ART SLAJDER

AMIR KAZIĆ LEO U OGLEDALU: Svakoj svojoj pjesmi udahnem komadić duše

Pjevač vrhunskog vokala koji je svojom novom šarmantnom pjesmom “Dan po dan” još jednom pokazao raskošni glas, Amir Kazić Leo, današnji je gost Montenegro magazina u rubrici “U ogledalu”.

Leo je rođen mjestu Tomina, kod Sanskog Mosta u BiH. Već u ranoj mladosti stiče prva muzička iskustva kao član kulturno- umjetničkog društva “Grmeč”. Muzikom se počeo ozbiljno baviti već u srednjoj školi, a 1989. godine počinje prva saradnja sa muzičarima iz Hrvatske. Godine 1995. godine upoznaje Đorđa Novkovića i tako nastaje prekretnica u Leovoj karijeri.

Već nakon godinu dana uspješne saradnje, Leo nastupa na hrvatskoj “Dori” 1996. godine u Opatiji, kada ne ostavlja ravnodušnima ni publiku ni muzičke kritičare izvedbom pjesme “Do posljednjeg daha”. Iste godine na “Osijekfestu” Leo dobija treću nagradu publike, nakon čega nastaje i prvi samostalni projekat naziva “Leo” sa nekoliko hitova. Nakon učešća na festivalima, i osvajanja brojnih priznanja i nagrada, u oktobru 1999. godine, Leo izdaje novi album sa kojeg su singlovi “Ljubi Ljubice”, “Ostala si uvijek ista”, a nakon toga i duet sa Severinom “Kreni”, koji je ujedno i naziv ovog novog albuma, a pjesma osvaja sve medijske top liste.

Nastavio je s albumima, „Best of 17“ (2002), ,,Samo svoj” (2002) i „Sjećanja“ (2004). Godine 2005. je za Hayat Production, Hit Records i City Records izdao album „Prokleta ljubav“. Dvije godine kasnije, isto pod pokroviteljstvom ove tri produkcijske kuće, Leo je objavio i album „Krevet od ruža“, s kojeg je istoimena naslovna pjesma postigla veliki uspjeh. Nakon toga su uslijedila i dva uspješna albuma: „Bolji nego ja“ (2010) i „U dobrim rukama“ (2018).

Pored uspješne pjevačke karijere, Amir Kazić Leo je napisao muziku i tekstove za mnoge estradne umjetnike svih muzičkih usmjerenja. Tako su njegove pjesme otpjevali Zlatko Pejaković, Maja Šuput, djevojke iz grupe Feminem i brojni drugi.

Osim muzičkih voda, okušao se i u glumi. Ostvario je ulogu u filmu koji je rezultat njemačko-američke koprodukcije, gdje se našao u društvu njemačkih glumačkih zvijezda i reditelja Uli Edela.

Amir Kazić Leo je tokom dosadašnje karijere učestvovao na raznim festivalima, a za svoj muzički talenat, pjesme i rad nagrađen je nizom priznanja i nagrada. Proglašavan je pjevačem godine, najboljim pop pjevačem, najboljim muškim vokalom itd, a 2018. godine, tadašnja predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uručila mu je povelju za humanitarni rad, te nesebičan doprinos i pružanje pomoći djeci i mladima u potrebi.

Nedavno je snimio novu pjesmu “Dan po dan”, koja je za vrlo kratko vrijeme pronašla put do srca slušalaca. Prepoznatljivi glas, vedra melodija i pozitivna energija osvajaju na prvo slušanje.

U razgovoru za Montenegro magazin, Leo navodi da u poslu uvijek insistira na maksimalnoj posvećenosti i predanosti.

-Svakoj svojoj pjesmi ugahnem komadić svoje duše, i svoje trenutne osjećaje prenesem u nju. Drago mi je da to moja publika osjeti i prepozna – kaže Leo za MNE magazin.

