15.11.2020. u 6:16
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je bosanskohercegovački muzičar Alen Islamović.
Rođen je 1957. godine u Sokocu, pet kilometara od Bihaća. Kao klinca sa dvije i po godine najstariji brat ga je donio do Bihaća na vratu, pošto se cijela porodica selila kada je otac dobio novi posao. Sa dva brata, sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici Petra Kočića, a sadašnjoj ulici 502. bihaćke brigade.
U ovom razgovoru, prisjećajući se djetinjstva, kaže da su dani bili dugi, a igračke su pravili od drveta, strijele i praćke.
Naš gost bio je član Fudbalskog kluba Jedinstvo iz Bihaća i juniorski reprezentativac Bosne i Hercegovine u stonom tenisu…
Muzika je uvijek bila dio doma Islamovića i, kako je tada Alen slušao pjesme koje će kasnije dosegnuti vječnost, takve ih je i pravio, pjevao i svirao u bendovima ,,Divlje jagode”, ,,Bijelo dugme”, ,,4 asa”, te solo.
U srednjoj tekstilnoj školi u Bihaću sa vršnjacima osniva prvi bend ,,BAG”. U bendu TNT bio je basista i pjevač, a po izlasku iz vojske 1980. godine opet okuplja ,,BAG”. Na nekoliko koncerata ,,Divljih jagoda” nastupaju kao predgrupa. Dolazi poziv koji se ne odbija – sa ,,Divljim jagodama” snima u Beogradu 1980. godine album ,,Stakleni hotel”, zatim u Bihaću ,,Motori”, pa ,,Čarobnjaci” i ,,Vatra”. Upravo najveće hitove ,,Motori”, ,,Šejla” i ,,Nasmiješi se” piše Islamović.
U ,,Bijelo dugme”, iz drugog puta (prvi je bio 1984, kada je odbio njihov poziv), dolazi 1986. godine. S njima u Sarajevu snima ,,Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, a 1988. objavljuju ,,Ćiribiribela”.
Prvi solo album ,,Haj nek se čuje čuje” objavljuje 1989. godine. Slijede 1992. ,,Gdje je moj rođeni brat”, 1994. ,,Bauštelac”, 1995. ,,Nema meni bez tebe”; 1999. ,,Samo nebo zna”, 2000. ,,Divlje Dugme”, 2001. ,,Istok, zapad, sjever, jug”, 2005. ,,Hitovi za sva vremena”, 2011. ,,30 godina sa vama”, 2014. ,,Alcatraz” i 2019. ,,Tajno”. Sa ,,4 asa” objavljuje 2004. album ,,Nakon svih ovih godina”. U karijeri je sarađivao još sa Lepom Brenom (Jugoslovenka), Indirom Radić (Lopov/Imali smo, nismo znali/Ljubav stara), Sanjom Doležal (Obećaj mi), Milicom Pavlović (Još se branim ćutanjem), Kikijem Lesendrićem (Jedino) i Srčanim Udarom (album Mrtvo hladno i singl Na pola koplja).
U pripremi je novi solo album, a uskoro će objaviti i autobiografsku knjigu ,,Moje doline sjećanja”.
Pored ovoga, naš gost je jedan od najvećih proizvođača lješnika u BiH, pokrenuće preradu voća i povrća u Bihaću, a u ovom gradu odlučio je da uđe u politiku.
Sa suprugom Mirjanom, koju je upoznao kad joj je bilo 16 godina, ima ćerke Unu i Laru. Kaže da su za pravu ljubav potrebni iskrenost i vjerovanje svom partneru.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na dane koji su bili dugi, toliko bi potrošili energije da bi rano išli i spavati. Igračke smo pravili od drveta, strijele, praćke. Dobiti biciklo da ga provozaš, to je bilo kao sad da ti neko da ferari.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ja sam sa svojim vršnjacima znao komšijama cijepati i slagati drva i za to smo dobijali neki dinar, da bi ga potrošili otišli bi na ćevape ili neki kolač u slastičarnici, a piće nam je bilo boza. Tad nije bilo koka-kole, samo boza i limunada.
Na čemu insistirate u poslu?
– Profesionalnost i odgovornost – to su najvažnije stvari.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Uskoro moju knjigu ,,Moje doline sjećanja”.
Koje jelo najviše volite?
– Sve od variva, roštilja i internacionalne kuhinje. Volim sve probati.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Iskrenost i vjerovanje svom partneru.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Elvis Prisli bi bio interesantan i danas. Imao je svoj stil i bio je neobičan.
Putovanje koje pamtite?
– Skijanja su mi najdraža i ima dosta lokacija na kojima sam bio, da ne nabrajam. Prošao sam sve i nekako mi francuska skijališta ostaju u sjećanju.
Pjesma Vašeg života je?
– (Bez odgovora)
Bojana Radonjić