MAGAZIN SLAJDER
ŽELJKA MIRKOVIĆ U OGLEDALU: Danas olako izgovaramo ,,volim te”
Sa Željkom Mirković, novinarkom i književnicom, se uvijek lako dogovoriti. Valjda je to pokazatelj jedne od onih čistih ljudskih osobina koju savremeni svijet, čini se, polako potiskuje, a to je – imati osjećaja i razumijevanja za druge. I kada je u gužvi, kada ima pregršt neodložnih poslovnih obaveza, Željka je tu, uvijek spremna da izdvoji svoje vrijeme za druge. Tako je bilo i kada smo je pitali da nam bude sagovornica za današnju rubriku U Ogledalu.
– Može. Koji je rok da odgovorim na pitanja – rekla je ona.
U novinarstvu je deset godina. Sada radi na TV Nova M. Ranije je radila kao lektorka i priznaje da joj je taj posao bio dosadan. Tako je trasirala svoj put za novinarstvo. Obožava da radi životne priče i emociju prenese na ekran. Završila je književnost. Ima svoj sajt gdje britkim perom, kroz pronicljive priče, ,,dijeli životne lekcije“.
– Pišem, imam svašta u planu. To je moja terapija, način na koji se punim. Bavim se i reikijem, tako da pisanje i reiki čine me potpunu – priča ona.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Miris slobode u vazduhu, poskakivanje damara u tijelu, neizdrž koji obuzima pri svakom novom nestašluku, bjekstvo u imaginarni svijet u kojem je sve po mom. Iščekivanje ljeta kada se okupljamo kod babe i neopisiva sreća što smo ponovo zajedno. Nas sedmoro, bila je standardna ekipa koja bi ostajala do kraja raspusta. Svaki dan bio je ispunjen ne samo igrom, već i radom. Ustajali smo ranije. Bili vrijedni, plastili sijeno, kršili grančice za potpalu, čuvali krave, čistili staju. Neka vrijedna djeca, puna života i spremnosti da živimo glasno. Sjećanja na djetinjstvo ne blijede. Vidim mnoštvo boja, čujem dječju graju, svrbe me tabani, pod prstima osjećam nebo…
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Bila sam jako ponosna na sebe kada sam zaradila prvi novac. U tom momentu sam shvatila da mogu da brinem o sebi i da ne zavisim ni od koga. Novac sam potrošila na poklone za drage ljude. Spiskala sam ga isti dan i tako sam se dobro osjećala.
Na čemu insistirate u poslu?
– Odgovornost, red, rad i disciplina za mene su osnova svakog posla. To me naučio rad sa djecom, u školi. Oni su poput sunđera, sve upijaju, cijene posvećenost, ne praštaju improvizaciju. Kasnije, kada sam počela da se bavim novinarstvom, stvari su se nekako same posložile. Novinarstvo zahtijeva timski rad, puno strpljenja, razumijevanja, što je ponekad teško. Volim da sve što radim završim do kraja. Vječito imam zamjerki na svoj rad. Uvijek može bolje, više…
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Knjiga koja je na mene ostavila veliki dojam je ,,Sljepilo” od Žozea Saramaga. ,,Sljepilo” je kritika cijelog čovječanstva. Saramago je na maestralan način secirao psihologiju mase i fenomen vođe na primjerima epidemija, ideologija i zaslijepljenosti svake vrste.
– Mislim da nismo oslijepili, mislim da smo slijepci. Zar slijepci koji vide? Slijepci koji znaju da gledaju, ali ne vide! ‒
Uvijek se rado vraćam filmu Roberta Benignija ,,Život je lijep”. To je jedna vrsta uputstva upotrebe života. Kako smrt preživjeti humorom. Kako se smijati i plakati u isto vrijeme.
Koje jelo najviše volite?
– Neko sam ko ne uživa u svakom zalogaju. Hrana mi je bila omražena u djetinjstvu. Stalno su me ganjali da mi ubace kašiku supe u usta. Danas je pak sve drugačije, više me ne tjeraju da jedem. Ipak, za sebe ne mogu reći da sam gurman. Pomalo zvuči čudno, ali se najviše obradujem pašteti i vrućem hljebu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Šta je prava ljubav? Kakva je to ljubav ako nije prava? To su samo neka od pitanja na koja nemam odgovor. Danas olako baratamo riječju ljubav, olako izgovaramo volim te, a šta se krije iza toga. Mislim da smo više usredsređeni na formu, a ne na suštinu. Možda bi bilo potrebno da spoznamo sebe i sopstvene kapaciteta. Jesmo li mi pravi? Možda nam tada priča o konju i princu bude realnija.
Koga umjetnika biste oživjeli i zašto?
– Voljela bih da to bude Nikola Tesla. Zbog njegove genijalnosti, briljantnog uma i posebnosti. Ono što me posebno zanima je istorijski sukob i naučni rat koje je vodio sa Tomasom Edisonom, koji je ostao zabilježen kao čuveni Rat struja.
Putovanje koje pamtite?
– Beč je grad koji ima dušu. Spoj kulture i tradicije, miris nezaborava. Sve odiše nekim harmoničnim skladom. U tom gradu se osjećam spokojno i uvijek poželim da mu se vratim.
Pjesma Vašeg života je?
– Neprevaziđena Nina Simone i pjesma Ain't got no, I got life.
N.Đ.
