28.02.2021. u 7:00
,,Crnogorske ajkule” nedavno su sjajnom igrom obezbijedile plasman na Olimpijske igre, a jedan od istaknutijih mladih vaterpolista Dušan Matković, za MNE magazin otkriva više o svojim prvim sportskim koracima, djetinjstvu i putovanjima, gostujući u rubrici ,,U ogledalu”.
Dušan Matković rođen je u Kotoru, a kako ističe za MNE magazin, već od ranog djetinjstva vrijeme je provodio na bazenu. Sa 14 godina postao je član prvog tima Primorca, za koji nastupa i sada. Dušan je i reprezentativac Crne Gore, koji je u finalnom meču kvalifikacionog Olimpijskog turnira u Roterdamu, na kojem je Crna Gora pobijedila Grčku 10:9, postigao čak pet pogodaka.
Godine 2018. dobio je nagradu za najboljeg sportistu Kotora, a sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore nanizao je brojna priznanja. Matković je i student Fakulteta za informacione tehnologije, te vješto usklađuje studentske sa reprezentativnim i klupskim obavezama.
Sebe naziva ,,surovim porofesionalcem i perfekcionistom u poslu”, koji insistira na disciplini, tačnosti i poštenom odnosu i teži stalnom usavršavanju. Rado se sjeća djetinjstva provedenog na bazenu, kao i drugih dragih uspomena, poput vožnji barkom po Bokokotorskom zalivu. Pamti i prvi honorar i osjećaj važnosti i ponosa koji je osjetio kada je kući donio prvi zarađeni novac.
Za MNE magazin otkriva i da je ljubitelj klasične muzike, a dobro se snalazi i u kuhinji. Voli i književnost, ruske klasike, putovanja, ,,Bijelo dugme”…
Smatra da u osnovi svakog odnosa mora postojati poštovanje i povjerenje, te vjeruje da je ista formula neophodna i kada je u pitanju prava ljubav.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Moje djetinjstvo je oduvijek bilo drugačije. Od kada se sjećam, ja sam vrijeme provodio na bazenu. Možda i previše, ako mene pitate, ali sve to je uticalo da ostanem u sportu i nastavim profesionalno da se bavim njime. Ono što bih izdvojio, a da nije vezano za sport, su duge vožnje barkom po Bokokotorskom zalivu sa porodicom i prijateljima. Iz tih vožnji ostale su nezapamćene slike i scene kojih ću se uvijek rado sjećati.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Moj prvi zarađeni honorar je bio, naravno, na bazenu. Već sa 14 godina pridružio sam se prvom timu Primorca. I dan danas se sjećam trenutka kada mi je trener rekao da moram da otvorim račun u banci kako bi mi klub uplatio stipendiju. Osjećaj ponosa i važnosti koji sam osjetio kada sam kući donio prvi zarađeni novac je nešto nemjerljivo. Uvijek sam bio skroman, tako da sam novac znao da čuvam i nisam ga trošio na razne gluposti. Vjerujem da odnos prema radu i mogućnost da sa toliko godina cijenim teško zarađeni novac dolazi iz kućnog vaspitanja i to je nešto na šta sam veoma ponosan. Prvi honorar sam, nakon dugog razmišljanja, potrošio na Nutribullet, uz obrazloženje da ćemo ga svi u kući koristiti.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu sam surovi profesionalac i perfekcionista. Ono na čemu insistiram su disciplina, tačnost, urednost i najvažnije, pošten odnos prema onome što radim. Oduvijek su me nervirali ljudi koji svaki posao koji uzmu da rade, rade ga do pola ili ga otaljavaju. Takođe, ono što bih izdvojio je konstantna težnja za usavršavanjem. Svijet oko nas se stalno mijenja. Izmišljaju se nove stvari, stvaraju nove tehnologije. Ako ne učite stalno nešto novo, pregaziće vas vrijeme, a tako nešto je izuzetno nepovoljno, bez obzira na posao kojim se bavite.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ima dosta knjiga koje bih rado preporučio. Od ruskih klasika, za koje smatram da bi svaki čovjek trebalo da ih pročita, do nekih romana moderne književnosti. Knjiga koju trenutno čitam i koju bih veoma rado preporučio svim mladim ljudima je svakako „Surely You're Joking, Mr. Feynman!“ od dr Ričarda Fajnmana.
Koje jelo najviše volite?
– Malo ljudi zapravo zna da odlično kuvam. Iz ljubavi prema kuvanju rodila se i ljubav prema jelu uopšte, tako da sa sigurnošću mogu da kažem da sam pravi „foodie“. Ono što je moj specijalitet i što u ovom trenutku najradije jedem su punjene lignje ili, recimo, špageti sa plodovima mora.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da je za pravu ljubav potrebno, prije svega, međusobno poštovanje i povjerenje. Te dvije stvari su, po mom mišljenju, temelj svakog odnosa, pa i ljubavnog.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Veliki sam ljubitelj klasične muzike, tako da bi mi bilo teško da se odlučim za baš jednog kompozitora. Recimo da bih birao između Šostakoviča, Debisija, Mocarta i Stravinskog. Svaki od njih ima nešto zbog čega je poseban, tako da izabrati jednog je previše težak izazov.
Putovanje koje pamtite?
– Do sada sam imao sreće da proputujem puno. Zahvaljujući sportu, uspio sam da obiđem skoro pola Evrope. Ali, i pored svih tih putovanja, izabrao bih prvi odlazak na zimovanje na Kopaonik sa porodicom. Iako sam u međuvremenu obišao mnogo atraktivnije destinacije, nekako mi je ovo porodično putovanje ostalo urezano u sjećanje. Vjerovatno zbog toga što je to bio prvi put da negdje idem sa cijelom porodicom ili zato što sam bio mali, pa mi je sve to izgledalo kao nešto veoma posebno.
Pjesma Vašeg života?
– Ovo je veoma teško pitanje, ali odlučiću se za pjesmu „Šta bi dao da si na mom mjestu“ od ,,Bijelog dugmeta”.
D. Markuš
Foto: Privatna arhiva