MAGAZIN SLAJDER
DAMIR IMAMOVIĆ U OGLEDALU: Pjesma mog života je ,,Sarajevo”, u njoj mi se sve skupilo
Foto: Samir Ceric Kovačević
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je izvođač i istraživač sevdalinke Damir Imamović. Rođen je 1978. godine u Sarajevu. Unuk je legendarnog bosanskohercegovačkog interpretatora sevdalinke Zaima Imamovića i sin Nedžada Imamovića, takođe sevdalije, basiste, sa kojim je povremeno i nastupao.
Odrastajući u porodici sevdalijskih bardova, Damir rano upoznaje svijet tradicionalne muzike. Godine 2006. godine njegovo ime nalazi se na dva albuma – ,,Damir Imamović Trio svira standarde” i ,,Bentbaša – bosanska ljubavna pjesma”. Godine 2008. sa Damir Imamović Triom objavljuje ,,Abrašević Live”, 2009. sa Frenkijem ,,Protuotrov”, 2010. solo izdanje ,,Damir Imamović”, a iste godine dio je dokumentarnog filma ,,Sevdah” Marine Andree Škop. Naredne godine objavljuje lajv album ,,Svrzina kuća”, 2012. sa Damir Imamović Sevdah Takhtom ,,Sevdah Takht”, 2016. ,,Dvojku”, kad objavljuje i knjigu ,,Sevdah”. Od ove godine u prodaji je album ,,Singer of Tales”.
Sarađuje sa muzičarima kao što su Erik Flojmans, Greg Koen, Ivana Đurić, Bojan Zulfikarpašić, Vlatko Stefanovski, Ivan Mihajlović, Nenad Kovačić, Vlado Kreslin, Derja Turkan, Jadranka Stojaković, Frenki, Jelena Popržan, Vasil Hadžimanov, producenti Kris Ekman, Džo Bojd i Andrea Gertler.
Piše muziku za predstave, filmove i video-igre, pa tako 2011. godine sarađuje na predstavama Stevana Bodrože ,,U traganju za bojom kestena” i ,,Lasice”, zatim sa Dinom Mustafićem u predstavama ,,Kad bi ovo bio film” (2012), ,,Divlje meso” (2015), ,,Sve se nekako preživi, osim smrti” (2017) i ,,Snijeg” (2019), sa Selmom Spahić na predstavi ,,Tajna džema od maline” (2013), ,,Teferič” Aleša Kurta (2015), kratkom animiranom filmu ,,Aždaja” Ivana Ramadana (2016), video-igri ,,The Enchanted World” Ivana Ramadana i Amara Zubčevića (2019), sa Mustafom Mustafićem na dokumentarnom filmu ,,Saraj’vo” (2017), a sa Jasmilom Žbanić na dokumentarcu ,,U zraku” (2019).
U okviru sopstvenog projekta SevdahLab, držao je predavanja i radionice širom svijeta. U Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, godine 2015. postavlja veliku multimedijalnu izložbu ,,Sevdah, umjetnost slobode”.
Dobitnik je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.
Sjećanja našeg gosta u ovom razgovoru vode od Hercegovine do Indije, Japana i Meksika. Prvi honorar, kaže on, zaradio je istovarajući kamion humanitarne pomoći za nevladinu organizaciju tokom rata, a za ,,Sarajevo” kaže da je to pjesma njegovog života.
Foto: Amer Kapetanović
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Obično na Hercegovinu. Iako nismo imali nikakvih porodičnih veza s predivnim starim gradom Počiteljem pored Mostara, moj deda i nana su tu kupili zemlju i izgradili vikendicu.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Da, tokom rata sam istovarao kamion humanitarne pomoći za jednu nevladinu organizaciju i dobio nešto sitnog novca. Ne sjećam se šta sam kupio jer se u Sarajevu pod opsadom za tadašnji novac i nije moglo kupiti mnogo toga, ali se sjećam da sam naučio kako fizički poslovi nisu za mene 🙂
Foto: Samir Ceric Kovačević
Na čemu insistirate u poslu?
– Najviše na koncentraciji! U to spadaju upornost, neodustajanje i izbjegavanje onog našeg, poslovičnog ,,ma, dobro je i ovako”.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– U posljednje vrijeme me fasciniraju knjige sjajnog pisca Alena Meškovića, Bosanca koji piše na danskom.
Koje jelo najviše volite?
– U ove dane izolacije pravim sebi predivne čorbe od povrća.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Kada bih znao odgovor na to pitanje, prekucao bih igricu i obogatio se 🙂
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Nekada davno sam zamišljao da sjedim sa nekim od majstora sevdaha iz prošlosti i pitam ih stvari koje me interesuju. Onda sam upoznao mnoge važne umjetnike i shvatio da je sve zapisano u njihovoj umjetnosti koju su nam ostavili. Samo moramo znati slušati.
Foto: Edvin Kalić
Putovanje koje pamtite?
– Mnogo ih je: Indija, Japan, Meksiko…
Pjesma Vašeg života je?
– Mislim da je to moja pjesma ,,Sarajevo”. U njoj mi se, nekako, sve skupilo.
Bojana Radonjić
