Ono čemu je ova krizna situacija globalne pandemije doprinijela jeste saznanje da se ljudi u pogledu ranjivosti, osjetljivosti, podložnosti za razvijanje različitih problema iz domena mentalnog zdravlja suštinski vrlo malo razlikuju. Broj ambulantnih pregleda je tokom trajanja pandemije znatno uvećan, a naročito u smislu osoba koje se sada prvi put javljaju za pomoć.
Ovo su u razgovoru za MNE magazin kazale specijalistkinja kliničke psihologije mr Mina Gazivoda i mr sc.med specijalistkinja psihijatrije dr Aleksandra Ražnatović iz Kliničkog centra Crne Gore. One nijesu precizirale za koliko je tačno broj ambulantnih pregleda uvećan u odnosu na statistiku u redovnim okolnostima. Naveli su kratko da – nemaju te podatke, ali da se po obimu posla, prosto, da primjetiti da je ta brojka uvećana.
Psihološko zdravlje svih, ne samo u našoj zemlji već i u čitavom svijetu, ozbiljno je pogođeno i ugroženo, poručuje dr Gazivoda.
U redu je imati teškoće
– Pitanje je stepena, oblika, intenzitet i trajanja konkrenih smetnji i tegoba koje će se kod različitih osoba razviti. Ovo zavisi kako od ličnih resursa i snaga tako i od dostupnih vidova pomoći. Briga o psihičkom dobrostanju jednako podrazumijeva brigu o uravnoteženom ukupnom funkcionisanju u smislu zdrave ishrane, dovoljne količine sna i fizičke aktivnosti, vremena za odmor, relaksaciju i opuštanje, kao i dobre odnose sa drugim ljudima koji mogu biti značajan oslonac i resurs. Takođe, važno je kontinuirano osnaživati vlastite kapacitete, razvijati vještine kontrole prepoznavanja, prihvatanja različitih emocionalnih stanja na način koji je po nas konstruktivan i dobar – rekla je ona.
Najzad, dodaje Gazivoda, sasvim je u redu imati teškoće prilikom nošenja sa visoko-stresnim i izazovnim situacijama kao i potražiti stručnu podršku onda kada prepoznamo da oni prevazilaze naše kapacitete da se sa njima izborimo.
Strah, panika, bijes, ljutnja…
Objasnila je da oblik i trajanje simptoma, koje su provocirani pandemijom virusa SARS COV19, mijenjali su se u odnosu na različite okolnosti, a najprije u odnosu na cjelokupno trajanje koje sada ima kvalitet hroničnosti. U periodu pojave korona virusa, očekivane emocionalne rekacije su mogle biti različite – poput straha, beznadežnosti, panike, anksioznosti, pa i bijesa ili ljutnje. Vremenom je, prema njenim riječima, bilo očekivano da ove „prve-psihološke odbrane“ izgube intenzitet i omoguće bolje prilagođavanje kroz prihvatanje situacije, realniju procjenu, pa i kontrolisanu brigu i strepnju koje nemaju remetilački karakter i u funkciji su prihvatanja i prilagđavanja.
– Sada, zbog prolongiranog trajanja i globalnog usložnjavanja epidemiološke situacije efekti na mentalno zdravlje su raznorodniji pa se mogu javiti depresivnost (različitog stepena), nametljive i opsesivne misli, hipohondriske preokupacije u vezi sa zdravljem, posttraumatski stresni poremećaj, naglašena iritabilnost, svadljivost, potištenost, zloupotreba duvana, alkohola, psihoaktivnih supstanci, problemi sa snom, ishranom, voljom i drugo – istakla je doktorica.
Pojava ,,glasova u glavi”
Objašnjavajući zašto kod pojedinih pacijenata dolazi do pojave ,,glasova u glavi”, kaže da je na početku važno istaći da se različita perceptivna iskustva, poput pomenutih „glasova u glavi“, mogu javiti različitim povodima, i nisu nužno znak ozbiljnog psihičkog oboljenja. „Glasove“ možemo čuti i zbog pretjeranog umora, nedovoljnog sna, ali i nakon povreda glave, intoksikacija… Dodaje i da nije rijetkost da ljudi pogrešno interpretiraju sopstvene misli i razmišljanja kao „glasove koje čuju u svojoj glavi“.
– Slušne halucinacije mogu biti različitog tipa, trajanja i sadržaja. Mogu imati karakter nedefinisanih zvukova, šumova ili zujanja ali se mogu javiti i u formi ljudskog govora. U smislu sadržaja, „glasovi“ mogu biti prijatni ili neprijatni, mogu komentarisati osobu ili njena ponašanja, upućivati naredbe, osude, pohvale ili druge poruke. Ukoliko se radi o psihotičnoj izmijenosti psihičkog funkcionisanja, odnosno o patološkom odstupanju od zdravlja, neophodno je obratiti se stručnim licima, na prvom mjestu psihijatrima, koji će osobi i njenoj porodici pružiti adekvatnu pomoć i njegu – istakla je Gazivoda.
Kako se odvija liječenje
Upitana koliko dugo traje liječenje pacijenata, kaže da se taj protokol kreira u odnosu na individualne potrebe svakog pacijenta, odnosno pojedinca.
– Sami tip intervencija, ali i trajanje ukupnog liječenja, na prvom mjestu od zavise od prijavljenih tegoba, njihovog trajanja i intenziteta, ali i od saradljivosti i motivacije osobe da prihvati određeni protkol liječenja koji može biti savjetovanog, psihoterapijskog ili farmakološkog karaktera. Brzina oporavka uslovljena i stepenom podrške koju osobu ima u okruženju i drugih ličnih, individualnih, ali i društevnih faktora – poručila je ona.
A na upit izliječe li se uspješno svi pacijenti i o čemu je važno da vode računa nakon prestanka uzimanja farmako terapije, dr Ražnatović odgovora da zavisno od težine i ozbiljnosti simptoma, odnosno kliničke slike liječenje psihofarmakoterapijom traje kraće ili duže. Ukoliko se radi o akutnim stresnim reakcijama liječenje psihofarmakoterapijom je kratkotrajno, dok je dugotrajnije kod ostalih poremećaja, kao što su anksiozna stanja, depresivna ili pak ozbiljne psihotične dekompenzacije. U tom slučaju se koriste medikamenti iz nekiliko grupa (anksiolitici, antidepresivi, psihostabilizatori i antipsihotici).
– Nakon prestanka uzimanja psihofarmakoterapije kod određenih stanja se preporučuje nastavak liječenja psihoterapijom ukoliko ljekar procjeni da je neophodno – precizirala je doktorica.
Potražite pomoć na 1555
Naše sagovornice podsjećaju da je osim ambulantnog i hospitalnog liječenja, svim građanima/kama ponovo dostupan i dodatan servis podrške – besplatna telefonska linija 1555, realizovana u saradnji Kliničkog Centra Crne Gore, Klinike za psihijatriju i Crnogorskog Telekoma. Njihovi volonteri-studenti završnih godina psihologije i medicine građanima su dostupni svakog radnog dana u periodu od 9h do 18h, te danima vikenda od 9h do 15h.
N.Đ.