Rado se sjeća djetinjstva, osjećaja slobode, bezbrižnosti, perioda kada mu se sve činilo dostižnim, mogućim, a svaka priča imala je srećan kraj. Rano je počeo da se bavi muzikom, i prvi honorar zaradio je upravo kroz muziku.

Voli putovanja, i svako mu je jedinstveno i drago. Smatra da se prava ljubav jednostavno desi, da za nju nema recepta niti pravila, kao i da bi svako trebalo da je doživi i okusi.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Djetinstvo me asocira na puno toga ljepog, bezbrižnog, iskrenog, naivnog, slobodnog – jer kad je čovjek na početku, a djetinstvo jeste početak, onda mu se sve čini dostižno, moguće, ostvarivo… Jednostavno, pustolovina sa happy end-om.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Koliko se sjećam, a i po priči mojih da sam u najranijoj dobi baš kao klinjo pokazivao sklonosti za muziku, sjećam da sam pjevajući zaradio svoj prvi honorar, tj. bio sam nagrađen, ali se ne sjećam kako sam ga potrošio.

Na čemu insistirate u poslu?

-U poslu se maksimalno predajem onom na čemu radim, nebito što je to. Kad smo kod mog posla, tu dajem cijelog sebe i maksimalno sam predan i odgovoran, pazim i na najmanje sitnice, svakoj svojoj pjesmi ugahnem komadić svoje duše i svoje trenutne osjećaje prenesem u nju. Drago mi je da to moja publika osjeti i prepozna.

Koju knjigu i film biste preporučili?

-Teško je preporučiti nekom nešto. Da bi nekom nešto preporučio, moraš znati nešto o toj osobi, moraš ga poznavati, jer ono što se meni sviđa, ne mora nekom drugom i obrnuto. Ima puno predobrih knjiga, a tako i filmova, a opet zavisno o tematici, žanru, šta ko preferira, tako da je teško izdvojiti jednu  knjigu ili film.

Koje jelo najviše volite?

-Veliki sam gurman, pa i hedonist kad je hrana u pitanju. Uživam u hrani, volim skoro sve kuhinje, al još uvjek mi je najdraža dobra pita, ona k`o nekad kad sam odrastao… Nebitno s čim je, samo ako je dobro napravljena.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Prava ljubav se jednostavno desi, i za ljubav nema recept, nema pravilo, nema šema, nego jednostavno ili se desi ili ne… A opet, ima raznih ljubavi, ima onih velikih, a i onih malih, al najbitnije je da je svi okusimo, pa kakva god da je.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

-Teško mi je izdvojiti samo jednu osobu, jer umjetnost je opet jako širok pojam, svi ti veliki su oblikovali jednim dijelom ovaj svijet i možda je on zbog njih danas ovakav kakav jeste… A opet, svako od njih je pripadao tom svom vremenu, svojoj epohi i prirodno je da ostane tamo gdje jeste. Uvjeren sam da se mnogi ne bi snašli, pa čak bi bili izgubljeni i zgroženi vremenom u kojem mi živimo, a moguće da bi mali broj jednako uživao u ovom vremenu.

Putovanje koje pamtite?

-Imao sam tu sreću pa sam kroz posao puno putovao i bio na nekoliko kontinenata, u raznim zemljama… Svako putovanje je bilo posebno, drugačije, pogotovo kad negdje putuješ, boraviš prvi put. Zahvalan sam i sretan zbog toga jako, jer su me ta putovanja oplemenila, proširila vidike. Al bez obzira na sve, ipak su mi najdraža putovanja školska ekskurzija i kraj osnovne, a i kraj srednje škole, to je ono što čovjek nikad ne zaboravi.

Pjesma Vašeg života?

-E kad bih mogao odabrati samo jednu, a mislim da je nemoguće odabrati samo jednu.. Bila bi to povelika play lista tih mojih pjesama života.

 

D.Markuš
Foto: Privatna arhiva