Tokom izolacije koja je bila na snazi zbog opasnosti od širenja korona virusa mnogi zaposleni su nastavili nesmetano da obavljaju svoje poslove od kuće, i to jako uspješno, zbog čega su pojedini stali iza ideje da im se omogući da u takvom ambijentu nastave da rade i u buduće.
U Luksemburgu su, kako prenose pojedini mediji, zaposleni pokrenuli peticiju kojom traže da od kuće odrađuju polovinu svog dnevnog ili nedjeljnog vremena. Kažu da je zdravstvena kriza pokazala da se mnogi zadaci mogu obavljati od kuće.
– Na taj način će se umanjiti stres kod zaposlenih, rizik od nesreća na putu, ali i poboljšati učinak radnika – tvrde oni.
I u našoj državi se primjenjivala praksa rada od kuće za vrijeme pandemije zbog čega smo sa predstavnicima Unije poslodavaca Crne Gore i Unije slobodnih sindikata Crne Gore razgovarali o rezultatima takvog rada. Ima li temelja da takva praksa postane učestalija u narednom periodu?
Šefica Sektora za PR i marketing Unije poslodavaca Crne Gore Zvezdana Oluić kaže da posmatrano s apekta regulative, crnogorskim Zakonom o radu već je uređena oblast koja se odnosi na rad od kuće. Konkretno, pojašnjava ona, u članu 42. ovog zakona navedeno je da ,,radni odnos može da se zasnuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, kada to dopušta priroda posla”, odnosno da ,,radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca obuhvata rad na daljinu i rad od kuće”. U nastavku je, dodaje Oluić, precizirano koje sve podatke treba da sadrži ugovor o radu za obavljanje poslova van prostorija poslodavca.
-Za sada u zakonu postoje procedure prijavljivanja svakog zaposlenog koji radi od kuće Poreskoj upravi, ali je trenutna situacija pokazala da je to nepotrebna administrativna prepreka – makar u ovakvim okolnostima. Dakle, mogućnost rada od kuće je u Crnoj Gori već predviđena i zakonski regulisana, s tim što u narednom periodu ovu oblast treba dodatno urediti – kaže ona.
Promjena
Dodaje da nakon COVID-19 krize, ,,ono što vjeruju da je svima jasno je da svijet rada više neće biti isti”.
Pojedini rezultati istraživanja o uticaju pandemije na poslovanje crnogorskih privrednika pokazuju da je najčešće preduzimana mjera privrednih subjekata, koja se tiče radnih odnosa, upravo uvođenje rada od kuće (32%), a zatim slijede mjere uvođenja nepunog radnog vremena (26%) i omogućavanje korišćenja godišnjeg odmora (21%). Oluić kaže da procenat privrednih subjekata koji su uveli rad od kuće pokazao se srazmjernim njihovoj veličini, odnosno broju zaposlenih koje ta preduzeća imaju.
-Tako je ovaj oblik rada najmanje bio prisutan kod mikro preduzeća (28%), a najviše su ga praktikovala velika preduzeća (80%). Takođe, u toku trajanja COVID-19 krize, više od 40% ispitanih privrednih subjekata je u potpunosti prekinulo s radom, dok je 35% djelimično poslovalo. U odnosu na ukupan broj ispitanika, 23% preduzeća je bilo u potpunosti operativno, od čega je u 13% preduzeća poslovanje organizovano putem rada od kuće – precizirala je ona.
Istraživanje, koje je UPCG je realizovao uz tehničku podršku Međunarodne organizacije rada (ILO) i u partnerstvu sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), sprovedeno je od 10. do 30. aprila, a u njemu je učestvovalo ukupno 430 privrednika iz cijele Crne Gore, od kojih je 333 njih dostavilo odgovore na sva pitanja.
Na naše pitanje kako su poslodavci generalno zadovoljni radom zaposlenih od kuće za vrijeme pandemije, jesu li radili bolje u odnosu na ranije, Oluić kaže da u ovom trenutku Unija poslodavaca Crne Gore još nema dovoljno povratnih informacija od kompanija članica, te da ne mogu da saopšte tačnu procjenu vezano za nivo mogućeg zadovoljstva po osnovu primjene navedene mjere – ni od strane poslodavaca ni zaposlenih.
