MAGAZIN SLAJDER

BOŽO BULATOVIĆ U OGLEDALU: Suprotnosti mogu da se privuku, ali samo slični mogu da žive zajedno

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je crnogorski kantautor Božo Bulatović.
Rođen je 1972. godine u gradu rokenrola, pjesnika i čelika, Nikšiću, kojem je posvetio numeru ,,Tebi dužan”.
Kaže nam u ovom razgovoru da se uvijek sjeti Ulice 141 u Nikšiću, djeda, tajne družine po uzoru na Družinu Pere Kvržice i Toma Sojera, ,,djetinjstva kakvog bih poželio svima koji se rađaju na ovoj planeti”.
Bulatović je već sa 15 godina osnovao hard rok bend „Excalibur”, po kojem ga generacije rođene sedamdesetih ovdje u Crnoj Gori i pamte. Pamte se nastupi ,,Excalibura” na crnogorskim gitarijadama 1991, 1992. i 1993. godine. Prvi značajniji samostalni nastup imao je 1996. godine na budvanskom festivalu sa pjesmom „Anđele moj”. Godine 1998. priključuje se grupi „Rolly” sa kojom nastupa na kotorskom festivalu 2000. godine sa pjesmom „Mare”. Nadalje, 2001. godine objavljuje album „Ponekad sjeti se”, na kojem je autor muzike i tekstova za većinu pjesama. Naredne godine objavljuje prvi samostalni singl u Crnoj Gori „Đikovo veselje”. Istoimena numera uvrštena je na kompilaciju beogradskog HI FI Centra „Mega hitovi 2003”. Dalje, 2003. godine snima deset novih pjesama gdje je autor muzike i tekstova. Na budvanskom festivalu 2003. godine nastupio je sa autorskom pjesmom „Za njene oči”, na festivalu „Sunčane skale” 2006. godine sa, takođe, autorskom „Tamna stijena” u duetu sa Andrijanom Božović. Na drugom albumu ,,Adresa ljubavi” 2010. našao se i duet sa Draženom Žerićem Žerom, vođom grupe „Crvena jabuka”. Takođe, ,,Crvena jabuka” obrađuje dvije pjesme čiji je on autor – „Mare“ 2011. i „Za njene oči“ 2013. Album „Božo i Psihofenomeni – Gorski car“ objavljen je 2012. godine. Protekle godine vratio se nakon pauze sa pjesmom ,,Istina o Mare”.
Autor je pjesme „Srećna si znam“ koju izvodi Sergej Ćetković, kao i „Daj da se pije“ koju je 2010. na svom albumu objavio Zlatko Pejaković.
Pored  Nikšića, pjesme koje je posvetio Podgorici i Zabjelu postale su svojevrsne ,,himne”.
Prije nekoliko dana, dirnuo je opet srca svih autorskom pjesmom ,,Čupka” i spotom za nju.
Naš gost od 1994. do 1996. bio je urednik na Elmag Radiju, 1996-1998. na Radiju Gorica, 1998 -2001. Montena radiju, 2001-2006. bio direktor i glavni i odgovorni urednik Radija Gorica, 2006-2015. glavni i odgovorni urednik radija i autor edukativnih i zabavnih emisija na RTV Atlas, a od 2016. je direktor i glavni i odgovorni urednik Radija Titograd. Član je međunarodnog udruženja profesionalnih novinara od 1998. godine.
U poslu, kaže naš sagovornik, voli tačnost i nikako ,,fušeraj”.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Kad god neko pomene djetinjstvo, ja se uvijek sjetim Ulice 141 u Nikšiću, mog djeda, djetinjstva kakvog bih poželio svima koji se rađaju na ovoj planeti. Bezbrižnost, nadmetanje u učenju, sportu i ničemu drugom. Asocira me na jednakost, radost, naša tajna skrovišta pored rijeke Bistrice gdje smo gradili svoje tajne družine po uzoru na Družinu Pere Kvržice i Toma Sojera i nadali se da ćemo naći zakopano blago. Asocira me na trenutke ispred ogledala gdje sam sa predmetom nalik mikrofonu zamišljao da sam pjevač čiju pjesmu slušam na radiju. Djetinjstvo –  samo radost, mašta i drugovi koje i danas volim i gledam.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Moj prvi ozbiljniji honorar od muzike je bio u Beogradu. Snimala se pjesma koja je trebalo da bude ,,YU Rock  misija 2”. Pjesma se zvala ,,Kreni Jugoslavijo“, snimana je u velikom studiju   PGP RTS. Trebalo je da bude poruka protiv rata koji je već počeo u Sloveniji. Ja sam odabran kao predstavnik Crne Gore u toj pjesmi i sjećam se da sam od tog honorara platio avionsku kartu, kupio ,,Levis 501” i  nove ,,starke”. Bio sam zbunjen kad su me pozvali sa strane da potpišem ugovor i preuzmem dnevnice. Takođe sam te večeri proslavio svoj 18. rođendan. Nažalost, rat je bio brži od te pjesme i znam da je doživjela dva TV emitovanja, RTS i Jutel.

