ART SLAJDER

IVANA PLECHINGER U OGLEDALU: Ljubav je ono što priznajem u svim oblicima

Zagrepčanka Ivana Plechinger je naša današnja gošća u rubrici ” U ogledalu”.

Ivana je diplomirana muzičarka, književnica, estradna umjetnica, voditeljka, supruga, majka dva sina, jutjuberka i motivatorka. Rođena je u Zagrebu, a kao trogodišnja djevojčica sa porodicom se preselila u Našice gdje završava  osnovnu i dvije godine gimnazije i dvije srednje muzičke škole putujući u Osijek. Srednjoškolsko opšte i muzičko obrazovanje dovršava u Zagrebu i upisuje Muzičku akademiju na kojoj stiče zvanje diplomirane muzičke glazbenice.

Sa 19 godina počinje aktivno da se bavi pjevanjem, ubrzo snima prvi samostalni album i dva studijska albuma. Tokom karijere, ostvarila je saradnju sa poznatim hrvatskim muzičarima, među kojima su Oliver Dragojević, Jacques Houdek i drugi. Dugi niz godina radila je kao televizijska i radio voditeljka, sa posebnim osvrtom na emisiju za djecu ” Hugo sou”. Godine 1998. udaje se za Bruna Kovačića, hrvatskog gitaristu i kompozitora, a 2016. godine objavljuje prvu knjigu koja je rezultat ličnog iskustva i pogleda na život. Knjiga “Ono što ostaje uvijek ljubav je” za kratko vrijeme postaje bestseler u Hrvatskoj.

Ivana je tragom svog prvjenca osmislila Youtube kanal i na stotine radionica širom Hrvatske. Trenutno radi na novom rukopisu pod naslovom “Da sam ovo barem znala ranije”.

Na šta Vas asocira djetinstvo?

-Moje djetinstvo je moja ljepa Slavonija, moje Našice, roditelji (majka bez koje sam ostala sa 12 godina), moje tri prijateljice sa kojima sam do dana današnjih u divnom prijateljstvu i od nas četiri, tri smo se udale baš u Zagrebu. Da, bilo je to neko mirno, sretno i toplo vrijeme.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Naravno, sjećam se prvog honorara. Iskreno, ne pamtim kako sam ga potrošila, ali se sjećam da je bio od zajedničkog nastupa sa mojim tadašnjim bendom “Funny hill” u klubu “Salon” gdje smo prvo nastupili na koncertu sa više tadašnjih bendova, a onda se desilo da nam je voditelj kluba ponudio nastup narednog utorka, uz napomenu da će se “nešto i zaraditi”. Sjećam se da sam pomislila: “Bože dragi, radiš nešto što voliš i još ti plate!”.

Na čemu insistirate u poslu?

-Znate kako… Ja svoj posao i ne doživljavam kao klasičan posao, jer šta god radim, radim iz čiste ljubavi i zadovoljstva. Dakle, ljubav i iskrenost je to što se prožima kroz moj, nazovimo to, posao. Sve što radim, radim sa srcem, sa dušom i znam da to ljudi osjete, cijene i poštuju. Uz to, sve što govorim je rezultat ličnog iskustva, lične vjere i spoznaje da se sve može ukoliko postoji vjera u sebe, sa osnovnom porukom da sve što sam ja mogla, prije svega pronaći smisao života poslije moždanog udara u 39. godini, mogu i drugi.

Koju knjigu / film biste preporučili?

-E sad… Ja imam neke knjige koje preporučujem svima, kao i one na koje upućujem ljude koji su u svijetu duhovnosti. Svakako tu spada sedam knjiga serijala “Djeca zemlje”, autorke Jean M. Auel. Prvi naslov iz tog serijala je knjiga “Pleme pećinskog medvjeda”.
Kada je film u pitanju, tu je bez dileme film “Zapravo ljubav” – jedna topla ljubavna priča u režiji Richarda Curtisa.

Koje jelo najviše volite?

-Hm. Što se tiče jela, to se kod mene mijenjalo u pojedinim životnim fazama. Trenutno preferiram prehranu baziranu na biljkama. Recimo, favorit mi je čokoladna sirova torta koju lično pravim od lješnika, zobenih pahuljica, datulja i kakaa. Inače, volim slatko, a ovo je kombinacija slatkog i zdravog – što je fenomenalno.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Vrlo kompleksno pitanje sa isto takvim odgovorom. O ljubavi se pišu knjige, romani, poezija… Možda jednom i napišem knjigu samo na temu romantične ljubavi.
Mogu vam reći, kada je moj brak u pitanju, šta je to što ga čini uspješnim i trajnim. Bruno i ja smo zajedno od 1992, a u braku smo od 1998. godine. Baza našeg braka je ljubav, poštovanje i prijateljstvo. Veza i brak su uspješni ako su ispunjena oba partnera. Ljubav je ono što priznajem u svim oblicima.
Dakle, ljubav i poštovanje su osnova na kojoj počiva naš zajednički život.
Jednog dana se dogodi (prirodno) da ljudi ljubav okrenu ka djeci, međutim ako je sva pažnja u braku okrenuta isključivo na brigu o djeci, mnogima se događa da kad djeca odu iz doma, partneri zaborave sve ono što ih je vezalo prije no što su djeca došla na svijet, shvate da se više ne poznaju i takve krize mnogi brakovi ne prežive ili partneri ostanu u zoni relativne ugode, pošto im nije praktično razići se i nažalost provedu ostatak života preživljavajući, a ne živeći ljubav. Baza svake porodice su partneri i njihov odnos, zato nemojte nikada zaboraviti na partnersku ljubav, razgovarajte, rješavajte probleme među vama, imajte interes za partnera i insistirajte da i on ima interes za vas, pratite promjene u vašem odnosu koje su prirodne, budite prijatelji jedno drugome, borite se za svoje partnerske trenutke svaki dan i nikada nećete zažaliti dan u kojem ste se zaljubili, voljećete svog partnera svaku godinu vaše veze sve više i potpunije…

Kojeg umjetnika/naučnika biste oživjeli da mozete i zašto?

-Znate šta? Mnoge bih voljela upoznati. Ali čovjek koji me posebno fascinira je Nikola Tesla. I što sam starija, sve više osjećam koliko je taj genije bio duhovan i koliko je duhovnosti bilo u njegovom radu. To je čovjek koji je toliko bio ispred svog vremena. Sa njim bih voljela razgovarati, posebno upravo o duhovnosti i saznati kako je on doživljavao energiju prije svega.

Putovanje koje pamtite?

-Imala sam sreće da sam puno putovala, upoznala mnoge destinacije, kulture…
Posebno volim putovanja sa porodicom. Naime, tri posljednja ljeta smo kamperom putovali po 14 dana i obilazili Evropu. Nema zemlje koju nismo posjetili. Volim putovati sa porodicom i jedva čekam da ponovo krenu putovanja.

Pjesma Vašeg života je?

-Pjesme moga života su se mijenjale. Mnoge su obilježile moj život. Ali ako moram izdvojiti jednu, to je pjesma ” Samo hodaj dalje” koju izvodi Vjekoslav Ključarić na tekst mog supruga. To je pjesma koju jako osjećam i uživam u njoj. Stih pjesme kaže “naša su tijela samo odijela dušama”. Kad već nisam sama napisala ovaj divan stih, sretna sam da ga je napisala ljubav mog života.

 

 

M.R.A
Foto:
Privatna arhiva

kud duga