu sami birati – zaključila je Novaković.
Izvor: Covidodgovor.me
Najnoviji komentari