MAGAZIN SLAJDER

IGOR LAZIĆ U OGLEDALU: Imam svoj kod, nauči se čovjek vremenom

Foto: Boris Šekularac/MNE magazin

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je muzičar Igor Lazić.
Rođen je 1971. godine u Kotoru. Djetinjstvo ga, ističe on, asocira na bezbrižan dio života, ,,s obzirom da su to bile sedamdesete i osamdesete godine, Jugoslavija, jedna zdrava sredina” i poželio je da se vrati u taj period.
Današnja djeca-nek im je Bog upomoć, kaže on.
Karijeru je počeo sa Nebojšom Saveljićem i Duškom Nikolićem u grupi ,,Monteniggersi”. Objavljuju dva albuma – ,,Tajna marenda” (1996) i ,,Alboom” (1998). Nakon toga, sa Vladom Georgievim snima singl ,,Tropski bar”, a 2002. godine objavljuje solo album ,,Dog On A Needle – Still Spinnin’ Around”, a onda i singlove ,,Serotonin” i ,,Ti”.
Lazić je dio ekipe serije ,,Azbuka našeg života”, po romanima Mirjane Bobić – Mojsilović „Muška azbuka” i „Azbuka mog života”, u režiji Jelene Bajić – Jočić. Početkom septembra snimio je svoje scene, a u seriji glumi pjevača. Ovo nije njegova prva uloga. Glumio je u ,,M(j)eštovitom braku”, ,,Budvi na pjenu od mora”, ,,Crnom Gruji” i ,,Pogledu sa Ajfelovog tornja”. Pozajmio je glas liku Bova u animiranom filmu ,,U potrazi za Dorom”, El Primeru u ,,Ferdinandu” i di-džeju Redfu u ,,Alvinu i vjevericama: Velika avantura”. Bio je dio i pozorišne ekipe u ,,Ko vama dade predstavu”.
U poslu insistira na profesionalnosti i poštovanju. Drži se, kaže Lazić, pravila, ima svoj kod.
Pored muzike i filma, naš gost je veliki zaljubljenik u fotografiju i, kako je kazao u ranijem intervjuu za naš portal, poznati fotografi govorili su mu da je vrlo talentovan. Tada je dodao da mu je želja da jednog dana napravi izložbu svojih radova.
U braku je sa Suzanom od 2015. godine. Za nju kaže u ovom razgovoru da je ona prava žena, njegova ,,dopuna, stabilizator, vjetar u leđa”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na jedan bezbrižan dio mog života, s obzirom da su to bile sedamdesete i osamdesete godine, Jugoslavija, jedna zdrava sredina, male stvari su nas činile srećnim, nismo bili opterećeni ni sa čim. Poželio bih da se sada ponovo vratim u taj period, da mi neko kaže da može da me teleportuje sada u tu doba nekom vremenskom mašinom ne bih se dvoumio ni sekundu. Današnja djeca, nek im je Bog upomoć.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Moj prvi zarađeni honorar je bio, sjećam se, krajem osamdesetih. Radio sam preko student servisa na u utovaru cigara u italijanske glisere. Bilo je i cigara i para. Da li je bila legalna rabota, nećemo o tome. Imao sam toliko para da nisam mogao da ih potrošim. Koliko su tek ,,oni” imali.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu ono što mi je najvažnije i na čemu insistiram je profesionalnost i poštovanje. Ne radim sa bilo kim, samo sa onim ljudima u koje imam povjerenje, to jeste za koje pouzdano znam da će me ispoštovati do kraja onako kako smo se dogovorili. Držim se pravila, imam svoj kod, nauči se čovjek vremenom.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Knjiga koju bih vam preporučio je ,,Placebo ste vi” (snaga vašeg uma) od Dr. Džo Dispenca. Film, triler , ,,Crni leptir” u režiji Brajana Godmana, sa glavnom ulogom koju igra Antonio Banderas.
Koje jelo najviše volite?
– Gurman sam, volim da uživam u raznim specijalitetima i volim da kuvam. Obožavam ribu i sve vezano za tu vrstu jela.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebna prava žena. Takvu imam i ne dam je nikome. Ona je moja dopuna, moj stabilizator, moj vjetar u leđa.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživio bih Majkl Džeksona. Njegova muzika je dio mog odrastanja, jedan veliki umjetnik koji je završio svoj život tragično, a mogao je da pruži još dosta toga. Ubili su ga zli ljudi, žalosno da je jedna toliko velika zvijezda tako skončala. Niko više za hiljadu godina neće biti kao kralj popa Majkl Džekson.
Putovanje koje pamtite?
– Putovao sam svuda po svijetu, ali, eto, izdvojio bih jedno putovanje prije par godina, kada smo moja ekipa i ja krstarili motorima 20 dana po Floridi, od Dajtone, Majamija, do Ki Vesta i nazad. Nezaboravna avantura.
Pjesma Vašeg života je?
– Pjesma mog života je ,,The way it is” od Brusa Hornsbija. Slušao sam vazda dobru muziku, ove današnje generacije, da ne kažem degeneracije, slušaju nešto što se i ne može nazvati muzikom.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva