SLAJDER SPORT

MARINA RAJČIĆ U OGLEDALU: Nikada ne smijemo izgubiti dijete u sebi

Gošća Montenegro magazina u rubrici “U ogledalu” ove sedmice je crnogorska “zlatna lavica”, golmanka naše ženske rukometne reprezentacije i kluba “Budućnost”, Marina Rajčić.

Marina je rođena u Podgorici u kojoj je napravila prve rukometne korake. Noseći grb Crne Gore i braneći boje “Budućnosti”, Rajčić je do sada osvojila brojne medalje i priznanja, među kojima i olimpijsko srebro u Londonu 2012, zlato na Evropskom prvenstu iste godine, kao i Ligu šampiona. Od 2009. do 2015. godine bila je dio tima plavo-bijelih, a potom sljedeće tri godine branila u klubu Metz Handball. Od 2018. ponovo je dio Budućnosti.

U razgovoru za Montenegro magazin, Rajčić se prisjeća djetinjstva, druženja, pisanja školskih novina, časova fizičkog i sportskih aktivnosti u kojim je kasnije i pronašla svoj put. Kaže da u poslu insistira na profesionalnosti i napornom radu jer vjeruje da se trud i rad uvijek na kraju isplate.

Marina voli putovanja, a posebno ističe putovanje u Barselonu i gledanje utakmice na čuvenom stadionu Kamp Nou. Oduševljava je tamošnja arhitektura, magija Antonija Gaudija koju naziva čistom umjetnošću.

Kada je u pitanju ljubav, Marina ima jasan stav – potrebno je da partner ujedno bude i najbolji prijatelj koji nam pomaže da budemo najbolja verzija sebe. Važno je radovati se malim stvarima, i nikada ne izgubiti dijete u sebi.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

-Djetinjstvo me asocira na sreću. Na period bezbrižnog života, pored toga što smo teško živjeli. Imala sam sve što jedno dijete treba da ima, zdravo djetinjstvo. Dosta druženja, sve vrijeme provedeno u školi mi je ostalo u lijepom sjećanju. Pamtim pisanje školskih novina i meni omiljene časove fizičkog, igranje raznih sportova, gdje sam se kasnije i pronašla u jednom i to je bila prekretnica u mom životu.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Platu sam uvijek davala ocu i novac se trošio za sve što nam je potrebno, za školu, patike za rukomet…

Na čemu insistirate u poslu?

-U poslu insistiram na profesionalizmu. Ne volim da radim polovično, uživam u tome da uvijek dam sve od sebe, da odigram utakmicu najbolje što mogu. Nekad ide super, nekad jednostavno neće, ali nikad ne odustajem i uvijek vjerujem da će se rad isplatiti.

Koju knjigu i film biste preporučili?

-“Svijet otkrića” – Danijel Dž. Borstin. Na interesantan način prikazuje kako je čovjek percipirao svijet. Pomaže nam da određene pojave sagledamo iz drugačijeg ugla i dođemo do novih saznanja o istoriji čovječanstva.

Koje jelo najviše volite?

-Veliki sam gurman, uživam u svim jelima. Volim domaće kuvane supe i čorbe, rižoto, kao i paste u svim kombinacijama.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Za pravu ljubav su potrebne dvije osobe sa istim pogledom na život. Mnogo je bitno da je vaš partner ujedno i vaš najbolji prijatelj. Neko ko će da učini da vi budete najbolja verzija sebe i obrnuto. Na kraju, sa njim provodite najviše vremena i gradite svoj dom i sreću. A sreća je u malim stvarima i koliko god čovjek imao godina, nikad ne treba izgubiti dijete u sebi.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

-Iako je u biti bio arhitekta, ekspresija njegove genijalnosti je čista umjetnost. Prilikom posjete Barseloni sam imala priliku da se uvjerim u posebnost njegovih djela materijalizovanih kroz objekte katedrale Sagrada Familia, Park Guel, Casa Milà ili Casa Batlló. U eri jednolične i intenzivne urbanizacije kojoj danas prisustvujemo, magija Antonija Gaudija bi predstavljala veliko osvježenje.

Putovanje koje pamtite?

-Svako putovanje ima svoju draž. Izdvojila bih posljednje, Barselonu, jer je to putovanje obilježio odlazak na Camp Nou i gledanje fudbalske utakmice Barselona – Alaves koja je završena rezultatom 4:1, tako da smo uspjeli da vidimo u akciji majstore ovog sporta ( Grizman, Vidal, Mesi, Suarez) i puni utisaka smo se vratili kući.

Pjesma Vašeg života?

– Leonard Cohen “Dance me to the end of love”.

 

D.Markuš
Foto: Privatna arhiva