ART SLAJDER

ZDRAVKO ĐURANOVIĆ U OGLEDALU: Čovjek se poznaje po djetinjstvu, kao dan po jutru

,,Nema više za boeme ni muzike, niti vina” stihovi su pjesme ,,Dva boema”, jedne od mnogih po kojima je čuven crnogorski muzičar Zdravko Đuranović, današnji gost Montenegro magazina u rubrici ,,U ogledalu”.

Đuranović je rođen i živi u Podgorici, gdje je i završio Gimnaziju, a potom i studirao na Pravom fakultetu. U razgovoru za Montenegro magazin, Đuranović se prisjeća da je prvi honorar zaradio upravo baveći se muzikom – kao 15-godišnji harmonikaš na svadbi. Pola honorara, kao i puno sljedećih, dao je roditeljima, iz zahvalnosti za njihova brojna odricanja.

U dugogodišnjoj karijeri, učestvovao je na desetine festivala na kojima je osvojio brojne nagrade, a kao autor potpisuje više od 500 muzičkih radova, od kojih oko 250 bazirano na crnogorskim muzičkim temama, a oko 150 inspirisano Podgoricom. Veliki broj njegovih pjesama su postale sastavni dio podgoričke tradicionalne muzičke baštine.

Objavio je četiri LP ploče u izdanjima Yugotona-a iz Zagreba, po jednu LP ploču za PGP RTS-a iz Beograda i RTV Ljubljana, tri CD-a u izdanju Goratona iz Podgorice, jedan CD I DVD u izdanju dnevnog lista Pobjeda, CD u izdanju BN Producion iz Bijeljine i dvostruki CD u izdanju TIOLI Records iz Beograda. Sa velikim narodnim orkestrom RTS-a, pod upravom Ljubiše Pavkovića snimio je deset izvornih podgoričkih pjesama za radio arhivu.

Tokom razgovora  Đuranović se prisjetio djetinjstva. Ono je, kako navodi, bilo prepuno maštovitih misterija, koje je pretvarao u svoje male mitologije. Voli putovanja, nova iskustva, prijatelje… Smatra da je najveći dokaz ljubavi – povjerenje.

– I odmah uz njega razumijevanje. Ako se to dvoje poklopi, onda imamo sve za veliku i pravu ljubav… do kraja života – vjeruje naš sagovornik.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Djetinjstvo je roditelj čovjekovog karaktera. Moje djetinjstvo je bilo prepuno maštovitih misterija koje sam pretvarao u svoje male mitologije. Znam često reći da se po djetinjstvu čovjek poznaje kao dan po jutru.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Prvi honorar sam zaradio kao 15-godišnji harmonikaš na svadbi. Pola tog honorara sam dao roditeljima, kao i puno sljedećih, jer da nije bilo njihovih odricanja od mnogo čega, ja ne bih imao tada profesionalnu harmoniku koja je koštala koliko i tada popularni ,,fića”.

Na čemu insistirate u poslu?

– Isključivo na kvalitetu i profesionalizmu. I što sam stariji, umetnula se povećana doza perfekcionizma. Trenutni status mi ne dozvoljava više tzv. improvizacije, ni u muzičkom stvaralaštvu, takođe ni u izvođačkim nastupima.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Preporučujem knjigu koju sam nedavno pročitao – ,,Majstor i Margarita”, Mihaila Bulgakova. A i isti film vrijedi pogledati.

Koje jelo najviše volite?

– Sve riblje specijalitete.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Najveći dokaz ljubavi je povjerenje… i odmah uz njega razumijevanje. Ako se to dvoje poklopi, onda imamo sve za veliku i pravu ljubav… do kraja života.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Oživio bih, bez razmišljanja, Tošeta Proeskog. Prvo, da proživi godine koje mu je život uskratio. A drugo, da muzika dobije nazad svoj dragulj koji je već dokazano nenadoknadiv.

Putovanje koje pamtite?

– ,,Nemoj mi reći koliko si obrazovan, reci mi koliko si putovao” – izreka islamskog proroka Muhameda. Dosta sam ostvario rečenog u ovoj izreci, svako putovanje je bilo novo iskustvo, novi prijatelji…

 Pjesma Vašeg života je?

– ,,Sejdefu majka buđaše”, ali samo u izvođenju Ksenije Cicvarić.

 

D.Markuš
Foto: Privatna arhiva

Komentariši