DRUŠTVO SLAJDER

PODGORIČANIN SAVO MIĆOVIĆ U MOSKVI: Doktor medicine prestižnog Sečenovski Univerziteta među studentima generacije

Postoji misao da mi ne biramo profesiju, već da profesija bira nas, i Podgoričanin Savo Mićović, koji je okončao studije opšte medicine na najprestižnijem ruskom Medicinskom Univerzitetu Sečenovski, kaže da je u njegovom slučaju upravo tako i bilo. Kaže da će do kraja života biti zahvalan što je medicina izabrala njega.

-Sada, kada sam na pragu završetka studija i kada sam izabran za jednog od najboljih studenata generacije, mogu samo da se zahvalim Bogu što mi je tada, prije sedam godina pokazao pravi put – ističe on u razgovoru za MNE magazin.

Planira na jesen da krene na specijalizaciju na jednu od najvećih klinika za očne bolesti u Moskvi.

-Volim da putujem, tako da ne isključujem mogućnost usavršavanja na još nekim mjestima u svijetu. U medicini mi se generalno najviše sviđa to što, bez obzira na nevjerovatnu dinamiku progresa koju bilježi kao nauka, još ima dosta prostora za napredak i sa nestrpljenjem iščekujem šta će još toga dobrog po čovječanstvo donijeti u sljedećih 10 – 20 godina. Biti dio te priče, neposredno učestvovati i unositi svoj skromni doprinos me čini izuzetno srećnim – kaže on.
Rođen je i odrastao u Podgorici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Želja

Ideju da studira u inostranstvu je imao tokom tokom cijelog školovanja u gimnaziji, međutim, do samog kraja srednje škole nije preduzimao nikakve korake ka ostvarenju te ideje.

– Dok su se neki od mojih drugova i drugarica iz škole već uveliko pripremali za studije u inostranstvu, usavršavali jezik, pronalazili odgovarajuće studijske programe, kod mene je sve bilo na nivou maštarenja. Tek početkom drugog polugođa 4. razreda sam čuo za mogućnost besplatnog studiranja u Rusiji. Tada sam osjetio da je to ta šansa o kojoj sam maštao sve te godine – prisjeća se on.

Tada se, kaže Savo, susreo sa velikim iskušenjem u njegovom tada još uvijek dječačkom životu – sa izborom profesije. Iako se tokom posljednje godine srednje škole pripremao za prijem na neki od tehničkih fakulteta, mogućnost odlaska u Rusiju je potpuno izmijenila njegove planove.

-I sada mi je teško objasniti zašto baš medicina, pogotovo zbog činjenice da sam kao odličan đak mogao izabrati bilo koju drugu oblast, pa i profesiju inženjera, koju sam kako se meni do tog trenutka činilo, najviše htio – precizirao je naš sagovornik.

Govoreći detaljnije kako su odmicale njegove studije, kaže da je pripremnu godinu proveo na jugu Rusije, u Rostovu na Donu. Tamo je usavršavao jezik sa studentima iz svih krajeva svijeta, upoznao ljude različitih kultura i običaja, stekao neka čvrsta prijateljstva.

– Poslije završetka pripremne godine, imao sam tu privilegiju da budem jedan od dvojice najuspješnijih studenata koji su poslati na studije opšte medicine na najstariji i najprestižniji ruski medicinski univerzitet – Sečenovski Univerzitet – dodaje on.

Lenjin, Jesenjin…

Univerzitet je osnovan polovinom 18. vijeka, te su kroz njega prošli najveći ruski doktori i naučnici iz oblasti medicine, na univerzitetskim klinikama su se liječile istorijske ličnosti poput Lenjina, Jesenjina i drugih i biti dio svega toga za Sava je velika čast.

– Što se tiče savremenog života univerziteta, on je veoma razvijen. U sklopu univerziteta postoje četiri najsavremenije opremljene univerzitetske klinike, naučno istraživački centar, virtuelna klinika, biblioteka, pet studentstkih domova, ogromni sportski kompleks. Pored toga, studenti univerziteta prolaze kliničko usavršavanje u par desetina gradskih bolnica i državnih specijalizovanih klinika. Jedan dio korpusa univerziteta je „razbacan“ po gradu, tako da mi je u početku bilo dosta naporno putovanje iz jednog dijela grada u drugi, u Moskvi to može da potraje par sati – naveo je on.

Kaže da su tamošnji profesori veoma otvoreni, spremni da pomognu, te da često govore jedan ili više stranih jezika i izlaze u susret u skoro svakoj situaciji. Sve to, ističe Savo, čini univerzitet mjestom sa velikim mogućnostima za profesionalnim razvićem.

-Posebno bih naveo dobru povezanost univerziteta sa medicinskim univerzitetima širom svijeta i mogućnost besplatnog kratkoročnog ili dugoročnog usavršavanja na univerzitetima u nekim „egzotičnim“ zemljama poput Kine i Japana i manje egzotičnim poput Italije, Njemačke, Španije… Ja sam jedan kratak dio svog studentskog života proveo u Kini i to je bilo jedno nevjerovatno i nesvakidašnje iskustvo- kaže on.

Tamošnji način studiranja je, prema njegovim riječima, „oldskul“ sistem – nema bodovanja predmeta po kreditima, prenos ispita za sljedeću godinu je moguć, ali ograničen na pola godine.

-Što se tiče studentskog „van nastavnog“ života, on je veoma raznovrstan. Na univerzitetu postoji veliki broj sekcija nevezanih za medicinu, sporstkih, kulturnih, volonterskih organizacija. Ja već par godina igram košarku za univerzitetski tim, učestvujemo u raznim takmičenjima, čak smo osvojili neke nagrade – istakao je on.

Moskva je njegova druga kuća. Zanimljivo je, kaže naš sagovornik, da je to prvi grad koji je posjetio van granica naše zemlje. Imao je tada desetak godina i nije mogao ni da pretpostavi, iako se potajno nadao, da će baš u tom gradu provesti najljepše dane svog života.

– Što se tiče ljudi, činjenica je da se ljudi u Moskvi i u nekim manjim gradovima razlikuju. Brzi tempo života u velikom gradu čini svoje, ali ne bih rekao da su ljudi ovdje hladni kako mnogi misle. Ja sam ovdje stekao veoma velika prijateljstva, imam i kumove, moja dugogodišnja djevojka je iz Moskve, i ja se generalno ovdje ne osjećam kao stranac niti na svoje drugove kada dođu kod mene u Crnu Goru gledam kao na strance – zaključuje naš sagovornik.

 

N.Đ.