MAGAZIN SLAJDER

ANĐELA JOVIĆEVIĆ-BRAJOVIĆ U OGLEDALU: Prava i čista ljubav je sloboda

Mlada crnogorska operska pjevačica Anđela Jovićević – Brajović, današnja je gošća MNE magazina, u rubrici ,,U ogledalu”.

Jovićević – Brajović rođena je 1992. godine u Podgorici. Još od ranog djetinjstva pokazivala je veliko interesovanje za muziku, pa je kao djevojčica nastupala sa dječijim horom ,,Zvjezdice”. Završila je osnovnu i srednju muzičku  školu „Vasa Pavić“ , odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Marine Cuce Franović. Diplomirala i masterirala na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u klasi prof. mr Sanje Ostić.

Iako mlada, Anđela iza sebe ima zapažene nastupe i nagrade sa državnih i  internacionalnih takmičenja, kao što su Bruna Špiler u Herceg Novom, Lazar Jovanović u Beogradu, Republičko takmičenje u Kotoru, Vera Vitkaj u Novom Sadu, Lav Mirski u Osjek, takmičenja u Rumi, Srajevu itd.

Anđela je održala i nekoliko solističkih koncerata. Pohađala je masterklas kod eminentnih pjevača i profesora, kao što su Milica Stojadinović, Radmila Bakočević, Radmila Smiljanić i  Sanja Ostić. Učestvovala je na festivalima ,,Mećavnik”- Mokra Gora,  ,,Koral”- Sarajevo, ,,Odakle zovem”- Podgorica, ,,Dani muzike” na Herceg Festu, kao i raznim drugim koncertima i manifestacijama.

U razgovoru za Montenegro magazin, Anđela ističe da je disciplina glavni adut uspjeha, a cijeni i iskren odnos sa saradnicima i očekuje obostranu posvećenost. Divi se Renati Tebaldi i Mariji Kalas, na koje se, kako kaže, ugleda u muzičkom, umjetničkom  i tehničkom smislu pjevanja.

Anđela voli putovanja, i smatra sebe privilegovanom što je bila u mogućnosti da obiđe mnoge zemlje i upozna razne kulture, a kao ,,biser planete” izdvaja Moskvu, u kojoj je provela dosta vremena.

Pravu i čistu ljubav naziva slobodom, a kao pjesme svog života izdvaja ,,Još malo” i ,,Jefimija”  od grupe Lutajuća srca, koje su, kako nam otkriva, unijele kristalno jasnu odrednicu i obilježile njen životni put u cjelosti.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Hvala Bogu, udostojena sam mirnog, veselog i bezbrižnog odrastanja. Uvijek okružena roditeljskom ljubavlju i toplinom zagrljaja svoje najmilije rodbine. Djetinjstvo pamtim po bezbrižnim igrama i maštanjima sa sestrama i rodbinom, po horu ,,Zvjezdice” čiji sam bila član, a zatim i crkvenom horu ,,Sveti Sava”, sa kojim sam provela najljepše trenutke moga djetinjstva. Muzička škola je bila mjesto gdje sam provodila veliki dio svog vremena, pa se često sjetim svog oca koji me je strpljivo čekao na stolici, a katkad bi umoran i zadrijemao, dok sam ja vježbala klavir. Imala sam veliku podršku i slobodu od roditelja, a to je bio i preduslov za moju divnu profesiju.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– U crkvi Gospa od Škrpjela, na ceremoniji vjenčanja pjevala sam kompoziciju ,,Ave Maria”, pa se tu dogodio i moj prvi honorar. Preplavila me je sreća i osjećaj zrelosti, pa sam svojim najmilijima kupila po rad, a većinu honorara sam potrošila sa mojim izabranikom.

Na čemu insistirate u poslu?

– Budući da sam profesor solo pjevanja, uz to i umjetnik izvođač, insistiram na tačnosti i detaljnom radu na svakom djelu. Disciplina je glavni adut uspjeha, pa nastojim da sav rad bude u kontinuitetu, kako sa učenicima tako i na ličnim projektima. Sa saradnicima volim iskren odnos i očekujem obostranu posvećenost. Uspjeh je tada neminovan.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Razni stilovi operske muzike, zahtijevaju obilna istraživanja, iščitavanja, razne jezičke zahtjeve, pa sam često izložena manjku vremena u čitanju druge literature. Međutim, kada god sam u prilici, vraćam se knjizi ,,Kakve su ti misli, takav ti je život” u potpisu Oca Tadeja Vitovničkog koja je ujedno moja vodilja kroz sve životne nedaće. Ovom prilikom je iskreno preporučujem i vašim čitaocima.

Koje jelo najviše volite?

– Potičem iz porodice koja obiluje gostoprimstvom. Naša trpeza je uvijek bila puna majkinih đakonija, čiji je glavni začin bila bezgranična ljubav. Odrastajući u takvoj atmosferi i sama sam veliki ljubitelj hrane, a ponajviše dobre ribe i pite. U svom kulinarskom uzrastanju, od majke sam prvo zatražila da me nauči pravljenju domaće pite, jer sam smatrala da je ovo predivno jelo odraz dobre domaćice, koja mora imati vještinu i strpljenje.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Prava i čista ljubav je SLOBODA. Za iskreno i božansko osjećanje ljubavi, potrebno je prihvatiti osobu onakvu kakva je ona u biti. Ako je ovaj princip obostran, slijedi ljubav bez interesa. Nastaje iskrena, slobodna i vječna ljubav.

Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?

– Imali smo i imamo velike umjetnike u operskom svijetu. Trudim se da učim i usvajam najbolje, od svih velikana koje znam i onih čiji rad pratim. Poželjela bih da vidim Renatu Tebaldi i Mariju Kalas, gigantske i neprevaziđene primadone, na koje se ugledam u muzičkom, umjetničkom i tehničkom smislu pjevanja. Priupitala bih ih za neke nedoumice koje mi svakodnevno naviru. Sigurno bi se ponosile svim iskrenim ljubiteljima pravog belcanta.

Putovanje koje pamtite?

– Privilegovana sam što sam bila u prilici da obiđem više svjetskih država i upoznam njihovu kulturu, hranu i mentalitet. Sva putovanja od Rusije, Grčke, Austrije, Češke, pa do Mađarske i naših susednih država, na mene su ostavile duboke emocije i iskustva. Najviše vremena sam provela u Moskvi, pa bih ovaj grad izdvojila kao pravi biser naše planete.

Pjesma Vašeg života je?

– Mnoge pjesme su dio mene i moje duše, s obzirom da je muzika moj životni odabir. Na moju sreću, pjesme ,,Još malo” i ,,Jefimija” od grupe Lutajuća srca, unijele su kristalno jasnu odrednicu i obilježile moj životni put u cjelosti.

 

D.Markuš
Foto: Privatna arhiva

Leave a Reply