Crnogorski književnik Momir Marković preminuo je u 72. godini u Podgorici. Marković će ostati upamćen kao posvećenik u traganju za istorijskim temama i to onim segmentima nacionalne istorije koji su proizveli podjele tokom cijelog XX i početom XXI vijeka.
U zvaničnoj biografiji stoji da je Momir M. Marković rođen 1948. godine u Trebinju. Školovao se u Danilovgradu, Titogradu i Beogradu. U bogatome Markovićevu opusu najveći dio čini poezija, zatim pripovjedna i dokumentarna proza, drame, romani. Pjesme su mu prevođene na slovenački, makedonski, rumunski, ruski, jermenski, francuski, italijanski, engleski, turski, albanski i galjego jezik. Bio je pokretač i urednik časopisa Doclea te član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
-Pripadao je onim rijetkim intelektualcima koji su 1990-ih stameno branili pravo na slobodu mišljenja, pravo na multikulturno bogatstvo Crne Gore; dizao je glas protiv ratova u ondašnjoj Jugoslaviji, osuđivao zločine, a pogotovo se na svakome mjestu suprotstavljao permanentnome slavljenju ratnih zločinaca – napisao je Novica Vujović.
Ponosno je zatemeljivao ideju nezavisne Crne Gore, afirmisao njenu kulturnu baštinu i suživot.
-Njegova je riječ uvijek bila jasna, nekad i prijeka spram gorštačkoga karaktera Gornjozagarčanina, ali vazda pravedna i temeljna – naveo je on.
U značajnija Markovićeva djela spadaju: Došljak u ranama (poezija, 1974), Rukopis (poezija, 1979), Pribor za vatru (poezija, 1979), Knjiga o Vukašinu (dokumentarna proza, 1981), Idi svojimputem (price, 1985), Doktor Marković (drama, 1988), Šapat groma (poezija, 1989), Bilijar upustinji (drama, 1990), Crnogorski rat (ogled o četiristogodišnjem crnogorskom ratu, 1992. te još pet izdanja), Sjećanje na Laokona (poezija, 1994), Pogibija (drama, 1996. i 1998), Šapat groma (izbor poezije, 1999), Zemlja duhova (tri drame, 2002) i mnoge druge knjige.
Njegov je iznenadni odlazak crnogorsku kulturu ostavio bez uzornoga stvaraoca.
-Momo Marković bio je iskreni prijatelj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Do posljednjega dana zemaljskoga života bio je odani poštovalac djela i misije Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. S uvažavanjem i zahvalnošću opraštamo se od njega – napisao je Vujović.