Božo Bulatović u Radiju Titograd

Na čemu insistirate u poslu?

– Važim za čovjeka koji se nikad ne čeka i ne voli nikog da čeka. Tačnost, ako je moguće, komad emocije na to što se radi. Ne volim ,,fušeraj“. Obično kažem ili radimo ili ne radimo, nema polovičnih akcija.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Knjigu  koju bih preporučio je  ,,Tiho proljeće” Rejčel Karson. Knjiga opisuje štetne efekte pesticida na životnu sredinu.

Nijesam neko ko puno gleda filmove, ali  imam svoje favorite glumce i to me obično opredjeli da odgledam nešto. Za ovu priliku, film iz 2004. godine sa Nikol Kidman ,,Birth”, obavezno odgledajte, sjajna drama.

Koje jelo najviše volite?

– E, to je već teško odabrati samo jedno, što se vidi po mojoj liniji, veliki sam gurman. Znam da bi bilo vrlo moderno da ispričam kako ja obožavam plodove mora ili da sam vegetarijanac, ali to ne bi bilo istina. Istina je da volim jaka domaća jela, volim ljuto. Ajde, ako već moram da se odlučim, niko ne sprema sarmu kao moja mama Sena. Tako da, mogao bih da vam nabrajam još milion njenih čarobnih recepata, ali, ajde, da budem nemoderan, pa da kažem da je to moje omiljeno jelo. Mada, volim i pitu sa sirom, razvijenu i dobar kačamak.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Valjda, ako kao mlad nemaš sreće da sretneš svoju idealnu polovinu, onda treba znati čekati, prepoznati, čvrsto držati kad se pojavi, ali ne stegama i lancima, već pažnjom, razumijevanjem i stvarima koje vas oboje interesuju i zabavljaju. Moja teorija je da suprotnosti mogu da se privuku,  ali samo slični mogu da žive zajedno.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Kad bih imao tu moć, možda bi to bio Milan Mladenović. Volio bih da vidi koliko sad ima više fanova i da kult EKV-a raste svakog dana sve više. Volio bih da svojim moćnim glasom i tekstom pošalje poruku besmislu i otrovu mržnje koji obuzima većinu balkanskih ljudi. Volio bih da nas koji smo rasli uz njegovu muziku iz svih ex Yu republika okupi na najvećem stadionu i zapjeva pjesmu ,,Ovo je zemlja za nas“.

Božo Bulatović u Sevilji

Putovanje koje pamtite?

– Putovanja su uvijek  lijepa i teško je izdvojiti neko. Sa svakog nosim neke nove emocije, saznanja. Jednostavno, putovanja oplemenjuju. Andaluzija je nešto posebno što se treba vidjeti i doživjeti: Sevilja, Kordoba, Granada, Ronda, čarobna Alhambra u Granadi, to se ne može prepričati, to se mora doživjeti I vidjeti. Njihovi običaji, muzika, hrana – sve je čista desetka!!

Pjesma Vašeg života je?

– E, sad bih ovdje mogao da pišem opet dugačak spisak, ali, ajde, za kraj nekako je i moj životni moto:

Louis Armstrong – What a wonderful world

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva

Komentariši