MAGAZIN SLAJDER
NIKOLA TOMIĆ U OGLEDALU: Bilo bi interesantnije da je Lenon među živima
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je basista i vokal grupe ,,Mikrokozma” Nikola Tomić.
Rođen je 1977. godine u Bijelom Polju. Kroz djetinjstvo čitaoce vodi slikovito, od dvorišta crkve svetih apostola Petra i Pavla, škole ,,Marka Miljanova”, višnje u dvorištu Radovića, lubenice, potkrovlja, svoje sobe i terase, džamije do planine Bjelasice, Obrova, djedove radionice i babine kuhinje.
Sa nastupa grupe ,,Mikrokozma” u Danilovgradu 2016. godine (foto: Boris Šekularac/MNE magazin)
Slikom potom vodi u kafanu ,,Dva Goluba”, a onda u jul 2011. i Podgoricu u kojoj sa Enesom Zejnilovićem i Stanislavom Nikičevićem osniva grupu ,,Mikrokozma”. Godine 2015. objavljuju album prvijenac ,,Mikrokozma”, a protekle sedmice i drugi pod nazivom ,,Ulicom slobode” koji promovišu nastupom u bašti kluba ,,Boćari”.
Kaže nam da sva trojica ne rješavaju egzistencijalne probleme svirajući, ,,tako da od muzičarskog posla stvaramo sebi, a vjerujem i slušaocima, željeni ugođaj.”
Vjeruje da su za pravu ljubav potrebni beskrajna zaljubljenost, povjerenje i strast.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– S obzirom da je ljeto, na pojam djetinjstvo, misao mi reaguje više likovno. Slijeva na desno, slika gornjeg dijela grada Bijelog Polja. Dvorište crkve svetih apostola Petra i Pavla, škola ,,Marko Miljanov”, višnja u dvorištu Radovića. U kući, lubenica ispod tuša kojom je ćale uzurpirao kupatilo, majka u kuhinji i njen glas, ,,miči tu lubenicu, treba mi kada”. Potkrovlje, moja soba i terasa, ispod nekoliko crvenih krovova, iza njih džamija. U susjednoj sobi, sestre u svađi zbog uvijek iste dileme, čiji je red za raspremanje kuće. Ja još nisam imao nikakve zadatke, osim ,,borbe protiv Njemaca”. Planina Bjelasica u daljini, Obrov koji ljeti ne izgleda kao da pritiska grad, ispod svega Lim, tačnije lokalitet Sinjavac. Đedova radionica, babina kuhinja. E, tu moram stati. Sa te tačke bi počeo roman.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Mislim da je to bilo u kafani ,,Dva Goluba”, ne sjećam se kako sam potrošio honorar. Najverovatnije u drugoj kafani. A kao bio je plan da sviram bas u grupi koja prati vokalne izvođače narodne muzike. To je trajalo dvije večeri. Svakako korisno iskustvo.
Detalj sa promocije novog albuma u bašti kluba ,,Boćari”
Na čemu insistirate u poslu?
– Da sviram i pjevam u grupi u kojoj gitaru svira Enes Zejnilović a bubanj Stanislav Nikičević. Sva trojica ne rješavamo egzistencijalne probleme svirajući, tako da od muzičarskog posla stvaramo sebi, a vjerujem i slušaocima, željeni ugođaj.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Sad za ljeto, ,,Galeb Džonatan Livingston” i uvijek Beninijev ,,Život je lijep”.
Koje jelo najviše volite?
-Pogaču koju je spremala moja tetka. Tvrda bijela pogača, jede se dok je vruća. A cijenim i volim kompletnu organizaciju kuhinje moje žene. Osim graška, koji sprema zbog ćerke, sve je ekskluziv.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Između muškarca i žene beskrajna zaljubljenost i povjerenje. Tu je i strast logična posljedica. Sve to može biti opasno, al’ drugačije se ne može sem tako.
A kao opšta kategorija, trebalo bi istinska sreća u čovjeku, da prepoznaje blagodat koju jedino ljubav može da obezbijedi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Imam utisak da bi bilo interesantnije da je Lenon među živima. A i sve da se može tako, pristojno bi bilo postaviti pitanje da li želi nazad.
Na Crvenom trgu u Moskvi
Putovanje koje pamtite?
– Poneka sam i zaboravio. Prvo koje mi pade na um, ako izuzmem najsvježije putovanje od zimus kod kumova u Moskvu, je jedan nenadani odlazak do Budimpešte sa suprugom Aleksandrom. Bili smo kratko al’ je bilo mnogo slatko.
Pjesma Vašeg života je?
-Iako kratko, ovo pitanje doživljavam vrlo slojevito. Tako da bi i odgovor bio slojevit i obiman. Pa bolje da ne kvarim utisak!?
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