-Dodatno, treba imati u vidu da rad od kuće, kao jedna od mjera iz oblasti radnih odnosa koju su privredni subjekti primijenili tokom trajanja krize izazvane COVID-19 pandemijom, nije bila na raspolaganju svim privrednim subjektima (zbog naredbe o zabrani rada), niti je predstavljala rješenje kojem su se preduzeća iz određenih djelatnosti uopšte mogla i prilagoditi (zbog tipa same djelatnosti) – navodi ona.
Organizacije koju su u proteklom periodu bile u prilici da na ovaj način regulišu svoje poslovanje, pokazale su, prema njenim riječima, da se crnogorska biznis zajednica u izuzetno kratkom roku prilagodila novonastalim, vanrednim okolnostima i u smislu organizacije poslovnih procesa i rada zaposlenih. Kaže da u takvim organizacijama, čak ,,možemo kazati da je postojao visok stepen spremnosti za djelovanje u kriznim situacijama, što se kod mnogih manifestovalo ulaskom digitalizacije na velika vrata, po ubrzanoj proceduri”.
-Ova kriza pokazuje da će se u narednom periodu mnogo toga promijeniti, bar kad je u pitanju organizacija posla. Zavisno od sektorske pripadnosti i same djelatnosti preduzeća, biraće se i način rada. U određenim industrijama ili preduzećima, možda rad za veći broj zaposlenih ili neće moći da se organizuje ili će taj postupak biti nešto teži, posebno ako se mjere prevencije produže a time i obaveza o poštovanju fizičke distance – ističe Olujić.
Dodaje da, s druge strane, ona preduzeća koja se novonastalim okolnostima mogu lakše prilagoditi i organizovati takozvani rad na daljinu, tek treba da usvoje politike organizacije posla koje precizno definišu pojedinačni ili rad u grupi, uz prethodno obezbjeđenje svih tehničkih i drugih uslova neophodnih za redovan rad zaposlenih i za ukupne poslovne procese, što uključuje i kontrolu zaraznih bolesti.
Zadovoljni
Iz Unije slobodnih sindikata kažu da su, prema informacijama koje su dobijali od njihovog članstva, mišljenja da je ad hoc organizacija rada od kuće dala pozitivne rezultate. Navode da proces rada (tamo gdje je dozvoljavao rad od kuće) niti u jednom dijelu nije trpio, te da niti poslodavci, niti zaposleni nisu imali problema sa organizovanjem i realizacijom nesmetanog procesa rada, odnosno da produktivnost nije opala.
-Ono što smo kroz neposredne razgovore sa dijelom članstva, koje je za vrijeme epidemije obavljalo rad od kuće, imali prilike da primijetimo jeste da je značajan broj njih mišljenja da im je rad od kuće doprinio lakšem pomirenju porodičnih i profesionalnih obaveza. Uz, svakako, primjetne nedostatke takvog rada poput izostajanja ,,žive” komunikacije sa kolegama, strankama, ali i u vezi sa određenim troškovima koje takav rad iziskuje (povećana potrošnja struje, interneta, katkad cjelodnevna dostupnost poslodavcu bez ograničenja radnog vremena i slično)- navode oni.
Smatraju da institut rada od kuće nije korišten u značajnijoj mjeri prije epidemije, te mu iz tog razloga u prethodnom periodu ,,nije pridavan naročiti značaj”.
– Ovakva rješenja sadržana su i u jednom dijelu kolektivnih ugovora, posebno u djelatnostima poput telekomunikacija, radio difuznih, televizijskih emitera i slično. Kako je epidemija pokazala da veliki broj poslova može biti obavljan na daljinu, odnosno od kuće, to je jasno da se ovom institutu mora posvetiti dodatna pažnja u budućnosti kako bi isti bio definisan na način da bude obostrano koristan za poslodavca i zaposlenog. Pri tome, da ni u kom slučaju ne ugrožava, odnosno umanjuje prava zaposlenog iz rada i po osnovu rada, kao i da ne iziskuje bilo kakve troškove za zaposlenog – precizirali su oni.
