Žilijet Greko, ikona francuske šansone i muza egzistencijalista, preminula je danas u 94. godini na jugoistoku Francuske, saopštila je porodica.
– Žilijet Greko preminula je danas okružena svojim voljenima u svom domu u Ramatijelu (na jugoistoku Francuske). Imala je izuzetan život – navela je porodica.
Sredinom 1940-ih godina, romanopisac Remon Keno i filozof Žan-Pol Sartr napisali su pjesme ,,Si tu t'imagines…” i ,,La Rue des Blancs-Manteaux”, koje su Žilijet Greko donijele prvi uspjeh u blistavoj karijeri.
Pjevala je pjesme Žaka Prevera, Bertolda Brehta, Borisa Vijana, Fransoaz Sagan i Serža Genzbura. Poslije pjevanja u legendarnim pariskim kabareima, otišla je u Njujork i postala svjetski poznata.
Po povratku u Pariz 1968. godine, snimila je čuvenu šansonu ,,Deshabillez-moi”.
U autobiografiji ,,Žižib” – što joj je bio nadimak u djetinjstvu, Žilijet Greko, rođena 1927. godine, pisala je i o hapšenju majke i sestre u Drugom svjetskom ratu, zbog čega se politički angažovala.
Ona se usudila da na koncertu u Čileu 1981. godine, u doba vojnog režima Augusta Pinočea, pjeva samo zabranjene pjesme.
Čileanski vojnici su je poslije koncerta otpratili do aerodroma i poslali je prvim avionom natrag u Francusku.
Nakon duge veze sa džez-trubačem Majlsom Dejvisom, Žilijet Greko je imala nekoliko brakova.
Udala se za glumca Filipa Lemera, potom za Mišela Pikolija i na kraju za Žerara Žuanea, bivšeg pijanistu Žaka Brela.
Među njenim najpoznatijim šansonama su i ,,Parlez-moi d'amour”, ,,Paris Canaille”, ,,Accordeon” i ,,Je suis comme je suis”.
Pjevačica je 2015. održala oproštajnu turneju koju je nazvala ,,Merci” (Hvala) i koja je trajala godinu.
Glumila je u filmovima ,,Orfej” (1950) Žana Koktoa i ,,Dobar dan, tugo” (1958) Ota Premingera.
Izvor: BETA