Gošća MNE magazina u rubrici “U ogledalu” ove sedmice je dizajnerka Andreja Pavićević-Nahmijas.
Andreja je Danilovgrađanka, a već dugo živi i radi u Srbiji. Diplomirala je dizajn enterijera na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, i magistrirala integralni urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Njen kreativni rad obuhvata razne vrste primijenjenih umjetnosti, a najviše se bazira na dizajnu namještaja, uređenju enterijera. Andreja je i tvorac dizajn studija ,,Parapet”.
Nerijetko su dizajnerska rješenja i rad naše sagovornice predmet analize i pohvala brojnih specijalizovanih časopisa i portala. Nedavno je buro247.rs objavio članak o stanu u Beogradu čiji je enterijer dizajnirala upavo Andreja. U razgovoru za MNE magazin, ona je kazala da je učestvovala u svih fazama realizacije, i osvrnula se na tok iste.
-Projekat je preuzet u sivoj fazi. Bila sam projektantkinja, izvođačica, nadzornica, povremeno radnica za fizičke poslove, vozačica, ali to sve ulazi u opis mog radnog mjesta. Iako su naizgled jednostavni, bio je veliki izazov dizajnirati i izvesti komade namještaja, poput plakara bez lajsni, idealno uklopljenih u ostavljene niše, ugradnu policu za TV… Uglavnom svi komadi su izrađeni prema nacrtu u domaćim radionicama – navela je Andreja.
Kako je dodala, problemi na ovakvim projektima su neizbježni, ali vremenom ih lakše podnosi i savladava.
-Terrazzo ploče za kupatila, perionicu i kuhinju su namjenski uvožene, obrađivane u radionici i postavljane u komadu, kako ne bi bilo vidljivih spojeva. Svi lavaboi su ručno rađeni, lijepljeni, testirani, isporučeni uz pomoć krana i montirani na licu mjesta. Bilo je jako zahtjevno napraviti dva lavaboa rađena u jednom komadu od 2,5 m, a da se ne rasklimaju, ne puknu i da se postave u milimetar u već pripremljen prostor – opisala je Pavićević-Nahmijas.
Kako u ovom projektu, tako i inače u poslu, Andreja insistira na tačnosti, preciznosti, posvećenosti detaljima. Ne sjeća se jasno na šta je potrošila prvi honorar, ali pamti djetinjstvo – preskakanje lastiša, igra žmurke, pravljenje bunkera, kućica za barbike…
Ne zaboravlja ni putovanja, a najljepša su joj ona porodična. Kaže da nema “pjesmu života”, ali da postoje one koje joj bude lijepa sjećanja, a jedna od njih je The Boxer – Simon&Garfunkel.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Vrijeme sam provodila sa društvom, ispred i iza zgrade. Obavezne kockice, preskakanje lastiša, igra žmurke, pravljenje bunkera, izigravanje cvjećarki, pravljenje kućice za barbike. Uveče smo išli na korzo. Toliko smo bili slobodni, bezbrižni i srećni.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Ne mogu da se sjetim baš prvog honorara, ali da kažem da sam neke koje pamtim trošila na svakodnevne stvari, putovanja, izlaske.
Na čemu insistirate u poslu?
-Za sebe mislim da sam tačna, precizna, detaljna, previše opterećena stvarima koje niko ne vidi, jako posvećena svakom projektu, teška. Što bi moj muž rekao, najteži sam klijent. Isto očekujem i od saradnika.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Teško je izdvojiti jednu omiljenu. Posljednje što sam pročitala je “Zavjera budala” – Džon Kenedi Tul i ostavila je utisak na mene. “Malog princa” trenutno čitam djeci. Uvijek je drugačija i odlična.
Isto važi i za filmove. Ja volim drame. Ako se dobro ne isplačem, kao da nisam ništa ni gledala. 🙂
Koje jelo najviše volite?
-Mnogo volim da jedem i uživam u hrani. Više nisam (a bila sam) izbirljiva i sve bih da probam. Koliko ranije nisam voljela, isto toliko sad uživam u svemu domaćem i kuvanom. Sve što majka spremi je najukusnije i najbolje. Zamirisalo mi je sad njeno teleće pečenje i preukusni domaći, pečeni krompir.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Za sve vrste ljubavi je potreban par. A onda da imate isti žar i ljubav za mnoge stvari.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Isamu Noguchi, zbog širokog polja djelovanja, fantastičnih skulptura, pejzažnih rješenja, namještaja, rasvjete… svega.
Putovanje koje pamtite?
-Sva putovanja pamtim. Ali najljepša su mi sa Mirkom, Lukom i Nevom, u Rovinj, koja su nam, već sad, ritual na godišnjem nivou. Crnu Goru ne računam, iako i do tamo putujem. To mi je kuća i ne postoji takva emocija u drugim zemljama.
Pjesma Vašeg života je?
-Nemam pjesmu života, ali pjesma koja mi budi lijepa sjećanja je The Boxer – Simon&Garfunkel.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva