KOLUMNE
MIRJANA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Sredovječnost ili Jesu li kolači bolji od poljubaca
Prije neki dan jedna drugarica, pošto se iščupala iz depresije, pobjednički je izjavila da je otkrila nevjerovatnu stvar – da su kolači bolji od poljubaca. „Ti si odlučila da babneš pre vremena“, pomislila sam, ali joj ništa nisam rekla. Ne jedem slatkiše.
Koji su prvi znaci sredovječnosti – ne mislim, naravno, na farbanje kose, i nekoliko borica oko očiju, ni na podočnjake: sve se to da srediti. Ne mislim ni na odraslo dijete koje ti odaje krštenicu, ali s kojim ionako više ne ideš nikuda.
Ima onaj stari hipi vic koji kaže da počinješ da stariš onda kada primijetiš da su ti sve kućne biljke žive, a da ni jednu ne možeš da popušiš.
Možda je znak sredovječnosti kada za skoro svaku haljinu u prodavnici kažeš da je prekratka, čak iako ti noge izgledaju isto kao i prije deset godina, kada su se minići u tvojoj garderobi podrazumijevali, i kada si sa odbojnošću okretala glavu od haljina do koljena, koje su bile rezervisane za gospođe u godinama. Znak starenja je kad pričaš o migrenama, bolestima i lošim vijestima u novinama. Kad si bila mlada, čitala si samo vesele rubrike.
Mirjana Bobić-Mojsilović Foto: Dejan Kalezić
Znak starenja je kad u ponoć, preneražena, zaključiš – da moraš da ideš kući , ne zato što se pretvaraš u žabu, već zato što ujutro ustaješ rano, i što znaš da bajke, hmmmm, više ne postoje.
Znak starenja je kad svoju omiljenu pjesmu čuješ u liftu, ili u čekaonici zubarske ordinacije. Znak starenja je kad ti iz čista mira zasuze oči na Vitni Hjuston, na semaforu, ili kada stalno ponavljaš „da su svi muškarci isti“.
Znak starenja je kad gledaš sa zanimanjem vremensku prognozu, rialiti tv, i televizuju opšte, i kada ti je ljepše da ostaneš kod kuće, nego da po kiši, ideš u bioskop ili u pozorište. Kada često čuješ sebe kako kažeš „mrzi me“. Znak starenja je kad si ubijeđena da ti je dovljno dvije nedjelje odmora, i kada stalno govoriš kako vrijeme brzo prolazi.
Kad se žališ na buku u hodniku i kad zoveš komunalnu kad neko od tvojih mladih komšija pravi žurku.
Znak starenja je kad ti je uredna tašna, i kad u njoj postoji sve protiv iznenađenja – i kafetin, i papirnate maramice, i rezervne najlonke. Kad ti je frižider prepun salata i zelenog lisnatog povrća, i kada su ti najomiljenije rubrike u medijima one o zdravlju i kako ostati zauvijek mlada. Kada stariji članovi tvoje porodice bez ustručavanja pričaju masne viceve pred tobom.
Kad prečesto kritikuješ sve oko sebe. Kad počneš da se žališ da te djeca ne obilaze često, kad odjednom počneš da se interesuješ koliko bi, u današnjim uslovima, mogla da ti bude penzija za deset godina.
Kad ne dolazi u obzir da prespavaš na kauču, jer će sutra da te odvaljuju leđa. Kada svom psu kreneš da spremaš organske obroke, a ne kao onda kad si ga hranila ostacima ćevapa i dimljene vešalice. Kada prestaneš da nosiš farmerke, jer te stežu, i kad više nemaš oči da primjećuješ lijepe ljude oko sebe. Kada ti je pojam dobrog provoda – večera. Kada više voliš sjedeljke nego žurke sa igranjem. Kada više voliš prije podne, nego veče.
I naravno, znak sredovječnosti je kad pokušaš da ubijediš sebe da skoro ni jedna od ovih nabrojanih stavki, za tebe ne važi.
Autorka: Mirjana Bobić-Mojsilović
Izvor: AllMe