Kakav uticaj je kućna izolacija imala na zaposlene ljude? Da li je rad od kuće nešto sto smo priželjkivali? Psihološkinja Adriana Pejaković kaže da nas je svakako pandemija prislilla da razmislimo o životnim prioritetima i omogućila da nađemo slobodno vrijeme koje nam je u užurbanom svijetu itekako bilo potrebno.
Rezime
-Da razmislimo, da se saberemo, da uvidimo da sve hitno i nije baš tako hitno, osim zdravlje, ljubav, briga za druge. Iznenađujuće je koliko je,tokom pandemije, poslova moglo da se obavlja nesmetano ili malo otežano od kuće, a toliko smo vremena provodili u kancelariji, strepili zbog rokova, zanemarivali sebe i bliske ljude „jer posao ne može da čeka” – navodi ona.
Sada kada se polako vraćamo na posao, kaže Pejaković, postoji nekoliko aspekata koje valja razmotriti. Prvi je, prema njenim riječima, briga za bezbjednost.
-Da li su na našem radnom mjestu obezbijeđene mjere zaštite? Da li je moguće da ih ispoštujemo? Postoje li neki aspekti koji nas brinu i da li ih možemo razmotriti sa nadležnima? Ako smo nešto naučili od pandemije to je da je zdravlje na prvom mjestu – rekla je ona.
Moguće je, dodaje psihološkinja, da ćemo biti povišeno zabrinuti za zdravlje i ako smo na poslu zaštićeni. Smatra da je to sasvim u redu, jer je potrebno vrijeme da se prilagodimo povratku na posao posebno pod novim okolnostima.
-Držanje distance, dezinfikovanje prostora, nošenje maske i ostali načini da se zaštitimo su veoma važni i dobro je da imamo određen stepen zabrinutosti jer nas on održava budnim da nastavimo sa primjenom mjera zaštite – kaže Pejaković.
Povratak na posao, kako ocjenjuje, može obilježiti i apatičnost, izostanak očekivanog radovanja što smo konačno izašli iz kuće, te zabrinutost zbog ekonomske situacije i preispitivanje sigurnosti svog zaposlenja, što sve može uticati na nas da se iznenadimo zbog čega nismo veseliji, a toliko smo čekali da izađemo iz kuće.
-Važno je napomenuti da je ova situacija pandemije ujedno i krizna i traumatična situcija koja je opravdano mogla izazvati jake neprijatne emocije kod svih nas. Kao i svaka traumatična situacija ona ostavlja svoj trag na nas i ne možemo očekivati da ćemo se ponašati veselo na dugme čim izađemo iz kuće i vratimo se radnoj rutini. Potrebno je da damo sebi vremena, da dopustimo sebi da se priviknemo na okolnosti rada, da ukoliko primijetimo neke emocije kao što su strah, briga, anksioznost ne osuđujemo sebe, jer su to sasvim normalne emocije u ovim okolnostima i svi smo ih manje ili više iskusili – pojašnjava ona.
Pandemija je uticala na nas, na naše mentalno zdravlje, pa je ponovni odlazak na posao, dodaje Pejaković, izazov za koji nam je potrebno vrijeme i praćenje svog tempa da bismo se prilagodili. Kaže da je važno znati da imamo snage i sposobnosti jer smo preživjeli svjetsku pandemiju, naučili nešto novo i važno o sebi, pa to možemo primijeniti i na svoj odnos prema poslu.
-Šta je zaista važno-je pitanje koje možemo postaviti i kad je riječ o odnosu prema poslu. Koliko je potrebno da se posvetimo? Šta može, a šta ne može da čeka? Da li je sve tako hitno? Pandemija je strog, ali koristan učitelj. Iskoristimo ga – poručila je ona.
N.Đ.