Crnogorska odbojkašica Nikoleta Perović, prepoznatljiva po velikom talentu ali i izuzetnoj ljepoti, današnja je gošća Montenegro magazina u rubrici “U ogledalu”.

Nikoleta je rođena u Baru, gdje je i napravila prve sportske korake, braneći boje odbojkaškog kluba Luka Bar. Nakon zapaženog učinka, karijeru je nastavila u Norveškoj, gdje je osvojila titulu sa Stodom. Zatim je nastupala za Targu Mureš, nakon čega je ostala u Rumuniji, gdje je blistala u Bakau. Nakon Norveške i Rumunije uslijedilo je dokazivanje u jednoj od najjačih liga. Perović je nosila dres Štutgarta, a potom je dominirala u Bekeščabi, posebno u CEV Kupu, gdje je bila najbolji strijelac (167 poena) i najbolji napadač (139 poena iz napada).

Poslije Kine uslijedilo je dokazivanje u Indoneziji – trenutno nastupa za Bandung BJB Tandamata.

 

 

Osim velikog uspjeha koji bilježi kao odbojkašica, Nikoleta se često pominje kao sinonim ljepote i ženstvenosti, pa se prije tri godine našla u konkurenciji za najljepšu sportistkinju Evrope.

U razgovoru za Montenegro magazin, Nikoleta se prisjeća djetinjstva, koje pamti po osjećaju bezbrižnosti, slobodi i igri. Pamti i prvi honorar koji je zaradila kao četrnaestogodišnja djevojčica, a koji je potrošila sa najbližima u popularnom ugostiteljskom objektu “Panini”.

Perović ističe da njena profesija zahtijeva puno odricanja, ali da ipak voli sport i raduje se novim izazovima. Kako navodi, slobodno vrijeme u inostranstvu korisiti da čita, a preporučuje ,,Gospođicu” od Andrića.

Voli putovanja, a ostrvo Bali ju je posebno zadivilo ljepotom. Za pravu ljubav je, smatra Nikoleta, potrebna sloboda i poštovanje.

 

 

-Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost, slobodu i igru. Kad kažem igru, ne mogu a da se ne sjetim popularne lastike. Jedva sam čekala da se probudim i požurim ispred zgrade, da igramo lastike i smijemo se iz sveg glasa. Kad pomislim na djetinjstvo, i sad osjetim miris babine pite. Ono je prvo poglavlje jedne velike knjige, a moja je počela sjajno. Mišljenja sam da svako ima pravo na sigurno odrastanje, jer djeca su ukras svijeta.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Sa zadovoljstvom se sjećam. Desilo se veoma rano, kada smo osvojili duplu krunu (prvenstvo i kup) Crne Gore. Imala sam nepunih četrnaest godina i prvo sam otišla sa najbližima u popularni barski ,,Panini”, da jedemo čuvenu picu i pijemo koka – kolu.

Na čemu insistirate u poslu?

-Moja profesija je specifična. Zahtijeva mnogo odricanja, želje i volje, pa se trudim da pružim odgovornost, posvećenost i profesionalizam. Kao najvažnije ističem timski duh, jer ,,talentom se dobijaju utakmice, a timski radom se osvajaju titule”. Svaki kilometar udaljenosti od kuće lakše podnosim, jer volim svoj ,,posao”, radujem se i uvijek s nestrpljenjem očekujem nove izazove.

Koju knjigu/film biste preporučili?

-Slobodno vrijeme u inostranstvu korisitim da čitam. Trenutno bih preporučila ,,Gospođicu” od Andrića, koju sam pročitala u jednom dahu, a sudbinskim putevima Rajke Radaković se uvijek rado vraćam.
Serije više preferiram od filmova. Kada me priča privuče, pogotovo ako je mistična, nestrpljivo čekam period između treninga da gledam. Posljednja serija koju sam pogledala je ,,Senke nad Balkanom” i svima je preporučujem.

 

-Uvijek sam u dilemi kad vidim ovo pitanje da li da se odlučim za riblji karpaćo ili piletinu na razne načine. Veliki sam ljubitelj ukusa, uživam u njima i ne libim se da probam razne specijalitete, pogotovo u zemljama gdje igram. Na taj način se, preko kuhinje, upoznajem sa kulturom zemalja. Zanimljiva anegdota je kada su me pred odlazak u Kinu svi ,, prepadali” da ću ostati gladna (priznajem da mi je to jedna od većih frustracija) i da se naoružam tabletama, a ja sam probala sve što sam mogla, i ne samo to, s tolikim entuzijazmom sam se vraćala svim tim jelima i iznova dijelila oduševljenje sa prijateljima.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Za pravu ljubav je potrebna sloboda i poštovanje. Ja vjerujem u energetski klik i kada se to desi, ljubav je po prirodi jednostavna. Uspostavljanjem harmonije između suprotnosti dolazimo do prave ljubavi.

Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?

-Ja bih izabrala period zlatnog doba stvaralaštva, period renesanse, i oživjela bih jednog od njenih najvećih umova, ,,univerzalnog genija”, Leonarda da Vinčija.

Putovanje koje pamtite?

-Pamtim zemlju ostrva, pirinča, neobične kulture i rajskih uvala koje ostavljaju bez daha – Indoneziju. Tamo sam provela drugi dio sezone prošle godine i imala sam priliku da je obiđem. Na samom rubu indijskog okeana, ostrvo Bali me je zadivilo svojom ljepotom. Magično, to je riječ kojim bih ga opisala.

Pjesma Vašeg života je?

-Meni se nekako uvijek posvjećuje pjesma ,,Stranac” od Momčila, i stih ,,jednom stranac, stranac zauvijek”…